Jeste li previše odgovorni? Jeste li jako kritični prema greškama koje napravite? Jeste li perfekcionist? Mora da ste najstarija kći ako je to točno. Šalu na stranu, iako svakako postoje najmlađa djeca, srednja djeca i jedina djeca koja također posjeduju ove karakteristike te su osobine najbliže povezane sa najstarijim kćerima ― koncept poznat kao sindrom starije kćeri. Nedavna studija o ovoj temi otkrila je da prvorođene kćeri zapravo sazrijevaju brže od druge djece zbog stresa koji su njihove majke doživjele dok su bile trudne.
To znači da doista ima nečega u popularnim memeovima o borbama povezanim s najstarijom kćeri, što uključuje brigu o odraslim zadacima kao dijete, biti taj koji organizira obiteljska okupljanja i nemogućnost traženja pomoći od drugih ljudi.
Ako se želite osjećati sretnijima i ispunjenijima, terapeuti kažu da postoji jedna stvar koja stoji na putu vašoj sreći: pretjerana odgovornost.
Prema Natalie Moore, licenciranoj bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji u Kaliforniji, uobičajeno je da se starije kćeri “osjećaju pretjerano odgovornima za svoju obitelj.
Možda se osjećaju odgovornima za mlađu braću i sestre, pa čak i svoje roditelje, dodala je. Također se mogu osjećati kao da trebaju nositi “mentalni teret” ili nevidljive zadatke koji su potrebni za održavanje obitelji, kao što je kupnja rođendanskih darova za nećaka ili briga da braća i sestre čestitaju roditeljima godišnjicu braka.
“A onda se to može generalizirati na druge odnose, osjećaj odgovornosti u vlastitoj obitelji, partnerskom odnosu pa čak i osjećaj pretjerane odgovornosti na poslu”, rekla je Moore. “Oni uvijek moraju biti ti koji će se pobrinuti da sve bude gotovo i da svi obave svoj posao na vrijeme.”
Kada ste zabrinuti za sve stvari o kojima se trebate pobrinuti, može biti teško opustiti se i zabaviti se.
Za mnoge starije kćeri odgovornost je tolika da one preuzimaju ulogu roditelja.
“Mislim da je jedna od stvari za starije kćeri to što često nose dio roditeljskog tereta”, rekla je Danica Harris, somatska terapeutkinja i trenerica iz Teksasa. To dodatno govori o pojačanoj odgovornosti koju mnogi osjećaju.
“Ponekad im se to eksplicitno kaže, da su oni odgovorni. Ali, mnogo puta to je implicitna stvar koja se događa u obiteljskom sustavu gdje će oni biti odgovorni za neke od obiteljskih stvari,” primijetila je Harris.
To posebno može biti istinito kada u obitelji ima više od dvoje djece – najstarija kći gotovo postaje zamjenski roditelj, rekla je.
“Ako govorimo o heteroseksualnoj dinamici, dok očevi možda povijesno nisu toliko brinuli oko kuće, gotovo je sigurno da će najstarija kći biti stavljena u tu ulogu”, rekla je Harris. “I tako se na kraju dogodi da postoji koalicija između mame i najstarije kćeri, i to je gotovo kao da njih dvije vode kuću i obitelj.”
“Najstarija djevojčica gotovo uvijek čuje: ‘Ti si ta za koju se nikad ne moram brinuti’, i kao da su stavljene u tu ulogu u kojoj je logična uloga ta da ne izzaiva brigu kod roditelja.
To stvara ogroman osjećaj perfekcionizma, rekla je. “I to dovodi najstariju kćer da bude zarobljena u ovoj jednoj ulozi — ja moram biti savršena. Tu postoji velika količina samokritičnosti ako učine nešto loše,” objasnila je Harris. “I zato što su postale i same roditelji i odrasle su, i tad imaju stvarno velika očekivanja.
Ne pomažu ni društveni pritisci
Vjerojatno ste svjesni da se društvena očekivanja za djevojčice i žene razlikuju od onih za dječake i muškarce, što samo dodatno povećava pretjeranu odgovornost koju osjećaju mnoge najstarije kćeri, rekla je Moore.
“Skloni smo očekivati da će djevojke i žene biti emocionalnije usklađene i preuzeti uloge njegovatelja”, rekla je. “Dakle, najstarije kćeri imaju tu dvostruku ulogu. Ne samo da su najstarije, pa su i najzrelije, nego i postoje ta očekivanja od njih.”
Sve to stavlja nepravedan teret na starije kćeri, što može umanjiti njihovu sreću.
To može oduzeti sreću najstarijoj kćeri jer se osjeća odgovornijom i odraslijom nego što bi trebala kao dijete, prema Harris.
“Kada djeci prebacujemo odgovornosti odraslih, ona će se osjećati kao da ne uspijevaju jer doslovno nisu opremljena za to”, rekla je Harris. “I ako osjećamo da ne uspijevamo kao djeca, nastavit ćemo se truditi više i više i više.”
A ti teški osjećaji ne prestaju kad najstarija kći postane odrasla.
“Ono što morate zapamtiti je da, budući da su te obiteljske uloge i očekivanja razvijeni u tako mladoj dobi, često ih nismo svjesni”, objasnila je Moore. “To je nešto što najstarije kćeri rade bez razmišljanja.”
Mnoge starije kćeri imaju prirodni impuls da provjeravaju ljude i uvjeravaju se da svi rade ono što bi trebali, dodala je Moore.
Štoviše, starije kćeri često postanu vođe grupe prijatelja ili prijateljice na koje se svi mogu osloniti – “ali nitko nije tu za vas”, rekla je Harris.
I kako sve to ne bi utjecalo na sreću?
“Kada bilo tko preuzme više odgovornosti nego što je prikladno ili s čime se može nositi, bit će skloniji osjećati se preopterećeno”, rekla je Moore. “Mogu izgorjeti. Mogu osjetiti simptome tjeskobe ili depresije.”
Osim toga, čak se mogu osjećati kao da su neuspješne ili krive kada ne mogu ostati u tijeku, što dodatno utječe na životnu radost, prema Mooreu.
Svjesnost je prvi korak u rješavanju ovih problema, piše HuffPost.
Možda postoje određeni dijelovi uloge koji štete vašoj sreći, poput pretjerane odgovornosti i izgaranja. Ali možda postoje dijelovi u kojima uživate, i to je u redu. To bi moglo značiti da ste voljni dati savjet svojoj braći i sestrama, ali oni moraju nazvati prije nego što dođu kako bi dobili te povratne informacije. Ili, ako volite organizirati mamine rođendanske večere, možete nastaviti s tim, ali inzistirajte da vaš brat podijeli račun s vama.
“Veliki dio ovog procesa bit će postavljanje granica i stvarno prepisivanje vaše uloge u nešto što je više usklađeno s vašim trenutnim vrijednostima i onim što sada želite za sebe”, rekao je Moore.
Rad s unutarnjim djetetom također je važan
“Mnogo puta, ono što ću tražiti od klijenata je da budu znatiželjni o nečemu iz svog djetinjstva što su propustili jer su bili zauzeti pretjeranim dobrim funkcioniranjem”, objasnio je Harris.
Na primjer, ako ste željeli otići na bazen s prijateljima, ali uvijek morate žuriti kući čuvati svoju braću i sestre, počastite se posjetom bazenu.
“Što je ‘mali’ vi htio učiniti, a nije stigao učiniti?” rekla je Harris. Kad se odlučite za to, učinite neke od tih stvari. “Malo dijete, morao si biti čvršći nego što si ikada trebao biti. Stoga te sada želimo utješiti”, dodala je.
Također je važno biti nježan prema sebi, što može uključivati vođenje dnevnika, skidanje odgovornosti sa svoje ploče dnevnog reda kako biste se mogli odmoriti ili ne kažnjavati se kada pogriješite, rekla je Harris. Također biste trebali pronaći barem jednu osobu na koju se možete osloniti i kod koje ćete otići kada imate loš dan – a to ne bi trebao biti netko iz vašeg obiteljskog sustava.
“Stvarno mislim da kada možemo omekšati svoj odnos prema sebi i biti nježni prema sebi, svaka stvar u našem životu se mijenja”, dodala je Harris. “Imat ćemo isti dan bez obzira na sve. Ali, ako kroz to možemo biti ljubazniji prema sebi, tada na kraju dana nismo toliko jadni, nismo toliko umorni, manje smo umorni.”
Za starije kćeri koje napreduju zahvaljujući krutosti i perfekcionizmu, može biti teško zaustaviti taj ciklus. “To je kao, ‘Ako nisam strog prema sebi, onda nisam siguran'”, rekla je Harris. Ali, to nije istina, naglasila je. Ono što je vrijedilo kad ste bili dijete nije istina u odrasloj dobi, kada imate više resursa i autonomije.
“To je teško prihvatiti, ali ako možete malo omekšati svoj odnos prema sebi, tijelo će stvarno zavoljeti tu poruku”, rekla je Harris. “Tijelo nam je zaista zahvalno kada nismo tako strogi prema sebi.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!