Dizajn, film i glazba isprepleteni su u radu ### (dR:dR:dR) indie/noise benda iz Siska, koji je nakon kratkog zatišja izdao EP imena Uzvodno - polovicu diptiha Uzvodno/Nizvodno koji do kraja godine kane izdati na vinylu. Jezgru jednog od najoriginalnijih bendova domaćeg DIY undergrounda koju čine Sven, Jurica i Goran ugostili smo u "Intervjuu za 5"

### je poznat po nekonvencionalnim mjestima snimanja izdanja (sele studio u Željezaru Sisak i bioskop Zvezdu u Beogradu), neobičnim lokacijama za koncerte (WC Medike), nagrađivanim bizarnim spotovima u vlastitoj produkciji – B.A.K.A kolektiv (300 naopakih križeva) i albumima čije omote i plakate za koncerte sami tiskaju u vlastitom izdanju – This Town Needs Posters (TTNP).

Dosad su surađivali s članovima regionalno poznatih bendova VVhile, Mnjenje, Ti, Hemendex i Punčke, a pri snimanju “Uzvodno” postavi se na basu pridružila Anja Tkalec, česta gošća benda, inače basistkinja Punčki. Promocija EP-a “Uzvodno” bit će održana 2. travnja u velikoj dvorani Jedinstva u Zagrebu uz shoegaze zvuk gošći iz benda Tús Nua. EP je snimio, miksao i masterirao Saša Rajković – Zarkoff, a dizajn i pakiranje nadolazećeg fizičkog izdanja potpisuju Andro Giunio i This Town Needs Posters.

Što biste kad je riječ o “Uzvodno” izdvojili kao ključnu razliku u odnosu na “Svjetlo” i što možemo očekivati kad je riječ o “Nizvodno”? 

Goran:  Mislim da se ta dva izdanja prvenstveno razlikuju u kompleksnosti projekta koji okružuje samo snimanje. Dok smo za “Svjetlo” preselili čitav studio u Kino Zvezdu u Beograd, tamo boravili tjedan dana, surađivali s Vvhile, Mnjenje, Čistiliste, Narančom iz ex Hemendex-a itd. da stvorimo nešto, “Uzvodno” je snimano u dva dana kod nas u prostoriji u Zagrebu. Pretpostavljam da ćemo si život itekako još zakomplicirati drugom stranom “Nizvodno” koju vidimo kao neki kontrast “Uzvodnom”, ali za sada smo nakon dugo vremena opet nekoj naivnosti i trenutnosti pustili da nas vodi i sviđa mi se to.

Jura:Za “Uzvodno” smo se htjeli više posvetiti procesu stvaranja glazbe. “Svjetlo” je za nas bio logistički pothvat s obzirom na to da smo snimali u drugoj državi u vlastitoj organizaciji, u prostoru u kojem nikada nije snimana glazba, i to s hrpom gostujućih glazbenika, koji su skupa s nama na licu mjesta stvorili “Svjetlo” kakvo jest sada. “Uzvodno” je, s druge strane, rezultat našeg zatvaranju u svoju prostoriju za probe i pokušaja da se koncentriramo samo na glazbu. Koliko je rezultat drugačiji u odnosu na “Svjetlo”, nemam pojma, ali nama je super to što je izašlo iz tog procesa.

Sven:  Trebala nam je konceptualna pauza nakon cijelog procesa sa “Svjetlom” na kojem smo poprilično ‘izgorili’, bilo na snimanju, bilo na promocijama. Kao što je Goran rekao, vjerojatno ćemo si napraviti dar-mar s konceptom za snimanjem “Nizvodnog”. Muzički se “Uzvodno” od “Svjetla” razlikuje po tome što je sirovije, ogoljenije, s manje nasnimljenih slojeva, zapravo svi su instrumenti snimani odjednom.

Najavili ste da će koncert koji ćete 2. ožujka održati s Tús Nua na podu dvorane Jedinstvo na obalama zagrebačke Save biti pomalo neobičan – o čemu je riječ? 

Goran:Radimo na tome da se poigramo prostorom Jedinstva. Kako je to jako velik prostor, razmišljamo o različitim načinima kako ga definirati u nešto manje, intimnije. Da stvorimo toplinu u praznini, intimu u prostranosti.

Sven:  Pokušavamo napraviti mali koncert u velikom prostoru, želimo naglasiti tu prazninu. Radimo odmak od klasičnog “rock” koncerta, svirat ćemo na podu u konfiguraciji koja poništava klasičan odnos publike i benda. Umjesto pozornice, u Jedinstvo ćemo unijeti zvučnu i svjetlosnu instalaciju za koju su zaslužni Tin Dožić (zvuk), Sara Salamon, Hrvoje Spudić i Aleksandra Ana Buković. Sve to izvodimo u vlastitoj produkciji uz logističku i tehničku pomoć Jedinstva, Klubvizije SC i Močvare. Tús Nua su naše drage frendice i veselimo se prvi put napokon zasvirati s njima.

Jura:  Da, ja baš ništa ne znam o tome, osim da ekipa ljudi radi na tome i baš me zanima kako će ispasti.

Slovite za jedan od najboljih i najoriginalnijih bendova domaćeg DIY (do it yourself) undergrounda – u svojem radu ustrajno ispreplićete dizajn, film i glazbu – valja spomenuti  B.A.K.A. productions i This Town Needs Posters – sami tiskate albume u vlastitom izdanju, ‘ljubite’ napuštena mjesta, ali i suradnju s mnogim bendovima i umjetnicima ne samo kao kolektiv, nego i kao pojedinci, a ### je trio, no to je samo okosnica – kakva ste vi to, kako vas je nazvala kolegica, ‘kreativna hobotnica’? 

Goran:Sve počne idejom, bila ona izvediva ili neizvediva u datom trenutku. Ta ideja isto tako može imati smisla, a i biti potpuno besmislena i od tog trenutka to postaje projekt, projekt koji mi kao pojedinci ili kao trio dirigiramo u smjeru u kojem osjećamo da će nas put i rezultat zadovoljiti. Imamo sreću da smo okruženi talentiranim ljudima i da nam se stvaralački impulsi često i podudaraju s njima, možda idejno čak manje koliko po entuzijazmu kojeg često i smatram daleko bitnijim od tog klasičnog koncepta “talenta”.

Sven:  Impulzivni smo, kada nešto želimo – nađemo neki način da to ostvarimo. Zapravo sve je krenulo iz neke reakcije na tipično sisačko kukanje “da nitko ništa ne radi”, “da je sve katastrofalno”, “da je Sisak mrtav” i slične floskule. Naravno, život u Sisku je težak, besperspektivan i depresivan, kao i u svakom malom gradu u ovoj državi. Neke stvari su se počele mijenjati i grad se počeo buditi iz hibernacije, uređivati, krenulo se investirati, dakle postoje pozitivni pomaci. Ono što mi radimo je bazično reakcija na svu tu sisačku mlitavost i kukanje. Jednako je tako i s B.A.K.A. kolektivom: trebamo video, snimit ćemo ga. Goran i Matija Tomić se još od studiranja na riječkoj Akademiji bave videom pa smo njihova znanja primjenili za naše potrebe. I učili se u procesu, naravno. Jednako tako je i This Town Needs Posters nastao iz potrebe da nešto što izdizajniramo, bude i otisnuto. Jednako tako smo se kroz pet godina učili i eksperimentirali s tehnikama tiska što je Hrvoja Spudića i mene od dva “freaka” iz maketarnice Arhitektonskog fakulteta dovelo do već pozamašne količine izvedenih plakata. Kao što je Goran rekao, sretni smo da smo okruženi pametnim, talentiranim i upornim ljudima.

Jura:Da, Gogo i Sven se bave različitim umjetnostima i okupljaju ljude oko sebe, ja sam prljavi ekonomist, sviram i pomognem tu i tamo nekim konjem na filmu.

Često ističete da uživate u procesu kakvi god rezultati bili te naglašavate fokusiranost na vlastitu iskrenu potrebu za izražavanjem, a i samoproglašeni ste autodidakti  – je li bez toga uopće moguć samoodrživ i jak underground? 

Goran:Moguće je sve, ne smatram da postoji jedan put ili način kako nastaje i opstaje čvrst underground. Ovo što mi radimo je bez ikakve sumnje težak način, prvenstveno radi te iskrenosti jer dosljednost toj iskrenosti je nepredvidiv put s puno prepreka, kako emotivnih, tako i tehničkih. Strast je kod nas nekako jača od razuma ili realnog stanja naše estetike. Volimo glazbu, volimo film, volimo dizajn, ne sjećam se trenutka kada je postojala ni približna ideja da bi nam itko drugi radio nešto što suštinski živimo zapravo sami u sebi. Tako smo si stvorili taj neki svemir, svoju estetiku, i jednostavno zbog neke vlastite ispunjenosti ne marimo kako drugi nešto rade pa da bi se uspoređivali.

Sven:Jak underground je moguće jedino uz jak entuzijazam, volju i rad, bez toga ne ide. Samoodrživ nije, niti može biti, jer u ovakve stvari što radimo uvijek više ulažemo nego što dobivamo, a ne očekujemo ništa nazad. Svima je to što mi radimo jako simpatično, tu i tamo nas ljudi traže da im pomognemo oko njihovih projekata na DIY način, no iznenade se kad shvate da DIY nije niti jednostavniji, niti jeftiniji, niti brži način da se nešto napravi. Dok god ima entuzijasta koji se sami bacaju u organiziranje koncerata, sviranje, bookiranje neodrživih turneja, planiranja suludih pothvata, izdavanje ploča, kaseta, snimanja i tako dalje – za underground se ne bojim. Fascinantan primjer je bend Žen, koje su investirale golemu količinu volje, vremena i financija na opremu i infrastrukturu i status koji već desetak godina polako, ali sigurno grade. To je nešto čega bi se i mnogo “razvikaniji” bendovi mogli ozbiljno posramiti.

Jura:Drago mi je da smo ostali naivni i glupi u cijelom pristupu.

Upozorili ste da samoiniciranim projektima, a to uključuje i vaše, nedostaje neke snage i dosluha s vremenom koje je stilski jako pluralističko i neuhvatljivo – je li to frustrirajuće i/li dobrodošla trajna inspiracija?

Goran:  Mislim da se ne opterećujemo sredinom u kojoj stvaramo i živimo, tj. ne zamaramo se vremenom i “pravilima” koja nalaže. To je ponekad teško, što se i osjeća unutar grupe i tima, ali na kraju krajeva to je način na koji možeš funkcionirati do te mjere neopterećeno da u svemu što radiš počneš vidjeti smisao pa makar ga ni po čemu nema.

Sven:Radimo sve prvenstveno za sebe. Ako se naše ideje poklope s vremenom, to je odlično, ako ne, i dalje smo zadovoljni jer smo ostvarili nešto što smo naumili. Naravno da je ponekad frustrirajuće kad se ne dobije očekivani feedback od okoline, no i analiza toga je dio procesa samorazvitka. Dok imamo pust i razvaljen Sisak u kojem smo rasli, imat ćemo inspiracije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.