Suočavanje s prošlošću je dramatično važno za svakog čovjeka i za svaku zajednicu, ali naš problem s bilo kakvim suočavanjem se sastoji u tome da mi neprestano od drugih očekujemo da se suočavaju, a sebe vidimo isključivo kao žrtve i pravednike koji imaju strašan problem što se naši susjedi ne žele suočiti, kaže pisac Miljenko Jergović.
“Jugoslavija je iščezla država koja kao aktualitet ili kao prijetnja postoji samo u glavama poludjelih etnonacionalista i fašista koji već 28 godina ne prestaju plašiti svoja stada fantomom Jugoslavije. Jugoslavija je živa samo u glavama nacionalističkih i klerofašističkih luđaka i kriminalaca. Ako govorimo o Jugoslaviji kao kulturnom i identifikacijskom prostoru svijeta koji se naziva svijetom južnih Slovena (…), mi zapravo govorimo o nečemu što je starije od te države koja izaziva kleronacionalističke paranoje; govorimo o nečem što se tiče naših identiteta, privatnih sjećanja, naših kolektivnih povijesti i naše kulture u najširem smislu te riječi”, ocjenjuje Jergović.
VEZANE VIJESTI
Pisac naglašava kako takva Jugoslavija, koja nije ni država, a ni politički projekt, zapravo je u svakom trenutku i postojeća i egzistentna, kao i to da je na neki način važna za naš kulturni i kolektivni opstanak.
“Suočavanje s prošlošću je dramatično važno za svakog čovjeka pojedinačno i važno je za svaku zajednicu. Međutim, naš problem s bilo kakvim suočavanjem se sastoji u tome da mi neprestano od drugih očekujemo da se suočavaju, a sebe vidimo isključivo kao žrtve i kao pravednike koji imaju strašan problem što se naši susjedi ne žele suočiti. Pitanje suočavanja s kolektivnom odgovornošću, pitanje suočavanja s konkretnim zločinima koji su počinjeni u tvoje ime je zapravo pitanje koje se ne može odnositi samo na jedne, a na druge da se ni na koji način ne odnosi”, kaže.
Jergović poručuje da ni moralni, a ni ljudski imperativ nije da se suoči netko tko se smatra najodgovornijim ili tko se smatra najvećim krivcem, i da je smisao suočavanja da se za svoju odgovornost suočavaju svi.
Ali ako netko misli da u ime njegove zajednice nije počinjen baš nikakav zločin, onda taj netko ima jedan dramatično ozbiljan problem, navodi.
“Ono što bi bilo važno jest da prestanemo od drugih očekivati ono što sami ne želimo pružiti ni sebi ni drugima”, rekao je književnik.
Jergović je za N1 kazao da je u ovih devet godina koje su prošle – Zagreb postao jedna od metropola Europske unije, ali da samim time nije postao ništa manje provincijalan u odnosu na druge metropole unutar i izvan Europske unije.
“Ta provincijalnost sastoji se u osjećaju s jedne strane vlastite važnosti, a s druge strane osjećaj manje vrijednosti. To je taj sukob – u osnovi dva različita, a u osnovi lažna doživljaja svijeta. Sarajevo je pak nesretniji grad od Zagreba. Ovo je grad u kojem je danas pojedincu, koji je manjinac, teže živjeti, nego u Zagrebu. Ipak, Sarajevo – ma što god bilo – ne može biti provincija. Sarajevo je poznata, zvučeća, tragična riječ svih europskih jezika. Sarajevo je nedovoljno anonimno da bi ikad više u pravom smislu riječi bilo provincija. To što govorim o ovome mjestu ne govori ništa loše, a ni ništa dobro. To je naprosto tako”, kaže Jergović.
On dodaje da u Zagrebu čovjek lako postaje provincijalac, a da je u Sarajevu, paradoksalno, mnogo više provincijalaca nego u Zagrebu, i da je Sarajevo upravo jedan od metaforičkih centara svijeta u kojem živi jako puno provincijalaca.
O Sarajevu, Bosni i Hercegovini, Jugoslaviji – nekad i sad. O književnosti i umjetnosti; nacionalizmu i kulturnim politikama, fašizmu, klerofašizmu i provincijalizmu; o žrtvama i agresorima, o odgovornosti pojedinca i kolektiva Jergović je govorio u intervjuu za N1:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.