U četvrtak 13. prosinca grupa The Strange promovira svoj drugi album "Echo chamber". Gitarist Dalibor Pavičić za N1 je govorio o procesu nastanka albuma, trendovima u glazbi te nastavku rada nakon raspada njegovog matičnog benda Bambi Molesters čiji su članovi ujedno bili u originalnoj postavi The Strange-a.
Svoj povratak The Strange su najavili nastupom na INmusicu prošle godine, u međuvremenu je snimljen album, ali je i došlo do promjene postave. Nakon raspada Bambi Molestersa koji su s Chrisom Eckmanom činili okosnicu grupe, u pomoć su uskočili članovi riječkog benda My Buddy Moose.
Prošlo je 14 godina od izdavanja prvog albuma grupe The Strange “Night of forgotten films”, kako je došlo do ponovne suradnje s Chrisom Eckmanom? Odsvirali ste koncert na INmusicu?
Da, tad smo već odlučili snimiti album.
Zašto je prošlo toliko godina?
To nas svi pitaju, nema posebnog razloga, bili smo zauzeti sa svojim, u to doba, matičnim bendovima. Chris Eckman ima svoj label Glitterbeat. On je išao po Africi na snimanja, tako da se nismo neko vrijeme ni viđali, premda on živi u Ljubljani. Imali smo tribute to R.E.M koji je organiziralo američko veleposlanstvo u Ljubljani. Tamo smo se sreli, a on je i producirao album Bambi Molestersa “As the dark wave swells” i live DVD. Nema posebnog razloga. U biti ne znam.
PROČITAJTE JOŠ
Kad ste se našli, jeste li imali kakvih gotovih pjesama, ili ste krenuli sve ispočetka raditi?
Nije bilo ničega, krenuli smo raditi album od nule. Mislim, ja uvijek imam nekakvih ideja. Stoje u nekom folderu.
Postava je od snimanja albuma promijenjena?
Da, zato što je ostatak benda, što iz objektivnih, što iz subjektivnih razloga, odlučio da više ne bi svirali. Ne mogu baš u par rečenica to objasniti bez da ulazim u međusobne odnose ili neke druge stvari, ali što bi se reklo- No hard feelings. Oni se nisu vidjeli kao dio benda. Mi moramo svirati. Nije to stvar ugovorne obaveze, nego jednostavno mi to moramo raditi, Chris, Luka (Benčić) i ja, kao i svi ostali ljudi koji su vjerovali u album i koji hoće svirati, a većina njih je i svirala u Strangeu. Andrej Jakuš nije bio formalno član, ali je u biti od prvog albuma bio s nama u kombiju. Luka je od 2010. bio pridruženi član Bambi Molestersa, tako da je to sve ekipa koja je od početka unutra, a sa My Buddy Moose smo frendovi isto. Tu su uvijek bili. To je sve ekipa. Nismo uzeli session muzičare i što je najvažnije – bend zvuči super. Postoji posebna kemija među članovima.
Kad imate probe, pretpostavljam one su bez Chrisa Eckmana?
Da, Chris je u Ljubljani, ostatak benda je u Rijeci, Matko (Botić) je u Splitu. Tamo radi predstavu. Logistički je to dosta zahtjevno, ali ionako je materijal već sređen.
Jeste li spremili što specijalno za koncert u Tvornici?
Ne znam da će biti specijalno, ali svirat ćemo oba albuma, gotovo cijela. Bit će nam gost Irena Žilić, predgrupa je Nellcote. Novi bend, neka nova energija, mislim da će biti super. Nakon Tvornice odmah u subotu idemo u Beograd, pa smo 20.02 u Ljubljani, a 23.02 u Rijeci. Na taj način smo pokrili regiju. Album za njemački Glitterhouse izlazi sredinom veljače pa onda idemo van nešto raditi. Previše je to posla bilo da se ograničimo na ovo tržište. Malo je, mislim kvalitetno je, svaka mu čast, ali premalo je. Svira se u tri grada – Zagreb, Rijeka i Split i to je to.
U zadnje vrijeme se dosta glazbenika žali da su ostali samo ljetni festivali.
To je čudno. Evo, zadnji je bio Johnny Marr u Laubi koji je bio rasprodan, istu večer su Mudhoney u Močvari isto bili rasprodani, većina koncerata u Tvornici je rasprodana. Ljudi u Zagrebu, što je najbolje, idu na koncerte i to više nego prije tri godine. Svi drugi gradovi koji su tradicionalno imali publiku, recimo Split, nemaju kvalitetni klupski prostor. Nije možda ni samo stvar prostora. Može se vjerojatno ući u prostor i sa svojom produkcijom ako si dovoljno komercijalno jak. Zapravo ne znam ima li ljudi više za neku “urbanu scenu”. Da li to uopće egzistira, ne znam.
Pitam zato jer su Bambi Molesters prekinuli s radom naprasno, a uvijek vas se hvalilo kao bend koji je uspješniji vani nego kod kuće. No, ljudi nisu svjesni da nije to toliko glamurozno jer ste svi morali imati poslove i dalje.
Naravno, popularno je prejaka riječ za nas. Recimo da smo bili prepoznati na svim nivoima, od fanova do diskografskih kuća. Svirali smo od Novog Zelanda do Norveške, Brazila, ali iza tog stoji dvadeset godina svirke. Jedno vrijeme smo intenzivno svirali vani, a onda su se te svirke prorijedile. Mislim da je bend, neovisno o privatnim stvarima, došao do prirodnog kraja. Nismo vidjeli što bi više trebali. Imali smo pjesmu u Breaking Bad, sad imamo pjesmu u seriji o Avi Gardner… U tom smislu smo došli do točke da ne možemo preskočiti neki nivo da sviramo velike prostore vani, a u klubove se niti želimo vraćati niti ih ima. Ta klupska scena koja je postojala krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih lagano umire jer korporacije kupuju klubove. Kad smo svirali London to je bio zadnji nezavisni klub. I taj se poslije naše svirke zatvorio. Sve su pokupovale tvrtke poput Live nationa i to je onda sve industrija gdje moraš imati veću lovu da bi uopće ušao u to. A dođeš iz Hrvatske u kojoj love jednostavno nema. Ne možemo u tom smislu konkurirati stranim bendovima. Mi smo radili alternativnu glazbu, čak alternativniju od alternativne. U tom žanru napraviti nešto nije baš jednostavno.
Vi ste čovjek koji posjeduje dosta vintage gitarske opreme, valjda je u surf glazbi to jedan od imperativa…
Navodno, da.
Kako komentirate taj trend digitalizacije glazbe, čak se i gitaristička glazba okreće prema kompjuterima, glazbenici se okreću prema YouTube-u umjesto prema live svirkama? Jako puno glazbenika se posvetilo isključivo tome i odustali su od turneja.
Mislim da će uvijek postojati zanat u sviranju. Ja isto radim glazbu na kompjuteru, ali nisam inspiriran njim, koristim ga. Ok je koristiti sampleove, nemam ništa protiv toga, samo mi je glupo da proizvodim sa softwareom album. Ljudi kada rade na metronom s nekim loopovima i beatovima, nema mi to ljudski element.
Taj element greške, tj. nesavršenosti je poželjan. ..
Ne bih rekao čak da je greška, nego interakcija ljudi koji sviraju, to je ta neka kemija. Mislim, dobro je pitanje, nije samo stvar digitalizacije nego komunikacije. Ljudi se zabiju na kompjuter ii nemaju interakciju s drugima. Mi smo išli prema tome da imamo živi bend i sad nas je osam. Može nas se zamijeniti eventualno s robotima u nekoj varijanti. Imaš bendove za koje skužiš da sviraju na matricu, to mi je katastrofa. Zvuči vau, ali to ne sviraju ljudi. Cura maše basom ili čim već, a sve je s matrica.
Kako ste vi snimali ovaj album?
Snimali smo ga u Pragu. Svi smo snimali u istoj prostoriji. Nikad nismo svirali na metronom. To te nakon nekog vremena umara, kad je sve pravilno, presavršeno, ali sterilno. Nekad se osjećam previše old school, ali ne mogu reći da ne koristim novu tehnologiju. Mislim samo da treba postojati dobar spoj. Tehnologiju treba pametno koristiti, u neku umjetničku svrhu. To je isto kao i digitalna fotografija. Kad su se pojavili mobiteli, svi su pomislili da mogu raditi fotke. Vjerojatno većina i može, ali moraš razlikovati pravog fotografa od laika. Uhvatiti kadar, ili uhvatiti ovdje emociju neovisno o tehnologiji. Tehnologija sama po sebi ništa ne znači, samo je omogućila netalentiranim ljudima da nešto rade.
Nekima i da uspiju…
Svi sad misle da mogu nešto, puno je više bendova u zadnjih deset, petanest godina, svi se bave nekakvom produkcijom. Što si producirao? Ništa. Netko slaže doma te beatove, loopove, pa je producent. Ljudi se nazivaju svakako, pa to kače po Instagramu, pa su važni.
Ulazak u studio je prije bio ta nekava crta razlikovanja onih koji znaju i mogu i onih koji ne znaju?
Mislim da se to na kraju čuje. Tko hoće čuti će to čuti. Problem je što većina ljudi danas površno sluša glazbu. Općenito su površni. Bio sam neki dan na B and the Bops, dolaze dvije cure koje uopće ne komuniciraju, sjedaju pored mene, svaka je na mobitelu, opalile selfie, još malo tipkale i zadovoljno otišle. To im je bio night out, nikakve interakcije, kao dva zombija došle, izašle vani i to im je bio izlazak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
