Istaknuti slovenski glazbenik i pisac Zoran Predin gostovao je u ponedjeljak u Zagrebu gdje je uz obilje humora, pjesničke nostalgije i intimnih 'razotkrivanja' predstavio svoju knjigu "Glavom kroz zid"

Zbirka je to proznih minijatura u kojima kombinira autobiografsku fakciju i književnu fikciju, a sve je popratio glazbenim nastupom uz sudjelovanje posebnih gostiju Sare Renar, Matije Dedića i Zorana Čuture.

Na tribini Razotkrivanje njegova hrvatskog nakladnika Frakture koja je dupkom napunila gledalište Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) s “nepopravljivim romantikom” Predinom razgovarao je književnik Andrija Škare. Susret s autorom otvorio je istaknuvši kako mu je čitajući njegovu knjigu “Glavom kroz zid” padao na pamet izraelski književnik Ephraim Kishon.

“To je taj isti tip humora”, rekao je Škare, napomenuvši kako je s druge strane književnik Miljenko Jergović pišući o toj knjizi Predina usporedio s Čehovom.

Predin je istaknuo kako su mu takvi hvalospjevi čast, ali se ipak još ne osjeća pravim piscem: “Čekam roman, a kad ga napišem, pogledat ću se u ogledalo i reći: Zoran, prevođeni pisac!”, našalio se.

Govoreći o tome koliko se razlikuje stvaralački proces pisanja teksta za pjesmu ili za knjigu, Predin je istaknuo kako su to dvije potpuno različite stvari, jer “kada pišeš tekst za pjesmu onda si rob melodije, ritma, aranžmana i žanra”.

“Ograničen si na pedesetak riječi kojima moraš puno toga reći da bi sve skupa imalo smisla. Onda se sam tekst dijeli na stihove, na refrene itd., a refreni se ponavljaju, već si tu stisnut”, rekao je. “Kada pišem kratku priču meni je to divlji zapad, prerija, mogu si uzeti vremena, mogu prespavati, mijenjati neke stvari, atmosferu”, napomenuo je.

Također, tekstovi koje piše za pjesme povezani su s nekim osnovnim osjećajem koji u njemu probudi neka melodija, “ili obrnuto, melodija u meni budi riječi, neke kombinacije tonova me podsjete na neku riječ pa mi ponekad melodija sama da ideju o čemu bi neka pjesma mogla pjevati”. Ponekad mu je pak izazov “ići u kontru, napraviti prekrasnu melodiju i uz nju vrlo crnohumorni tekst koji tu melodiju parodira”. “Toga nema u kratkoj priči, tamo moraš poštovati neke druge zakonitosti”, rekao je Predin.

Prema svojim se legendarnim pjesmama koje publika prepoznaje i voli i nakon više desetaka godina, kako je rekao, osjeća kao da su one sastavni dio njega: “To više nije nešto što je nastalo izvan mene ili nešto što sam usvojio, to je kao prsti, ruka, dio mene. Zato se vrlo brižljivo i pažljivo ponašam prema njima i ono što me raduje je da nove generacije isti tekst, istu pjesmu vole i razumiju na neki novi način. Zato je dobra pjesma i nazvana dobra pjesma, jer ne dosadi”, rekao je.

Slavni frontmen Lačnog Franza, Zoran Predin (1958.) jedan je od najznačajnijih slovenskih novovalnih kantautora. Autor je 39 glazbenih albuma, četiri zbirke uglazbljenih tekstova i dviju knjiga kratkih priča – nakon zbirke anegdota, dnevnika i putopisa “Druga žena u Haremu” (2012.), njegova je druga prozna knjiga “Glavom kroz zid” (2017.) najavljena kao kombinacija autobiografske fakcije i književne fikcije podijeljena u tridesetak proznih minijatura. Knjigu je na hrvatski prevela Jagna Pogačnik.

Riječ je o zbirci priča u kojima se Predin kroz mješavinu kratkih bilješki, crtica i komentara bavi ozbiljnim temama suvremene stvarnosti, od tmurne političke sadašnjosti do buntovnih mladenačkih dana, od intimnih obiteljskih zgoda do žestoke kritike nacionalizma; prepričava stare zgode iz karijere Lačnog Franza kada je bio pod sumnjom da podriva sistem i kada je brisao pljuvačku o crvenu zvijezdu, opisuje strah od zubara, obuhvaćajući širok dijapazon tema, od erotike i glazbe, pa do košarke.

Jedan od najomiljenijih Predinovih košarkaša svih vremena je legendarni igrač Cibone Zoran Čutura jer, kako je pojasnio, “u košarci su točno podijeljene uloge – zna se tko je dirigent, tko je snaga, tko pamet, tko brzina; prema tim osobinama možeš sastaviti prvu petorku”. “Zoran je bio taj koji bi uvijek popravio sve što bi drugi promašili”, rekao je.

Upravo je Čutura bio jedan od posebnih gostiju tribine, a u nastavku susreta, u kojemu su se Predinu na pozornici u razgovoru o njegovoj knjizi pridružili i njegova “glazbena srodna duša” Sara Renar, te istaknuti jazz pijanist Matija Dedić s kojim također često nastupa, legendarni je glazbenik uz obilje humora i malo ugodne svirke još otkrio kako obožava tripice, koje smatra “inicijacijskim jelom koje od dječaka stvara muškarca”, ispričao vic o Jimmyju Staniću i bikovim jajima, te u stilu velikoga šarmera i romantika, svojoj zagrebačkoj prijateljici u publici svečano predao buket rođendanskog cvijeća koji je posebno donio iz Ljubljane.

Ulomke iz knjige čitao je glumac Frano Mašković, a Predin je najavio i veliki koncert karijere 7. ožujka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu nazvan “Ljubavnik iz ormara”, na kojemu će predstaviti najvažnije pjesme svoje 40 godina duge karijere.

“Bit će to kombinacija svih onih pjesama koje su dio mene, podijeljenih po žanrovima – šansona s Matijom Dedićem, gypsy swing uz Damira Kukuruzovića i njegov Django Group, indie rock s dečkima iz Lačnog Franza, a kao dozu pozitivne energije nagovorio sam Anju Rupel iz Videosexa, koja će otpjevati neke pjesme iz njihovog tadašnjeg repertoara”, poručio je Predin.