Redateljica sa šest nagrada u Puli ovjenčanim filmom "Dnevnik Diane Budisavljević" bila je gošća Newsrooma. Istaknula je da je film dobro primljen jer je ljudima dosta laži, a za Dianu Budisavljević je rekla kako je ona rodonačelnica građanskog aktivizma.
“Pulska Arena je nešto jako posebno za film i kada autor ide u Arenu ide u sraz s publikom. Mene je baš zbog teme i čime se film bavi zanimalo me je li publika spremna za takav jedan film.”, rekla je u Newsroomu redateljica trostruko nagrađenog filma “Dnevnik Diane Budisavljević”, Dana Budisavljević.
“To je priča koja je stajala nepoznata gotovo 70 godina i sada je ta priča ušla u javni prostor i zato sam iznimno ponosna, sretna i mirna jer smo uspjeli napraviti nešto što neće samo tako pasti u zaborav.”, kaže Dana Budisavljević.
Istaknula je da je obiteljski vezana u petom koljenu sa suprugom Diane Budisavljević pa je i valjda sudbinski bilo da tema dođe do nje.
Bilo joj je teško vizualizirati kako je Diana spasila 10.000 djece. “Na dan premijere u Areni je bilo 4000 ljudi i izgledalo je jako puno. I koliko je još života nastalo od spašene djece, to je apsolutno fascinantno”, rekla je.
VEZANE VIJESTI
Kaže da su istraživali Dianu, njezine suradnike i tražili preživjelu djecu. Razgovarali su s preko stotinu spašene djece. To je bio težak zadatak jer su komunističke vlasti uništile dokumente.
“Naša je želja da krenemo prema izradi virtualnog, a možda jednog dana i pravog muzeja jer sve što se događa oko ovog filma nadilazi film. Kao da je došao neki trenutak da je ljudima dosta laži i manipulacija. Film je jako istinit i čist i mislim da to ljudi osjećaju.”
Ističe kako na ovim prostorima svi režimi imaju potrebu da oni kreću od nule i da s njima počinje povijest pa je onda u komunizmu stradala građanska klasa koja je dala veliki otpor prema fašizmu i ustašama, a na koncu su partizani i komunisti sve pripisali sebi.
“Diana je rodonačelnica građanskog aktivizma jer ona okuplja ljude koji su spremni pomoći i takvih ljudi uvijek ima. Ravnatelj Crvenog križa odbija Dianu, a onda ljudi koji su iznutra koriste svoje male i veće ovlasti da pomognu i umnožavanjem suradnika to se širi.
Mi kao društvo premalo znamo o NDH i okolnostima i kako su društvo i vlast tada funkcionirali. Kada spomenete logor svi će u glavi imati Auschwitz, a ne znaju kakvi su logori bili po Hrvatskoj. Nama fali pravog znanja.”, zaključila je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram
