Jasmila Žbanić, redateljica najboljeg europskog filma "Quo vadis, Aida?" u N1 specijalu kazala je da se situacija u državi neće promijenti nabolje sve dok ljudi ne shvate da se elita bogati izazivajući podjele. "Umjesto da se udružujemo i pravimo nešto značajno, mi se umanjujemo", kazala je Žbanić koja je govorila i o drugim stvarima, a posebno o posljednjem filmu.

N1: Jeste li očekivali ovakav uspjeh filma?

Jasmila Žbanić: Čovjek se uvijek trudi napraviti najbolje, a posebno žena (smijeh). Tek kada film bude prikazan publici shvatite funkcionira li film na nekoj univerzalnoj razini. To smo vidjeli na premijeri u Veneciji. Tijekom dodjele Europske filmske nagrade zaista sam bila umorna, nisam razmišljala da se nešto može dogoditi. Bilo mi je važno da su Jasna Đuričić i Boris Isaković u Sarajevu jer smo mnogo stvari propustili zbog pandemije. Kad su rekli da će svečanostz biti u Berlinu, organizatori su rekli da Jasna ne može doći jer je cijepljena kineskim cjepivom. To nas je porazilo. Zanimljivo je da je Jasna odmah rekla da nećemo dobiti nagradu za scenarij, ali da ćemo dobiti za režiju, najbolju glumicu i film. Ja sam joj rekla daj Jasna, molim te…

N1: Što najveće nagrade znače za kinematografiju u BiH?

Jasmila Žbanić: Sigurno je da sada za film zna jako mnogo ljudi. Kada smo radili testna prikazivanja vidjeli smo da jako mnogo Europljana, a pogotovo Amerikanaca, ne znaju što se desilo u Srebrenicu. Jako mnogo ljudi je nakon filma krenulo u istraživanje o događajima u Srebrenici.

N1: Je li je bilo očekivano da će se ljudi širom svijeta povezati sa likovima iz “Quo vadis, Aide”?

Jasmila Žbanić: Pet godina samo pokušavali financirati film i nikako nismo mogli zainteresirati ljude, smatrali su da ih se ta tema ne tiče. Tek poslije nekoliko scenarija našla sam kut s kojim je to uspjelo. Svi mogu razumjeti majku koja se bori za svoju djecu.

N1: Kako objasniti nagradu za najbolju režiju, što je prema vašem mišljenju bilo najzahtjevnije u redateljskom smislu?

Jasmila Žbanić: Bilo je jako važno kako približiti naše probleme drugim ljudima, kako ih uvesti u priču. To je scenaristički, ali i režijski jako važno. Odlučila sam film započeti kadrom žene koja je zamišljena. Sama ta slika koju režiram i stavljam određenu muziku i svjetlo – uvodi gledatelja u priču. Dakle, radi se o obitelji i situaciji u kojoj se svako može naći. Pažljivo sam birala svaku ulogu, i onu najmanju. Uz pomoć fenomenalnih asistenata pažljivo smo birali i statičare. Nasilje nisam željela prikazati eksplicitno, nego da to zaključe gledatelji.

N1: Zašto ste se odlučili na taj korak?

Jasmila Žbanić: Smatram da je publika dovoljno inteligenta da može zaključiti što se dogodi kad su u kadru puške i zaplašena lica. Nisam željela taj voajarski pristup smrti. Znala sam da će žene i majke iz Srebrenice sve to prolaziti i željela sam sačuvati dostojanstvo umrlih. Redatelji vrlo često uživaju u nasilju i promoviraju ga.

N1: Nailazili ste na blokade i različite vrste diskreditacije? Je li Vas je to uznemiravalo?

Jasmila Žbanić: “Što vas ne ubije, to vas ojača”. Znala sam da će ova tema biti minsko polje. Neke stvari su me iznenadile. Sad je to stvar prošlosti, spremna sam na još veće izazove.

N1: Je li malo da država izdvoji 10-20 posto budžeta za film koji je bitan za promociju njene povijesti, ali i sadašnjosti?

Jasmila Žbanić: Kad smo počinjali raditi film i kad smo shvatili koliko nam treba sredstava i druge vrste podrške, poput tenkova koje ne možete iznajmiti, uvidjeli smo da bi to bio državni projekt. Ali smo imali sreću da smo zaista bili nezavisni. Imali smo 6.000 ugovora za statičare. Imali smo deset ekipa iz raznih zemalja, govorilo se 11 jezika na setu. Svi smo govorili neki “naš” engleski jezik.

N1: RTS je pozvan da emitira “Quo vadis, Aida?”, vjerujete li da će do toga doći?

Jasmila Žbanić: Drago mi je da se ta incijativa pokrenula. Mislim da u Srbiji trebaju pogledati najbolji europski film i da vide zašto je njihova Jasna Đuričić najbolja glumica. Bilo bi mi izuzetno drago da se to dogodi. Druga je stvar koliko je RTS nezavisan.

Cijeli razgovor s redateljicom Žbanić možete pogledati u videu.