Književnica Silvija Šesto, samostalna umjetnica bez stalnog angažmana, danas je u invalidskoj mirovini koja iznosi 1.190 kuna. Prvu knjigu napisala je sa 37 godina, a od tada do danas izdala je 18 naslova za odrasle i čak 85 za djecu, od kojih je pet u školskoj lektiri, a više od 60 su slikovnice. O situaciji u kojoj se nalazi kao umirovljenica i slobodni umjetnik razgovarala je u Pressingu s našim Ilijom Jandrićem.
Vlada i Sabor nisu prihvatili povećanje mirovina samostalnim umjetnicima, kojima je mirovina smanjena još krizne 2009. godine i od tada nije rasla.
“Žao mi je što se ta tema pojavljuje u humanitarnom mjesecu i što se uvijek sve svodi na pitanje smisla umjetnosti i kulture. Jesu li umjetnici potrebni, idemo toliko daleko”, rekla je Silvija Šesto i dodala:
“Bila sam kratko članica Zajednice samostalnih umjetnika, cijeli sam život radila i u sportu, rodila troje djece, ali nažalost zbog neizlječive bolesti gurnuta sam u tu invalidsku penziju. Mnogi u toj zajednici nemaju veće mirovine da bi dostojanstveno proveli smiraj života. Nisam predstavnica tijela Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Začudno je da smo 13 godina diskriminirani, a s druge strane upit je u smislu nas… Jedini smo ostali u cijelom sustavu.”
Na pitanje je li djelomice razlog u tome što umjetnici nisu dovoljno glasni, odgovara: “Samostalni umjetnici su većinom vukovi samotnjaci, podijeljeni u sekcije i bilo bi idilično kad bi izašli na ulicu i pokazali što znaju – to bi bio najljepši prosvjed ikad. No osim što rade po 14 i više sati dnevno, i nemaju vremena za takve organizacije, i Zajednica samostalnih umjetnika trebala bi iskoristiti trenutak jer vjerujem, promijenili smo mnoge ministre kulture, moramo biti svjesni da su pravi umjetnici natpolitička bića. Gajim nadu da bi se to moglo riješiti na diplomatski način.”
Komentirajući izjavu Andreja Plenkovića da se pitanje koeficijenta treba postaviti ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, rekla je: “Vjerujem da je i ministrica sad u nogometnoj groznici, ali svakako mislim da će to biti pozitivno, optimist sam.”
“Sabor mora opet zasjedati. Ako smo čekali 13 godina, možemo se još malo strpjeti. Ja sam nekako isturena, a nisam htjela biti. Imam osjećaj kao da sam žena s brkovima u cirkusu baš zbog te drastično male mirovine. Svjesna sam da moram raditi do kraja života i većina nas radi, izuzev ljudi koji baš ne mogu kao baletna zanimanja. I da se poveća mirovina, to neće biti dovoljno”, dodala je.
“Teška bijeda, a ne siromaštvo”
Mirovina Silvije Šesto je invalidska i još je manja od mirovina samostalnih umjetnika – 1.190 kuna, od Nove godine to je točno 158 eura. To nije dosta ni za režije. Na pitanje što to govori o odnosu nas kao društva prema umjetnicima, Šesto kaže:
“Mnogi su osuđeni ne samo na siromaštvo… Imala sam kolegicu koja je pokopana u teškoj bijedi, dobrovoljnim prilozima kolega. Jednog kolegu ekonomista sam slušala kako govori da mu je brat sa 10 tisuća kuna plaće i dvoje djece prešao granicu siromaštva. To govori o empatiji nekih ljudi. Sustav vrijednosti je izuzetno poremećen. Imamo problema u odnosu učitelji – djeca, u školskom programu sudjeluju svi roditelji, vrši se pritisak. Mogla bih zaključiti da se nijedna struka ne poštuje kako bi trebalo. Vratit ću se na potres – tad se vidjelo koliko je struka u koju se nitko ne upisuje, struka dimnjačara, potrebna. Velika stvar je nekorištenje najjačeg pogona, a to su mediji.”
Čak ni zastupnik HSU-a nije glasao za povećanje mirovina samostalnim umjetnicima. “To je već sfera književne mašte, SF-a i satire. Nije mi jasno. Nije mi jasna pozicija ljudi koji dobivaju novac da zastupaju nekog… I umirovljenici zajednice samostalnih umjetnika su umirovljenici. On je tim potezom učinio strašnu diskriminaciju, eto, mi smo diskriminirani”, naglasila je Šesto.
Na pitanje što misli o ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, odgovara: “Konstantno kritiziram svaku vladu, ali mislim da se s ministricom može rješavati. Krenulo se ove godine s tim pismom sa strane Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, tražilo se vraćanje koeficijenta, mislim da stvar mora biti riješena pozitivno jer ovo je stvarno smiješno.”
Dodaje da je od prvog dana bila svjesna da vjerojatno neće imati dana odmora: “Nikad nisam bila na bolovanju iako imam kroničnu bolest. Stalno radimo, nemoguće je. Vezana sam uz mnoge projekte i moram biti prisutna. Kad odem na predstavljanje knjige, dočeka me 50 mailova… Ne žalim se, ali bojim se da, ako mi se nešto fizički još dogodi, a lijekovi sigurno imaju nuspojave, nadam se da neću biti djeci na teret.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!