Laži se generalno mogu podijeliti na 25 različitih tipova, a najčešći su blefiranje, pretjerivanje, šaljiva laž, ljubazna laž, krivokletstvo, 'bijela laž' i 'plemenita laž'. Najčešći razlog laganja je želja da se udovolji drugome.
Ukoliko i niste u dobrim odnosima sa svojom intuicijom, postoje i mnogi drugi znakovi uz pomoć kojih možete otkriti da vam netko laže.
Lažljivci se često otkriju svojim držanjem. Pogrbe se i drže ruke blizu tijela jer tako nesvjesno štite sebe dok vam lažu.
Ako su se skamenili, onda nešto definitivno nije u redu. Često će držati ruke sa strane, sjediti mirno, pričati polako i svesti mimiku na minimum, a sve zato jer žele stvoriti lažnu sliku o sebi kao mirnoj osobi. Budite pažljivi jer su ovo znaci iskusnih lažljivaca.
Ukoliko nemate posla s iskusnim lažljivcima obratite pozornost na pukotine u priči. Usporedite ono što govore s informacijama koje su vam o toj temi dali ranije. Obratite pozornost jesu li promijenili kakav detalj. Ako jesu, slušajte još pažljivije jer ćete vrlo vjerojatno uočiti još neku nelogičnost.
Ukoliko se nagnete više prema njima ili im se na neki drugi način pokušate približiti, lažljivci će se automatski povući. Ukoliko se osoba za koju mislite da laže drži podalje od vas, to je možda znak da nešto skrivaju. Također pogledajte križa li osoba noge, okreće li vam leđa ili stavlja ruke u suprotnom pravcu od vašeg. To je način da detektirate njihovu nelagodu.
Ukoliko mislite da netko laže, preispitujete njegovu priču, obratite pažnju kako reagira na to. Nevina osoba može biti uvrijeđena, ali lažovi znaju imati pretjerano obrambeni stav.
Tijelo nas najbrže izdaje, a to najbolje znaju službenici tajnih službi koji tvrde da se rijetko dogodi da netko kaže ‘da’, a vrti glavom u suprotnom smjeru. S druge strane ukoliko to primjerice napravi Indijac, tada je to normalno.
Nevješti lašci govore povišenim tonom, glas im zvuči piskutavo jer ne uspijevaju prikriti uzbuđenje. Prave kraće pauze, ponavljaju ili gutaju riječi. Iskusni lašci, koji planiraju svaku svoju laž, nastoje kontrolirati boju svoga glasa ne znajući da je upravo to ono što ih odaje jer glas im postaje dublji nego inače i dobiva metalni prizvuk.
Lašce odaju i zamjenice koje upotrebljavaju. Onaj tko govori istinu često rabi zamjenicu ‘ja’, a osoba koja laže većinom govori u trećem licu jednine, ‘on’ ili ‘ona’. FBI-jevi inspektori koji istražuju slučajeve silovanja su tako naročito osjetljivi na uporabu zamjenice ‘mi’ jer prava žrtva silovanja za sebe i napadača nikad neće reći ‘mi’ nego ‘ja’ i ‘on’.
Harvardski kognitivni neuroznanstvenik Joshua Greene smatra da za većinu nas laganje zahtjeva određeni napor. U svojoj je studiji putem magnetske rezonance analizirao kako krv struji dok osoba laže i zaključio je da kada ljudi lažu povećava se njihova moždana aktivnost u frontalnom dijelu mozga, piše 100posto.
