Svi misle da je život kao u filmovima no film traje dva sata, a život puno više. Imamo krivu predikciju i percepciju života samog. Ključ je u stapanju s partnerom, ističe Sanja Tatalović.

Sanja Tatalović (45) je profesionalna terapeutkinja čija savjete mahom traže glumci, voditelji, ali i ljudi koji nisu estradne zvijezde. Pomažući sebi i otkrivajući sebe, spoznala je može pomoći i drugima. Uspješno to radi više od 20 godina. U mjesecu ljubavi otkrila je tajne odnosa i uspješnih veza.

Veljača zbog Valentinova je uvijek u znaku ljubavi. Daruju se zaljubljeni i oni koji bi to voljeli biti – ima li ljubav cijenu?

“Krivo razumijevanje ljubavi je da ljubav ima cijenu. Da što je skuplji poklon da me više voli. To je često izgovor – skupi poklon da si muškarac kupi vrijeme pa da ne mora kroz pažnju ulagati u ženu. Žene nisu generalno materijalni tipovi nego kad ne mogu dobiti ljubav, žele je nadomjestiti kroz novac.

Muškarcima je najjednostavnije oprati svoju odgovornost kroz skupe poklone pa je žena donekle zadovoljena. No ona od muškarca traži posvećenost pažnju i ljubav. Kad toga nema, onda žene na kavama prepričavaju koja je što dobila i koliko što vrijedi. Najsretnija je žena koja dobije svog muškarca i koja ne priča – ta je zadovoljna”, rekla je Sanja Tatalović za 24sata.

Koje su najčešće iluzije o ljubavi? Krivo gledanje na ljubav, postoji li hollywoodska ljubav – gdje se to muškarci i žene razilaze kad je u pitanju ljubav?

“Razlaze se u očekivanjima. Uvijek se radi o tome kako upravljati odnosom, jer ljubav je jedna stvar, a odnosi sasvim druga. Mi se možemo voljeti i odgovarati jedno drugome, no pitanje je kako to u životu izražavamo. Tu su i očekivanje od nas samih koji želimo da budemo savršeni da budemo na razini zadatka i onda očekujemo i da druga osoba bude nepogrešiva, sto posto raspoložena, kao u hollywoodskim filmovima. To su neke umne projekcije kakva bi ljubav trebala biti, a to dovodi najbrže do nekih problema”, kazala je Tatalović 

Ljubav bi, kaže, trebala biti velikodušna.

“Treba biti spontana, vođena mišlju što ja mogu napraviti za tebe, da se dobro osjećaš, jer sam puna snage i energije i moja je ljubav toliko moćna da ja mogu za tebe napraviti sve da se i ti osjećaš dobro. I obrnuto. Ljubav je davanje. Mi smo se u ovom konzumerističkom smislu malo više fokusirali na to što ćemo dobiti”, rekla je terapeutkinja. 

Ima li ljubavi bez svađe, povrijeđenosti, patnje i razočarenja?

“Prava ljubav je kao i pravi život, puna svega. Uključuje i uspone i padove. Uključuje hodanje po rubu, svađe, razmimoilaženje u mišljenju. Ona uključuje svašta jer je životna. Ali bez obzira na to što ljubav uključuje, dok god ima igre i vatre, taj odnos nije gotov. Čovjek uvijek treba gledati kako da on doprinese tom odnosu, skladu i miru. Isto tako, ne treba se libiti izaći u neki verbalni sparing s partnerom i izreći svoje želje.

Što će vam osoba koja je identična sa svim vašim porivima i potrebama? Od te osobe nećete nikada ništa novo naučiti. Iste osobe se jako dobro razumiju no kroz različitosti se mi jako puno obogaćujemo i učimo poštovati različito i drugačije. Mi nismo sami u ljubavi. Ljudi se boje stapanja, pa zadržavaju svoje začahurene pozicije ‘moje ja stoji kraj tvojeg ja’, boje se tog udruživanja, a u tom ‘mi’ je jedini način da doživimo i osjetimo tu drugu osobu.

Ljudi vole zadržavati svoj prostor, dobivati stvari i gledati što će više dobiti. To je krivi pristup ljubavi i zato imamo toliko samaca. Nitko se ne želi žrtvovati, praštati, svi misle da je život kao u filmovima – no film traje dva sata, a život puno više. Imamo krivu predikciju i percepciju života samog i trebali bi se spustiti više na zemlju i živjeti u realitetu, nastojati kroz toleranciju i empatiju dati drugom čovjeku priliku da neke stvari traju i da kroz posvećenost dožive ljubav, a ne čim naiđe prvi problem gledati da tu osobu zamijenimo s nekom drugom, ‘boljom’, drugačijom. To radimo jer živimo u potrošačkom društvu, a na taj način trošimo i svoje resurse”, kaže Tatalović.

Jesu li svađe zdrave ili pretkazanje početak kraja odnosa?

“Ovisi kakvi su sukobi. Oni mogu biti konstruktivni i destruktivni. U konstruktivnom sukobu možete iznijeti želje, potrebe, zahtjeve, argumentirati zašto to želite. Možda druga strana to nije vidjela, razvidno to percipirala i vi tako lobirate za svoje potrebe.

Isto tako će i druga strana to napraviti. Tako stavljate sebe u situaciju da se nađete na pola puta. Ipak, ako su te svađe pune uvreda, zamjeranja, pune nekih toksičnih emocija, ako su pune predbacivanja, to su destruktivne svađe. One vas kao osobu spuštaju, truju samopouzdanje, stavljaju pred vas uvrede i povrede koje su nekada u krajnjem odnosu nepremostive. Te svađe mogu biti indikativne, imati prizvuk nasilja verbalnog tipa i tako se pali crvena lampica da se ili strasti smire ili da se ide prema početku kraja”, rekla je terapeutkinja za 24sata. 

Kako spriječiti ljude da im se život ‘ne događa’, nego da ga žive?

“Ljudi ne promišljaju. U djeci kroz odgoj treba potaknuti da se pitaju, da imaju sumnju u sve odnosno trebali bi stalno propitivati i imati zdravu znatiželju. Ljudi to nemaju i tada im se život događa.

Postoje ljudi koji obiđu svijet pet puta i ništa ne dožive, postoje ljudi koji do kioska idu i okrene ima se 14 svemira.

Kad smo maleni, roditelji nas trebaju stavljati u poziciju budnosti i zdrave znatiželje za životom, a ne “takav ti je život, moraš to i to” i od nas rade poslušne pijune u sustavu koji onda nakon nekog vremena kad kotačić zakržlja dođu u situaciju da se pitaju “gdje sam bio, što sam radio, nisam proživio život”.

Točka preokreta nekima dođe prekasno. Žive nesretnu sudbinu mirenja što su mogli imati. Trebamo se pitati zašto? Znatiželja me održava živom. Ključ u odnosima je pažnja za kojom žene vape, ali ni muškarci je nisu lišeni. Kako partneru reći da mu nedostaje pažnje, a da se pri tome ne osjećaju poniženo jer to uopće moraju pitati?

To je čest sindrom dužih veza i odnosa. Kad se muškarac i žena sretnu oni zapravo glumataju. To nije pravo stanje. To je kao kada se u prirodi jedna životinja napuše da izgleda veće i jače. U društvenoj igri postoje niz stvarnih radnji koje mi radimo, a zapravo se pretvaramo da smo bolji nego što jesmo.

To pretvaranje ne može potrajati i nakon tog vremena te intenzivne pažnje i posvećenosti vi dolazite u rutinu. Tek tada upoznaje osobu kakav je. Je li doista tako pažljiva, dobra i slično. Tu prvotnu poziciju je teško vratiti jer ako osoba nije takva, neće takva postati. Ona se samo pretvarala. Vi tražite da ona bude opet prijetvorna. Svi su u početku prijetvorni”, kazala je Tatalović.

Treba prihvatiti činjenicu da je sve bila samo gluma?

“Pa ne treba od partnera ne tražiti zagrljaj, može drugi napraviti taj korak. Treba pokušati dati partneru ono što mi želimo dobiti. Dakle kažem ženama koje govore kako ih više neće grliti pa zagrli ti njega.

Često se događa da žena koja ima inicijativu da se čita kao agresivna. Isto je to u libidu. Ako žena ima jači libido, onda im je agresivna. Svi muškarci sanjaju o takvim ženama no kada upoznaju takvu, to im se ne sviđa i povlače se.

Isto je tako s ovim stvarima. Muškarac bi trebao biti tako motiviran i podražen da on samoinicijativno, a zapravo izmanipulirano odgovori na potrebe žene. No postoji tu jedna caka za žene. Žena se može muškarcu jako dodvoriti ako ga hvali”, kazala je trapeutkinja.

Mnogi ljudi se u životu nađu u zamci jer od kada znaju za sebe su u vezama i uopće se ne stignu upoznati. Što im preporučujete, kako sebe upoznati uz partnere?

“To je začkoljica. Ako ste stalno s partnerom, ne znači da se niste upoznali niti da niste sami. U okviru odnosa možete imati vrijeme za sebe čak i otoke samoće, a s partnerom ste. Taj odnos je nekada strastveniji, nekada prijateljski, nekada cimerski, pa onda se opet podigne strast a nekad se završi. Važno je kako se u tom odnosu čovjek pozicionira.

Ljudi koji su stalno sami nisu sami nego su u žudnji za nečim. To što netko imam status na fejsu ‘slobodan’ to ništa ne znači jer neki grčevito žele biti s nekim. Oni koji se dopisuju sa zauzetim ljudima, nisu sami. Samoću ljudi trebaju znati iskoristiti i trebu je imati i u odnosu jer ne možete biti nalijepljeni na drugu osobu.

Između partnera treba biti mjesta za ples nebeskog vjetra. Vi morate dihtati, imati svoj prostor, svoje različite interese, neovisni jedan od drugoga da biste jedan drugome bili zanimljivi. Neki ljudi ne znaju biti sami sa sobom, moraju biti ili žrtva nečega ili nekome nad glavom što nije dobro, ali isto tako puno ljudi hini samoću, a zapravo su razočarani, ljuti i slično. Samoća je kada je čovjek svjestan sebe i da neke stvari može napraviti bez društva, roditelja rodbine”, rekla je Sanja Tatalović. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.