Oni su kreativni, tehnološki potkovani, vješti na društvenim mrežama. Postmilenijalci, poznati i kao generacija Z, na sebi svojstven način pomagali su drugima za vrijeme pandemije koronavirusa.
Od Kolumbije i Senegala, Malezije i Sjeverne Makedonije, novinari AFP-a razgovarali su s mladima od 15 do 24 godine koji su svoju energiju i vještine iskoristili u zajednici i možda pridonijeli oblikovanju ‘postvirusnog’ svijeta.
Povijest će pokazati hoće li oni postati “generacija koronavirusa”, zauvijek obilježeni time što su formativno vrijeme proveli u borbi s virusom koji je zaustavio pola svijeta.
Solidarnost iza smartfona
“Ako ja i oni poput mene ne volontiraju, tko će?”, pita se 24-godišnja Malak Sabah.
Ona je bila pokretačka snaga incijative da se očiste ulice prenapučenoga palestinskog izbjegličkog logora u Libanonu, u kojemu je odrasla. Zabrinuta da se koronavirus ne shvaća dovoljno ozbiljno, pokrenula je informativnu kampanju u logoru.
“Virus je nevidljiv, ne možete protiv njega fizičkom silom. Zahtijeva znanje, svjesnost i zaštitu”, kazala je.
Srođena sa svijetom povezanim Googleom, Facebookom i Amazonom, ta generacija razumije snagu socijalnih mreža u širenju poruke, rekao je francuski profesionalni rukometaš Walid Badi.
I ne samo to, ti mladi ljudi znaju da su najpozvaniji pomoći najranjivijima, rekao je 24-godišnjak koji živi u mjestu Ivry-sur-Seine pokraj Pariza.
Ova zdravstvena kriza pokazala je “da nismo samo prikovani za mobitele nego i duboko ukorijenjeni u stvarnost”, dodao je.
Pošto za vrijeme karantene nije bilo utakmica, iskoristio je slobodno vrijeme da preko udruge Solidaritess pomaže beskućnicima kojima je nosio odjeću.
Dronovi i 3D ispis
Jose Otero, 22-godišnjak koji živi u Kolumbiji, osmislio je jeftini dron i njime prenosio lijekove i rezultate testova gradom Barranquillom, na sjeveru zemlje. “Govorili su nam da se moramo odvojiti od naših tehnoloških spravica i telefona jer nas otuđuju”, rekao je. “Suprotno, baš nas to sad ujedinjuje”.
Ibrahim Cisse, 23-godišnji Senegalac koji studira za inženjera, i njegovi prijatelji s politehničkog fakulteta u Dakaru izgradili su poseban bicikl sa zvučnikom na stražnjem kraju kojim odašilju informacije o koronavirusu i upute kako se zaštititi. Na bicikl su ugradili i aparat s tekućim sapunom kako bi prolaznici mogli oprati ruke.
Cisse kaže da su htjeli biti korisni s inicijativom koja uzima obzir okoliš, potrebe ljudi i troškove. “Mi smo u siromašnoj zemlji i ne mislimo o ekstravagantnim projektim”.
Francuski srednjoškolac Romeo Estezet, kojemu je samo 15 godina, svoju je sobu pretvorio u 3D radionicu i printanjem izrađuje 80 zaštitnih vizira dnevno.
“Želim drugim mladim ljudima pokazati koliko je korisna i, prije svega, jednostavna ova tehnologija kojom gotovo svatko može proizvoditi predmete u vrijeme krize”, rekao je taj tinejdžer.
Umjetnost izolacije
Nekim je mladim ljudima umjetnost pomogla da bolje podnesu svoje zdravstvene probleme izolirani u malim stanovima.
Wan Jamila Wan Shaiful Bahri, 17-godišnja autistična slikarica iz Malezije, posvetila se stvaranju serije crteža Naši junaci, posvećene zdravstvenim radnicima.
“Sve priče koje vidim u novinama spajam u slike”, rekla je u svojemu studiju, ujedno i njezinu domu u Kuala Lumpuru.
Ponosno pokazuje svoje platno koje je ministarstvo zdravstva izabralo za svoju kampanju podizanja svjesnosti o koronavirusu.
Više od 10.000 kilometara dalje, u Sjevernoj Makedoniji, srednjoškolka Eva Stojčevska pronašla je način kako da u karanteni ispuni svoju strast za kazalištem.
Kako bi spasila godišnji kulturni festival u organizaciji svoje škole, ona i njezini prijatelji predstave su organizirali na Facebooku. Gledalo ih je više od 40 tisuća ljudi.
“Ispalo je bolje nego što sam očekivala”, kazala je.
Budućnost
Premda osjećaju nepravdu, a ponekad i gnjev, mladi ljudi s kojima je razgovarao AFP optimistični su i puni nad da će iz ove besprimjerene krize izići bolji.
“Nadam se da će u budućnosti ljudi biti svjesniji važnosti vlastita zdravlja, svjesniji problema koji se odnose na okoliš i shvatiti da čak i mali koraci mogu pomoći svima”, kazala je Stojčevska.
Sportaš Badi žudi za društvom koje će biti usredotočeno na jednakost i socijalnu koheziju.
“Sada znamo da neki poslovi, obično zanemareni, na kraju ispadnu važniji”, rekao je misleći pritom na prodavačice i blagajnice u trgovinama. Da one nisu dolazile na posao tijekom pandemije, ne bismo imali što jesti.
Pandemija je i mlade pretvorila u žrtve. Po Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), svaki šesti radnik do 24 godine već je ostao bez posla zbog ekonomskog pada.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
