Dijete koje ne zahtijeva puno, koje je poslušno i generalno dobrog ponašanja, vjerojatno je san svakog roditelja. No, tijekom odgoja može doći do nenamjernog traumatiziranja djeteta, tzv. sindroma dobrog djeteta.
Sindrom dobrog djeteta označava stanje kod djece koja se nastoje što bolje ponašati samo kako bi zadivili svoje roditelje. Iako se možda čini bezopasnim, ovaj sindrom sa sobom nosi puno veće posljedice u odrasloj dobi jer, htjeli mi to ili ne – djeca će jednog dana postati ljudi.
Možda se čini da je nemoguće odgojiti djecu bez da im roditelji zadaju barem jednu traumu. Ali, otvorena komunikacija s djecom, postavljanje granica i reagiranje na pravilan način mogu pomoći da se izbjegne dosta toga, pa tako i sindrom dobrog djeteta koji može stvoriti zastoj u njihovom rastu i razvoju.
Kako nastaje sindrom dobrog djeteta?
Kada roditelji hvale djecu najčešće je to zbog njihovog ponašanja, odnosno zbog toga što su nešto učinili dobro. S druge strane, rijetko ili gotovo nikada roditelji hvale djecu zbog onoga što jesu, odnosno zbog njihovih osobnosti.
No, kada je u pitanju kritika prema djetetu, ona je izazvana djetetovim ponašanjem, ali se gotovo uvijek odnosi na njegovu osobnost – kako je lijen, neuredan i slično. Upravo to će dovesti do pojave sindroma dobrog djeteta.
Jer dijete tako uči da roditelji reagiraju vrlo pozitivno na njegovo dobro ponašanje, ali izrazito negativno na to kakva je on osoba koja je još uvijek u razvoju. S obzirom na to da dijete nastoji zadiviti roditelje, ono onda često zanemaruje vlastite osjećaje jer zna da će roditelj negativno reagirati na njih.
Utjecaj sindroma dobrog djeteta na dijete
Upravo zato što zatomljuje vlastite osjećaje, dijete će najčešće i u odrasloj dobi imati problema s izražavanjem osjećaja, emocionalnom nezrelošću ili nedostupnošću.
Dijete će naučiti da jedino vrijedi kada napravi nešto dobro i da će tako dobiti ljubav svojih roditelja.
Ali, ako se osjeća ljutito ili uzrujano i to pokaže, tada će od roditelja doživjeti kritiku da se tako ne ponaša ‘dobro’ dijete. Osim toga, problem je i što roditelji, kada imaju ‘dobro’ dijete, često nameću svoja mišljenja i izbore te donose odluke u njihovo ime, čime čine da njihovo dijete gubi sposobnost razmišljanja i samostalnosti.
Što znači biti ‘dobro dijete’?
Naravno da je dobro dijete oko kojega nema ‘puno posla’ i koje je praktički ‘savršeno’ san svakog roditelja. Često se postavlja pitanje ovisi li to isključivo o odgoju roditelja, no veliku ulogu igra i djetetov temperament. Tako postoje ‘lakše’ odgojiva i ‘teže’ odgojiva djeca i uglavnom se radi o djeci koja više, odnosno manje slušaju.
Stoga je često odgovor roditelja na pitanje koje su karakteristike dobrog djeteta sljedeće:
– dobrodušan
– iskren
– ne ljuti se
– poslušan
– ne žali se
– nije egocentričan
– ne svađa se s drugima
– koristan
– nesebičan
Znakovi sindroma dobrog djeteta
Takva djeca tijekom odrastanja su ‘savršena’, zrela i dobro odgojena. Međutim, osjećaju se krivima i postaju tjeskobni ako ne mogu ispuniti određena očekivanja.
Neki znakovi koje ta djeca pokazuju uključuju sljedeće:
– ‘dobro’ dijete ne cijeni svoje unutarnje osjećaje – naporno rade kako bi ostvarili snove koje su im nametnuli roditelji
– ne mogu prihvatiti neuspjehe – provedu i previše sati u učenju kako bi dobili dobre ocjene i paničare kad dobiju loše ocjene
– ponašaju se kao ‘odrasla osoba’ – to nije primjereno njihovoj dobi, ali osjećaju da će tako biti pohvaljeni od roditelja
– pomaganje u kućnim poslovima – često rade poslove koji nisu primjereni njihovoj dobi
– uključivanje u aktivnosti – i to ne u one koje dijete želi, nego u ona koja roditelji žele i koja su često produktivna i smislena, a ne zabavna za dijete
– izbjegavanje svađe – dijete će izbjegavati svađanje jer tako misli da će ga roditelji zamrziti, a to nikako ne želi
– laganje – iako je karakteristika ‘dobrog’ djeteta da je iskren, često kada napravi nešto pogrešno to želi sakriti od roditelja kako ne bi narušio ‘savršenu’ sliku o sebi
Posljedice sindroma u odrasloj dobi
Obrasci ponašanja koja smo stekli u djetinjstvu i koja su najviše vezana za naš odnos s roditeljima nosimo sa sobom u odrasli život.
Zamislite sljedeću situaciju: na poslu ste nešto pogrešno napravili što utječe na dobar dio poslovanja, ali ste odlučili lagati i pokušat ćete sakriti tragove da ste to vi napravili kako vas šef ne bi zamrzio.
Upravo ste u takvim situacijama identično reagirali kao dijete i to se onda odražava na vaš poslovni život. Osim toga, sindrom dobrog djeteta odražava se i na privatni život i veze izvan obitelji.
Upravo zato odrasli ljudi koji pate od ovog sindroma često imaju problema s:
– anksioznošću
– ne podnošenjem kritike
– perfekcionizmom
– ugođavanjem ljudima
– nemogućnošću reći ‘ne’
– donošenjem odluka
– odavanju drogi ili alkoholu
Što napraviti da ne dođe do sindroma dobrog djeteta?
Ako ste sebe ili dijete u sebi prepoznali u više navedenih stavki, moguće je da patite od sindroma dobrog djeteta. No, prije ‘samodijagnoze’ svakako se posavjetujte s liječnikom kako biste dobili točnu dijagnozu od stručnjaka.
Ako ste roditelj koji je prepoznao neke obrasce ponašanja u svom odnosu s djetetom, onda možete korigirati svoj pristup djetetu. Neke od metoda kojima možete izbjeći sindrom dobrog djeteta uključuju ljubazno ponašanje i u problematičnim situacijama.
To znači da, kada je u pitanju neposlušno djetetovo ponašanje, roditelji često reagiraju impulzivno na način da grde dijete. Umjesto toga, pokušajte se kontrolirati i pokušajte pristupiti ovom problemu drugačije. Pokušajte na pristojan način djetetu dati do znanja da je njihovo ponašanje u tom trenutku nedopustivo i da ga mogu i moraju ispraviti.
Dalje, dopustite djetetu da sluša svoje instinkte i da na temelju njih nekada i pogriješi. Tako će se naučiti postaviti i zauzeti za sebe u budućnosti te neće dati drugima da ga iskorištavaju. Također, djetetu treba objasniti da svojim ponašanjem ne može apsolutno svima ugoditi i da će uvijek biti onih kojima se njegovo ponašanje neće svidjeti – koliko god ono dobro bilo.
Važan je i odgoj
Uz to, valja ga naučiti kako reći ‘ne’. Iako roditelji ne podnose kada im djeca govore ‘ne’ te ih zbog toga često kažnjavaju, dijete će iz toga naučiti da ne smije reći ‘ne’ nikome, odnosno bojat će se da će tako nekoga naljutiti pa će biti jedni od onih koji stalno ugađaju drugima.
‘Dobrom djetetu’ mora se objasniti da je prihvatljivo ne slagati se s nečijim mišljenjem i da nije svatko u pravu u svakom trenutku. Iako zvuči umarajuće za roditelje, dobro je da djeca budu glasna. Učeći ih da budu tiha u odrasloj dobi mogu razviti strah od javnog govora.
Djecu treba naučiti da sami sebi postavljaju granice. Na primjer, da ne trebaju održavati odnos s nekime tko se prema njima loše ponaša, bilo da je član obitelji ili prijatelj. Tim stječu samopoštovanje koje je ključno u odraslom svijetu.
Zaključak
Sindrom dobrog djeteta je ponašanje koje nastaje prvenstveno zbog roditeljstva i pritiska na dijete da bude ‘dobro’.
Umjesto toga, roditelji moraju pružiti podršku djetetu te da mora učiti iz svojih pogrešaka i biti neovisno. Ovaj sindrom često je povezan sa sindromom savršenog djeteta, a oba imaju velike posljedice na osobu kada dosegne odraslu dob.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!