Prazan krevet, nema vlažne njuškice koja vas budi ujutro i nitko ne luduje od sreće kad se vratite s posla. Kad vaš pas ugine, to nije samo tužno, nego vam se i život okrene naglavce.

Nedostaje li vam četveronožni ljubimac nakon što prethodni ugine, najjednostavnije bi rješenje bilo nabaviti novog.

No mnogi vlasnici takvu odluku smatraju pogrešnom. “Psi imaju nemjerljivu vrijednost za ljude, uglavnom kao socijalni partneri”, kaže njemačka psihologinja Silke Wechsung. “Oni se vežu za svoje ljude, osobito za djecu”.

I zato je razdoblje žalovanja jako važno.

Psihologinja Andrea Beetz kaže da najteži dio u vezi s gubitkom člana obitelji ili kućnog ljubimca uglavnom prođe za šest mjeseci do godine dana. Je li riječ o djedu ili voljenome psu, nije velika razlika, smatraju psiholozi te ističu kako je važno da prođe proces žalovanja.

Kada nabaviti drugog psa pitanje je koje ovisi o emocionalnom stanju pojedinca i idealno bi ga bilo razmatrati kad se prebrodi najteži dio žalovanja, objašnjava Beetz.

Važno je znati da će novi pas biti drugačiji. Mogla bi pomoći informacija da bi trebalo odabrati psa koji je drukčiji od prethodnog, druge pasmine, drugog spola ili boje.

No Beetz ističe da je jedini savjet koji psiholozi mogu dati bez ograde – slušati vlastitu intuiciju.

Želi li netko nabaviti novog psa odmah, za njega bi to mogla biti najbolja odluka. “Nema ispravnog ili pogrešnog. Svaka osoba je različita”, dodaje Wechsung.

Kerstin Siebert živi u Berlinu i primjer je osobe koja je učinila upravo to. Njezina voljena mješanka Ylvi uginula je u listopadu. I premda još pati za njom, tri tjedna kasnije pridružio joj se novi pas, Lucumon, kojega je uzela iz azila.

“Naravno da mi Ylvi nedostaje, ali nedostajala bi mi štogod ja učinila. Svaki je pas vrijedan ljubavi i zato smo ponudili dom drugome psu u nevolji”.

Siebert, koja obično uzima starije pse iz utočišta, kaže da nije važno razvija li se veza s novim psom sporije ili brže te dodaje da ih “na kraju sve volite jednako”, kao i da “nije važno koliko je pas star”.