Uoči velikog koncerta u Domu sportova koji se održava 16. studenog, popričali smo s Edinom Osmićem, u javnosti poznatijim kao Edo Maajka, jednim od najvećih repera u regiji. Edu smo ulovili u pauzi između trčanja gradom zbog snimanja novog spota i priprema za koncert.

Povod intervjua je veliki koncert u Domu sportova i promocija albuma “Put u Plus”. Album je izašao na ljeto.

Izašao je prvi dan Svjetskog prvenstva, ali fakat prvi dan, prva utakmica.

Je li to bila pametna marketinška odluka?

To je bila jedna od glupljih odluka koje sam napravio u životu. Kad se to dešavalo bio sam siguran da to neće utjecati nikako. Već je počelo Svjetsko, prvi dan, drugi dan, vikend. Ja sam i dalje bio uvjeren da to nema nikakve veze, dok nisam skontao da ljudi ne prate ništa osim fudbala. Nakon Svjetskog je došlo ljeto, ljudi su morali odmoriti jetre, dočekati sve te nogometaše. Izdali smo, ali je jako malo ljudi čulo album i žao mi je što je pola tih recenzija prošlo nezamijećeno. Neki se desio, onda smo napravili promociju spota “Bolje je bolje” u Vintageu i to je bio službeni release party u devetom mjesecu.

Dosta vremena je prošlo i od izdavanja prvog singla “No passaran” do izlaska albuma.

Je. Kad sam se vratio iz Tel Aviva vrlo brzo sam složio bend. Uspio sam privući te ljude i zahvalan sam svemiru što je sve tako brzo prošlo. Kako smo završavali koju pjesmu, tako smo ih odmah snimali, radili video itd. I onda je došao period kad se nsimo mogli naći svi na jednom mjestu pa sam rekao -OK, sad će ljeto. Pa je prošlo ljeto i razvuklo se sve. “No passaran” nije morao biti na ovom CD-u, ali sam ja tu pjesmu užasno htio. Cijeli album je počeo kao trigger na “No passaran”. U biti trigger za cijeli materijal i začetak albuma su bile pjesme “Sloboda” i “Put manjine” s Kultur Shockom. Pisanje tih tema, te odvratne stvarnosti koja se dešava u Europi i oko nas je bio trigger za “No passaran” i za većinu ovog albuma.

Kad ste već spomenuli “No Passaran” i očajne stvari koje se događaju. U No Passaran kažete “fašizam je u zraku”. Na albumu je i “Ti meni ništa” koja govori nama koji smo u boljoj poziciji nego većina ljudi što dolaze na granice. Imamo posljednjih dana krizu s izbjeglicama u BiH. Vi ste u Zagreb došli kao izbjeglica. Kakav je Vaš komentar na izbjegličku krizu i na političare koje je koriste za skupljanje političkih bodova. Imali smo i tekst Nina Raspudića u Večernjem listu u kojem se izbjeglice uspoređuje s poskocima, a organizacije koje im pomažu su mazitelji poskoka.

Nije to ništa što se tek sad dešava. Moramo se malo odmaknuti i vidjeti kad je to krenulo. Taj problem je prvo bio izbjeglički, sad je migrantski, manji je postotak izbjeglica. Kakav god je problem, došao je kao od Boga poslan za cijelu desnicu Europe. Ta desnica Europe ovisi o svjetskim trendovima, o američkoj desnici nakon što je pobijedio Trump. Sad ovi ovdje vide u njemu šansu da se uzdignu u Europi. Nije to samo šansa, to u Mađarskoj funckionira već par godina, ovo su im drugi izbori. U Italiji je to riješena stvar, tamo je zdrav razum “popušio” na sljedeće četiri godine. Tko zna kad će to završiti. Jedno je sigurno a to je da se pretjeruje sa širenjem straha.

Je li kod nas zdrav razum, kako kažete, “popušio”?

Kod nas je to manje-više, popušeno. Kod nas se na desnicu gleda kao na centar, što nema zdravog razuma, nimalo. Kod nas je normala pun ku*ac stvari koje ne bi trebale biti normala. Nije to centar, mi smo u zabludi šest, sedam godina. Mi smo skontali da je ono što je nama bilo desno prije deset godina sada centar, a to nema veze s centrom, to je desnica. Imaš par opcija mimo toga, to je još gora desnica koja može koalirati s ovima koji su kao centar, a nisu. Imaš i ovu struju neznanja i podilaženja. To su stranke u razvoju, u najvećem rastu u Hrvatskoj. Takve stranke su u Italiji ušle u koaliciju s desnicom i uzele izbore. Takve stranke su opasne, brate. Takve stranke će sutra, ako trend bude bio tuć’ strance po cesti, reći: “Dobro je tuć’ strance po cesti”. Prekosutra, ako ljevica pobijedi i ako kažu da je dobro praviti azile, oni će reći: “Dobro je praviti azile i imigranti su okej”. Nikad s njima ne znaš na čemu si, oni se samo povode za većinom, a većina je sad – sje*ana. Kad uzmeš sve što se nama događalo od devedesetih, na koje se moraš vratiti, zdrav razum je popušio već tada. Popušili smo od nacionalista i moramo prihvatiti da smo popušili. Ja sam nedavno shvatio da sam živio u zabludi da to nije tako, al’ tako je. Svi imamo svoje male oblačiće, prijatelje s kojima se vidimo na kafama, ali većina nije takva, kontaš? Većina ljudi ne sluša rock, većina ne sluša urbanu muziku, većina nije takva. Ne je*e ih to, ne zanima ih. Prate samo naslove, a ne i textove.

Ok da ih ne zanima, legitimno je to.

Preš’o sam s politike na muziku, ne želim da bude politički intervju, pa povlačim paralele s muzikom. Kad pogledaš muziku, rock historiju ex-Yu, od kad je struja došla na ove prostore, cijelo vrijeme si im’o osamdeset posto publike na folku, na tom etnosu, a dvadeset posto publike koja pokušava napraviti nešto drugačije. Kad vidiš da je Bijelo Dugme bilo među tih dvadeset posto pa se proširilo. Pa Smak, pa noviji bendovi. Cijelo vrijeme je bila borba za opstanak tih ljudi. Arsen, Kornelije Kovač… To je sve mali komadić kolača spram onoga što sluša ogromna masa ljudi. To je taj narodnjak, narodnjaci nisu sad došli u Hrvatsku. Ti se sjećaš toga, narodnjaci su tu od “day one”.

Brena je punila Dom sportova od početka. Kad spominjemo narodnjake, jedan od najvećih hitova na početku karijere je bio “Prži se srce moje” koji je bio sprdnja s folkom. Danas je postalo sasvim legitimno spajati turbo folk i rap.

To je novi trend. Ja sam ga pratio od začetaka. Prije pet, šest godina je to započelo u dijasporaškim klubovima, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj. U klubovima gdje naša dijaspora, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ima pare i kad izlaze vani, žele se pravo zabavit’. Zanima ih droga, alkohol i to sve. Kad dođu u takav klub slušaju malo Cecu, malo Draganu, malo Dinu Merlina. Pa malo Iron Maiden, Edu Maajku, Tram 11. Pa onda slušaju malo sevdah, pa hard rock. Sve se izmiješalo. Bio je trend kad je taj “dirty south” tj. new school rap izletio, im’o si house i im’o si džigeru, narodnjake u isto vrijeme. To se spojilo u konglomerat. Rasta, jedan od dječaka koji su osnovali sve to, smislio je najbolji naziv “Balkanton”. To je savršen naziv, bez zajebancije. To znači rap, jako pitko, klupski i džigera na refrenu. Sad se i to mijenja, u zadnjih par mjeseci su počele izlaziti pjesme u kojima rap nije ni na versovima. Sad imaš repere koji su mladi Sinani Šakići, Šabani Šaulići i Šerifi Konjevići koji ga punom zadaju cijelo vrijeme. Sad to izlazi iz okvira, ne znam kako će se sad zvat’, hoće li to biti “Balkanton” ili nekako drugačije, ali će imati brutalno džigere u sebi. Sad je to broj jedan, to se sluša i gleda. Ne mogu kao MC reći da to nije rap. Ne mogu, jebi ga, jer momci repaju na oba versa prije refrena, koji pak nemaju veze s rapom.

Dosta tih momaka je počelo svoju karijeru u ”čistom rapu”. Je li razlog u tome što su shvatili da će od ovog preživjeti?

Da, to je jedan od glavnih razloga. Drugi razlog je što trebe idu u takve klubove. Ne zaboravimo, momci koji imaju dvadeset godina ne razmišljaju kao ja koji imam četrdeset. Ja sam nekad slično tako razmišljao i znam kako radi mozak koji je opsjednut seksom i sa spermom u mudima koju treba izbacit’ negdje (smijeh). To je savršena kombinacija, ogromna količina para i nevjerojatna količina zarade. Ja i moja generacija nismo imali pristup tolikoj količini novca kakvu oni imaju nakon jednog ili dva albuma. Sretan sam zbog toga, nisam uopće ljubomoran. Hoću samo naglasiti da je to skroz drugačiji oblik hip-hopa od onog u čemu sam ja bio, pravac za sebe.

Nakon izlaska Vojkovog albuma, bilo je zamjerki da nije imao socijalni i politički aspekt u pjesmama i da se zapravo boji nešto reći. Vi ste se javili i rekli da ne mora svaki reper imati istu temu u svojim pjesmama.

Ne mora, brate. Ja sebi nekad na ku*ac idem. Nekad kad slušam repere koje volim, ugasim ih nakon dvije pjesme jer me smore. Daj mi zanimljivu rimu. Ne idem više na to je li socijalan, ovakav, onakav.. izvođač mi mora biti zanimljiv.
Da se vratimo na temu. Ne ide mi u glavu od kud toliki hejt prema Vojku. Jedino moguće objašnjenje je da ljudi ne mogu podnijeti njegov uspjeh. Teško im je gledati momka. Izdao je dva, tri spota i napunio je malu dvoranu Doma sportova. Ne samo s tim, ljudi zaboravljaju utjecaj Dječaka i Kiše metaka, oni su uz Kandžiju i Krankšvester, ljudi zbog kojih je opstala hip-hop scena u Hrvatskoj. Nije bilo ničega godinama, nitko nije izdavao materijale. Ljudi zaboravljaju koliko su oni uložili vremena, truda, znanja i kvalitete. Ne ide mi to u glavu. Imam osjećaj da pogotovo Zagreb ima taj neki osjećaj ugroženosti. Joj, dolazi sad Vojko, poredi ga se sa starijim izvođačima, ko kruške i jabuke. Po meni je momak fakat razvalio, a to da ne ide u socijalne stvari i društvene, kad-tad će to napravit’. Ne mora se bombardirati s tim. S pjesmom “Ne može” je rekao dosta toga, nije rekao neke stvari koje ljudi žele da kaže i za koje primoravaju sve nas da se izjasne. Ne vidim ništa loše u njegovoj karijeri, albumu, pristupu, izjavama. Nije lik koji pravda Ustaše, nije lik koji liže šupak ni ljevičarima ni ovima.

Mora li se netko s trideset godina izjašnjavati o tim stvarima?

Ne mora se nitko. Svatko je odgovoran za svoj život. Meni generalno ide na ku*ac pritisak i lijevih i desnih na potencijalne suportere sa scene da se izjasne oko svega. Imam kao Nick Cave stav oko toga. Kad me se počne pritiskati, šaljem u pi*ku materinu. Namjerno. Ne želim, ali na živce mi ide, bez zajebancije.

Spomenuli ste da nije bilo ničega zadnjih deset godina u hip-hopu. Sad su Tram 11 i Nered i Stoka “rasturili” Dom sportova. Je li riječ o nostalgiji, pošto ta prva originalna publika ima četrdesetak godina. Sjećaju li se mladih dana?

Ne mislim da je kapacitet retro vala ogroman, da izvođači iz tog perioda koji ne rade nove materijale mogu napraviti turneju i nasutpati u istom gradu tri, četiri puta, kako su mogli nekad. Ljudi su ih se zaželjeli, ali, mislim da treba raditi. Ne zanima me tko je koje godište, hoće li izdati album tram 11 ili High five. Mene zanima dobar materijal.

A toga sada ima?

Malo ljudi rade. Izašao je Vojko, Krešo Bengalka, ali od ovih starih izvođača nije skoro nitko izbacio ništa. Nered i Stoka su rekli da će izbaciti singl ili čak i album prije Doma sportova, to se još čeka. Tram 11 će izbaciti sljedeće godine i to se čeka. Dino Tremens je izbacio album, Kandžija, Elemental… Vidjet ćemo kako će to završiti. Volio bih da postoji neki suživot tih ljudi i mislim da je scena regionalno velika da može to podnijeti.

Da se vratimo na koncert u Domu sportova. Spremate li nešto posebno, gostovanja?

To će biti iskazivanje sile, bez zajebancije (smijeh). Imali smo nakon tri tjedna probu, skoro bez greške smo odradili. Odlični su to grooveovi, odlični riffovi, vibe mi je super u bendu, osjećam se super s njima. Imat ću odlične goste, Saleta Antića na dvije pjesme, Dinu Šarana, Frenkija. Gostovat će Čipkice, one su mi novitet. Jako mi je drago što sam pozvao Brutto Getto i mislim da su zaslužili pažnju više ljudi. Zadovoljan sam predgrupama, tu je Helem Nejse, zadovoljan sam onim što smo spremili kao bend. Bit će preko dva sata naše svirke, sve ukupno će trajati oko tri i pol sata. Dođite!

Koji su planovi nakon Doma sportova, koliko često možete otići svirati s bendom?

Očekivao sam više interesa i ponuda. Interes je “haj’ dođite za krumpire i čokoladu”, a ja ne mogu ljudima u bendu i sebi nuditi krumpir i čokoladu jer ljudi imaju po nekoliko djece i sviraju u nekoliko bendova. Nasviro sam se za krompire, izlevatili su me previše puta.

Pitao sam Vas baš iz tog razloga, jer jedna je stvar to raditi kad imaš dvadeset godina, a druga s djecom i obitelji. Hoće li biti nastupa bez benda, s DJ-em?

Hoću i to. Nastupao sam u Sloveniji u Cvetličarni, nastupalo je puno repera iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Slovenije. Nevjerojatna večer, samo su se izvođači redali. Odem na takve stvari. Srećom me u regiji znaju i to me spasi jer imam veliko tržište. Spašavaju me stvari koje radim mimo ovoga. Pišem za druge, malo DJ-iram, volio bih imati neku svoju večer. Sadim poslovno sjemenje i čekam da naraste nešto (smijeh).
Uglavnom, ako si bend s karijerom, poput mene TBF-a, Elementala, čekaš ljeto i festivale. Ne postoji klupska bendovska svirka. Ne sjećam se kad sam zadnji put svirao u nekom klubu na moru s bendom. Bilo je toga na početku, sada više nema. Sad čekamo festivale, a na moru ih nema nešto previše, osim elektronskih. Ostaje ta ogromna praznina – jesen, zima. Nisam pametan, drugačija je igra, medijska i socijalne mreže. Treba se znati samopromovirati i to pokušavam skontat’ u nekim mojim moralnim i etičkim gabaritima. Nije mi lako plivat’ u tome svemu.

Hoće li biti manja pauza do idućeg albuma. Mislite li raditi kao bend, sjećam se da ste radili neku produkciju?

Vuče me sve. Produkcija mi je za dušu, ne moram imati neki uspjeh kao beatmaker. Učim svirati klavijature, učim raditi soundove. Nakon proljeća se bacam s bendom na novi materijal. Spremam unplugged za kraj sljedeće jeseni u Lisinskom, tu će biti malo drugačija ekipa i bit će izazov s njima to zakopati. Možda kasnije napravim EP sa svojom produkcijom. Vidjet ću.