Jazz umjetnica Billi Holday snimila je pjesmu "Strange Fruit" 20. travnja 1939. godine, a britanski BBC u opširnom članku objašnjava zašto se onai 80 godina kasnije može smatrati najšokantnijom svih vremena.

Billi Holiday je 20. travnja ušla u studio s osmočlanim orkestrom kako bi snimila svoju verziju pjesme “Strange Fruit”. Ova stravična pesma o užasima linčovanja na američkom jugu, ne samo da je bila najveći hit Bille Holiday, već je postala jedna od najutjecajnijih pjesama 20. stoljeća, koja nam i danas govori o rasnom nasilju, ističe novinarka BBC-a Aida Amoako.

Pjesma koju je časopis Time 1999. godine proglasio pjesmom stoljeća, prvobitno se zvala “Bitter Fruit” i napisao ju je učitelj Abel Meeropol, užasnut fotografijama linčovanja na američkom jugu.

“Napisao sam ‘Strange Fruit’ zato što mrzim linčovanje, mrzim nepravdu, i mrzim ljude koji ga podržavaju”, objasnio je Meeropol u jednom intervjuu 1971. godine.

Pjesma je 1938. godine ponuđena Billie Holyday koja je zajedno sa svojim pratiteljem na klaviru Sonnyjem Whiteom i aranžerom Dannyjem Mendelsohnom radila tri tjedan na njoj, prije premijernog izvođenja u njujorškom kafiću Society.

“Prvi put kad sam je otpjevala mislila sam da je to bila greška… nije bilo čak ni blagog aplauza kad sam završila. Onda je jedna osoba počela nervozno pljeskati i odjednom su svi pljeskali”, napisala je Holiday u svojoj autobiografiji.

Kako je pjesma postala dio njenog nastupa, Holiday se suočavala s različitim reakcijama, od suza, do napuštanja koncerata i rasističkih provokacija. Radio stanice, kako u Americi tako i u drugim zemljama sveta, odbijale su emitirati “Strange Fruit”, a njena izdavačka kuća Columbia Records nije je htjela snimiti.

Pjesma je, međutim, odmah po objavljivanju ostavila dubok trag u američkom društvu. Iako nije bila prva popularna pjesma koja se bavila rasnim pitanjima, “Strange Fruit” se izdvajala po svom eksplicitnom sadržaju i istovremenom komercijalnom uspjehu.

Aktivisti su pjesmu poslali američkim kongresmenima kako bi ih potaknuli na usvajanje zakona kojim bi se zabranilo linčovanje, a s vremenom je postala antirasistička himna.

“Linčovanje je postalo neka vrsta metafore i u tom smislu je pjesma u narednim desetljećima postala više metaforička nego doslovna”, objasnio je za BBC pisac David Margolick, autor knjige o pjesmi “Strange Fruit”.

Mnogi glazbenici su je obradili, ali se izdvaja verzija Nine Simone iz 1965. 

“Strage Fruit” je 2002. godine uvrštena u Nacionalni registar značajnih izdanja Kongresne biblioteke SAD.

Njena sposobnost da šokira nikada nije izblijedjela i već desetljećima inspirira glazbenike da pjevaju o nepravdi s iskrenošću i svješću da pjesma može biti izvanvremenski poticaj za društvene promene, ističe BBC.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.