Filmski moguli, redatelji i odvjetnici tragaju za radikalnim rješenjima čiji je cilj ponovno pokretanje Hollywooda u kojemu kulise trenutačno skupljaju prašinu, a zarade se tope otkako su zbog koronavirusa kamere ugašene.
Filmska industrija je stala otkako je u Kaliforniji sredinom ožujka stanovništvu naređeno da ostane u svojim kućama. Filmske i televizijske produkcije posebno su pogođene zbog nemogućnosti angažiranja velikih glumačkih postava i tehničkih ekipa potrebnih za snimanja.
I premda političari najavljuju postupno ublažavanje restrikcija, snimanje filmova moglo bi izgledati znatno drugačije nego prije i suočiti se s višemjesečnim odgodama.
“Sada je nemoguće snimiti Ratove zvijezda”, kaže producent Nicolas Chartier, dobitnik Oscara za “Narednika Jamesa”.
“Logično”, slaže se kolega Stephen Nemeth. “Previše rizika i previše straha. Velike, epske produkcije poput “Pobješnjelog Maksa” ili “Dine” neizvedive su. Nemoguće je kontrolirati 250 glumaca i još toliko statista”.
Premda je Kalifornija dobila sve pohvale za način na koji se uhvatila u koštac s pandemijom, u toj je saveznoj državi bilo 45.000 zaraženih, disproporcionalno centriranih oko Los Angelesa, središta filmske industrije.
Zbog toga osiguravateljske kuće odbijaju ‘pokriti’ višemilijunske štete koje bi mogle nastati ako bi buduće produkcije bile zaustavljene zbog novoga vala širenja virusa.
“Po mojem sudu velike filmove na kakve smo navikli, nećemo vidjeti dok se ne pojavi cjepivo”, kaže Nemeth.
Najranjiviji su oni u pozadini
Moguća prijelazna rješenja su mjerenje temperature ili testiranje na antitijela svih koji dolaze na set.
Fizičko distanciranje na setu upravo se testira u Švedskoj i Danskoj, gdje su produkcije nastavljene na steriliziranim scenama, a obeshrabruje se angažiranje starijih od 70 godina.
Steven Soderbergh, redatelj filma “Zaraza” iz 2011. godine, vodi radnu skupinu koja ispituje slične opcije u Hollywoodu.
No takva su ograničenja daleko od praktičnih na napučenim filmskim setovima i mogu rezultirati raznim opasnostima, kažu francuski producenti Jean de Meuron i Elena Bawiec.
“Najranjiviji dio ekipe je iza kamera. To su majstori rasvjete, tehničari, električari, kamermani”, rekao je De Meuron.
“Kamerman i njegov prvi asistent, onaj koji upravlja fokusom, međusobno su udaljeni tek nekoliko centimetara. Kako ćete to promijeniti?”.
Za kikiriki
Filmaši će biti prisiljeni eksperimentirati s novim lokacijama, tehnikama, čak i žanrovima koji će odražavati zatvoreni svijet.
Većina će ih dramatično smanjiti produkciju. Nemeth planira snimiti film u svojoj kući na Hollywood Hillsu, gdje može smjestiti kostur ekipe za vrijeme kratkog snimanja.
“Imat ćemo regionalne, ‘bliske’ produkcije. Ja ih radim i sigurno nisam jedini”, rekao je.
Chartier kani snimiti film “za kikiriki” putem Zooma ili Skypea u kojemu će četiri para razgovarati o ubojstvu. “Glumici će se snimati u svojim kućama, u svojoj odjeći i bez šminke”, objasnio je.
Holivudska povijest puna je herojskih filmaša koji su svladavali velike prepreke kako bi snimili sjajne filmove, ali Chartier se ne zanosi.
“Ili ćemo imati dobar scenarij i zanimljivu priču ili će nam film dosaditi za 15 minuta i… gotovo”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
