Intervju za 5: "Radim glazbu kakvu najviše volim, drugu i ne znam svirati"

Domaći revival folk glazbe svoj je vrhunac doživio početkom prošlog desetljeća, a predvodile su ga ženske kantautorice poput Nine Romić i Dunje Ercegović. Spomenute su glazbenice nakon toga krenule u nove stilove, a folk je ostao samo fusnota u bogatoj glazbenoj ostavštini Zagreba. U svijetu u kojem se mnogi žanrovi natječu za pažnju, Jedini koji na hrvatskoj sceni trenutno obnavlja ovaj pomalo zaboravljen stil je Vilim Mance. Arrival & Departure treći je uradak Vilima Mancea od pojave na sceni 2022. godine. Ovaj kratki album uspješno njeguje tradiciju Leonarda Cohena i Boba Dylana i obogaćen je intimnim "slice of life" ljubavnim tekstovima. Kratki intervju s ovim mladim kantautorom za kojeg će se sigurno još čuti napravio je naš Bruno Šlat.

“When she said she likes Neil Young
I had to take a chance
I put her hand in mine
And we began to dance
Our eyes locked together
But it was over too soon
And I’m still in love with her
On that Harvest Moon”

N1: Cijenim izvođače koji daju homage uzorima koji su ih stvorili. Shvaćam da si očigledno veliki fan Neila Younga, ali u tvojoj glazbi čujem da dominira Leonard Cohen. Tvoj treći album nastavlja njegov “stripped back” stil iz ranijih radova. Planiraš li istražiti Cohena u njegovoj kasnijoj fazi i obogatiti svoju glazbu novim, pop i jazz elementima?

Vilim Mance: Neila volim jer ima izuzetan groove u svom sviranju. Trese se zajedno s gitarom i izuzetno je ritmičan. Jedan je od onih glazbenika zbog kojih tapkaš nogom, a volio bih da sam pjesmu “Harvest Moon” ja napisao. To je pjesma koja je posebno teška ako si sam i posebno lijepa ako nisi. Da, u mojoj glazbi se čuje Cohen jer sam ga puno slušao posljednjih nekoliko godina, posebno iza tri ujutro. U to vrijeme je ta glazba najugodnije bolna. Folk mi dobro paše jer njime puno izvlačim iz jedne gitare, a i fina je, meka podloga za moje ispovjedne pjesme. Znam i Cohenovu kasniju fazu, no trenutno još ne znam puno drugih glazbenika pa svoju glazbu od dva sloja moram raditi i izvoditi sam. U budućnosti će sigurno biti neka promjena jer inače postaje dosadno. Iz 1960-ih ću se modernizirati u 80-e. Prastari Windows u Windows XP Professional.

N1: Dosad nisi imao nastup na kojem si izvodio svoje autorske stvari, osim u emisiji Nevidljivi uživo. Misliš li da grad Zagreb nema odgovarajući prostor za takve nastupe ili se možda bojiš reakcije publike ili je nešto drugo posrijedi?

Vilim Mance: Ne znam kakav je Zagreb prostor što se tiče mog tipa glazbe, no ne mogu reći da trenutno brinem oko toga jer radim glazbu kakvu najviše volim, drugu i ne znam svirati. Tu nemam previše izbora jer mi ima smisla stvarati umjetnost samo ako je volim i ako mislim da je znam raditi. Smatram da za sve postoji publika, a sad kolikog je ona opsega, to ćemo vidjeti. Prvi nastup će vjerojatno biti nervozan i smotan, no dat ću sve od sebe. To će biti moj najgori i najbolji nastup. Dosad nisam svirao jer su me određene stvari nepodnošljivo tjerale da pišem, a sada, nakon što imam nekakvu zalihu pjesama, vrijeme je da ih netko čuje i da moja publika ne bude više samo moj odraz u ogledalu i moj pas na vikendici koji će odslušati koncert za keksić.

N1: U uvodu sam spominjao revival folk glazbe koji je predvodilo nekoliko zagrebačkih kantautorica. Sjećaš li se tog perioda i koliko se taj mali krug činio kao potencijalna scena u razvoju? Jesu li na tebe utjecali stari kantautori s naših područja, tipa Tomaž Prengov ili Drago Mlinarec?

Vilim Mance: Otprilike sam upoznat s periodom kada su kretale te kantautorice i one zaista imaju divne glasove. Zavidio sam tim glasovima jer mogu otpjevati tekst iz uputstva za rukovanje klima uređajem i zvučat će izvrsno. Već si pola posla obavio ako znaš pjevati, a ja to baš i ne znam pa se onda skrivam iza ovih svojih polu-recitacija, ali sam uporan pa ne odustajem. Nisam baš promatrao koliko taj krug ima potencijala za razviti se, znam da su neke od tih kantautorica ostvarile dobre karijere, no dojma sam da su dobile puno manje nego što zaslužuju svojim talentom i kvalitetom. Moram priznati da slabo znam naše stare kantautore. Naravno, mislim da veliki broj ljudi zna za Dragu Mlinarca, pogotovo pjesmu “Osmijeh”, ali opet, ne mogu reći da mi je on ili netko od tih drugih folkera uzor.

N1: U tom slučaju preporučam albume “A ti se ne daj” i “Negdje postoji netko” Drage Mlinarca. Nekoliko puta kada smo se susreli, uvijek smo bili u kafiću, a obično folk glazbenike i zamišljamo u sličnom settingu. U jednom intervjuu si čak i rekao da ti inspiracija dolazi najčešće kada sjediš na kavi ili pivu. Koliko si dobrih tema za pjesme dosad našao u zadimljenim zagrebačkim lokalima? Postoji li neki specifičan događaj koji si pretočio u pjesmu?

Vilim Mance: Dok smišljam odgovore na ova pitanja, sjedim u bircu. Volim ići sam na kave jednako kao što volim ići s nekim društvom. Koliko se sjećam, cijeli drugi i treći album sam napisao u nekoliko kafića u svom kvartu. To mi paše, popije se piva i zapali cigareta. Zvuči corny, ali to je istina. Ne možeš piti Tomislav na krevetu u svojoj sobi u pidžami, to nije adekvatan setting. Možda netko baš tako piše pjesme, no ja ne. U kafiću te pokrene melankolija, doma te poklopi tuga. Ima jedna stvar, Bar Hoping, gdje se događaj, bar što se tiče prve dvije kitice, desio u jednom kafiću. Neću reći kojem jer to slušatelju ne treba biti bitno. Ako sluša pjesmu, on ima svoj kafić koji vidi u glavi, ne treba vidjeti moj.

N1: Prilično si radišan za jednog domaćeg mladog glazbenika. Pojedini glazbenici koje vrte na domaćim top listama izdaju singlove te nemaju niti jedan cijeli album, a ti si u roku od godinu dana složio tri. Je li na pomolu neki potez koji će te lansirati u mainstream? Prvenstveno ciljam na full bend pa da pjesme zaista zažive kako zaslužuju?

Vilim Mance: Singlove zasad nisam izbacio. Besmisleno mi je to raditi za tako malenu publiku. Osim toga, to je možda pametan marketinški potez; izbaci se singl pa se publika zapali, no uz prvi razlog koji sam naveo, meni se zasad i generalno sviđa izbaciti sve odjednom pa tko voli, neka sluša. Zašto nekog tjerati da čeka? Ja sam prvi nestrpljiv kada sam pri kraju pisanja veće kolekcije pjesama i nemam živce za svoje singlove. Želio bih imati bend, no kao što sam rekao, ne znam puno glazbenika, a i teško pronalazim one koji bi svirali moje pjesme s istim žarom kao i ja, što mi se čini sasvim logično. Da je to neki zajednički pothvat, vjerojatno bi postojala ista količina žara, a ako postanem poznat, brže i lakše će se naći zainteresirani. Trenutno guram dalje sam pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.