"Nekada sam bio jugoslavenski glumac, a danas nisam čak ni iz Bosne i Hercegovine, nego samo iz Sarajeva. To najviše govori o paklu u kojem se danas nalazim", rekao je za Nova.rs legendarni dramski umjetnik Josip Pejaković.
Nakon impresivne glumačke karijere, koja broji desetke i desetke uloga u kazalištu, televiziji i filmu, legendarni sarajevski glumac Josip Pejaković okušao se u filmskim režijama i potpisao dokumentarni film “Hako” o Haki Duljeviću, gorštak s Peštera. Ovaj dokumentarac o čovjeku koji je odrastao u specifičnom podneblju punom nepoznanica i izazova imat će svjetsku premijeru na predstojećem 71. Martovskom festivalu koji počinje 26. ožujka, piše Nova.rs.
Kroz objektiv požutjele fotografije naviru sjećanja na glavnog lika, koji nosi ime svog djeda. Taj unuk Hako nastavlja tradiciju svog rodnog kraja i svog djeda, mudrog gorštaka sa sandžačkog Peštera, koji za vrijeme Drugog svjetskog rata nije htio dići ruku na svoje komšije, pa makar i poginuo. Njega nisu ubili Nijemci, ali jesu to što je imao čist obraz – to je srž ovog dokumentarca.
Za neupućene, Josip Pejaković, koji je karijeru započeo kao pjevač travničke rock grupe “Veziri”, da bi ipak, prevladala gluma, prve je korake napravio u amaterskom kazalištu u rodnom Travniku. No, nove uloge odvele su ga u Sarajevo, gdje ga je prihvatila i publika i kritika. Čuvene su Pejakovićeve monodrame: “On meni nema Bosna”, “Oj živote” i “Oh, izbjeglice”, ili one u TV serijama i filmovima “Osma ofenziva”, “Gluvi barut”, “Savršen krug”.
A dramski umjetnik, koji je prije petnaestak dana proslavio 76. rođendan, otkriva koliko mu znači premijera “Haka”, u čijem je fokusu međusobno poštovanje Pešterina bez obzira na vjeru i nacionalnosti, vidjet će beogradska publika na jednom od najstarijih filmskih festivala u Europi.
“U Beograd sam otišao zbog svih svojih uspjeha u dugogodišnjoj karijeri u kazalištu, na televiziji i na filmu. Nadam se da će tako biti i sada. Čast mi je sudjelovati u programu 71. ožujka, ne samo najstarijeg, nego i najboljeg festivala mog dokumentarnog filma ‘Hako’ u cijelom svijetu”, kaže.
Nova.rs: Mislite li da je zavidna reputacija Martovskog dovoljna da vaš film “progura” dalje, u svijet?
“Više sam nego uvjeren da će eventualni uspjeh biti odlična preporuka za sve druge festivale da ga uvrste u svoj program”, kaže.
Nova.rs: Kako to da ste se u poznim godinama, nakon toliko desetljeća karijere, odlučili za redateljski debi?
“Ovo je moj čisto filmski redateljski debi, iako sam deset godina prema vlastitom scenariju režirao najgledaniju dokumentarnu televizijsku seriju od čak 340 epizoda – ‘U ime naroda’. I svaka od tih epizoda bila je zaseban film”, kaže.
Nova.rs: Prvobitna ideja je bila da “Hako” bude igrani film, ali su nedostajala financijska sredstva. Koliko je zapravo teško na ovim prostorima realizirati filmsku produkciju i ako je vama, koji ste doajeni kazališta na ovim prostorima, to bila nemoguća misija, što je s početnicima?
“U dogovoru s producentom Almirom Šahinovićem, obojica smo odlučili prvo napraviti dokumentarni film koji će nas lakše dovesti do financijera nego goli filmski scenarij. Danas je takvo vrijeme koje traži originalniji put do igranog filma. To je skup posao i financijeri moraju biti jasni u što ulažu. Ja sam okrutni profesionalac s puno pozitivnih postignuća i ni pod kojim okolnostima ne smijem pogriješiti. Današnja situacija u kinematografiji je teška, pogotovo za talentirane mlade ljude. Oni to rade samo mišićima i talentom. Ali, uz to, moraju postojati sigurni proračuni, što sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije nemaju. Zato ja, kao kompletan autor ovog filma, ne želim isticati prave koprodukcije. Ili jedan finišer ili nijedan film! Tako trebaju raditi profesionalci. A sve ostalo ne spada u tu opciju, uz dužno poštovanje nekim izvrsnim filmovima“, kaže Pejaković.
Nova.rs: Zašto vam je bilo važno ispričati priču o planinaru s Peštera Haki Duljeviću i gdje su najvažniji ljudi s Peštera u vašoj filmskoj povijesti?
“Zato što se nad tim prostorom punim svjetla nadvio neviđeni medijski mrak. Do ovog filma tu su se rađali, živjeli i umirali neki pošteni ljudi s osjećajem da nikome nisu bitni!? Ovim dokumentarnim filmom i, ako bude sreće, igranim filmom, želimo ih učiniti važnima! Oni to zaslužuju, jer su posebni po svemu, posebno po planinskoj mudrosti i posebnoj filozofiji življenja“, kaže.
Nova.rs: U Drugom svjetskom ratu Hako nije htio dići ruku na svoje susjede po cijenu vlastitog stradanja. Koliko je takvo što rijetko i poruka, ne samo za nas na ovom tlu u zadnjih tridesetak godina, nego i za one širom svijeta?
“Protiv zla se ne može boriti zlom, nego dobrotom, a to je danas rijetka pojava u cijelom svijetu. Hako se junački iskazao pred neljudima, štiteći svoje bližnje i braneći najveću svetinju Peštera: “Nema većeg harama (zla) nego na vlaškog haka udariti!” Glavu je dao, ali je ostao čist obraz. To je univerzalna svjetska poruka dobrog djela. Pešter je Srbija, a takva poruka danas joj je najpotrebnija”, kaže.
Nova.rs: Zašto se kinematografija na tlu bivše Jugoslavije, kada se bavi ratovima, bavi posljedicama, a ne njihovim uzrocima, kao što ste nedavno primijetili, niti žrtvama?
“Pa to je pitanje svih pitanja. Ako se nastavimo baviti samo posljedicama, potpuno zanemarujući uzroke, na Balkanu ćemo imati stalne nemire. Nazvao sam ga prema vlastitom doslovnom prijevodu – Bal (Igra) Khan (Đavo). U velikoj mjeri znam mnoge uzroke i odgovorno tvrdim: ‘Mi smo dobro i prošli smo ono što je bilo u glavama onih – i stranih i domaćih budala koji su nam sve ovo napravili’, kaže.
Nova.rs: Svojedobno ste govorili da Bosna nikada neće biti država, jer tamo “tri majke jedno dijete rađaju, a to je nemoguća misija i da tamo čas se sami, čas međusobno mrzimo”. Ostajete li i danas pri tom stavu?
“Sve je na tu temu rekao moj veliki sugrađanin i književni genij Ivo Andrić u svom ‘Pismu iz 1920. godine’. U toj kratkoj priči samo je jedan doktor otišao iz Bosne zbog mržnje. A danas milijuni ljudi napuštaju sve te prostore isključivo zbog te iste mržnje“, kaže.
Nova.rs: Zašto državu Bosnu i Hercegovinu ne cijenite, volite i ne pripadate nijednim dijelom svoga bića, već državi Bosni u potpunosti?
“Bosna je država. I da je mogla biti država, davno bi nastala. Po meni je država mnogo više od države. Ona rađa, a država ubija. Ko to ne razumije, nije zaslužio Bosnu! Dvaput je postojala jedna prava država – Jugoslavija. Za mene su sve što nastaje njegovim raspadom samo krhotine u kojima ljudi žive u apsolutnom ropstvu nakaznog neoliberalnog kapitalizma bez ikakve slobode. Moj neobjavljeni roman “Jugotugoslavija” govori sve o toj temi. U njemu tvrdim da je u Jugoslaviji nastalo šest septičkih jama čiji se sadržaji danas neprestano prelijevaju jedna u drugu. Kakva okrutna metafora, zar ne?”, pita se.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!