Simbol stare Jugoslavije, pored kulta lika i djela Josipa Broza Tita, popularnog "fiće", bila je i prva jugoslavenska limuzina "Stojadin", odnosno automobil "Zastava 101". Ovaj automobil je našoj i svjetskoj javnosti postao poznat prije nešto više od četiri desetljeća, kada je grupa entuzijasta i novinara odlučila da "Stojadinom" krene na put od tvornice u Kragujevcu do Kilimandžara.
Iako zaboravljena, slavna KK ekspedicija ponovno je poznata povijesna činjenica u auto-moto svijetu bivše Jugoslavije nakon istraživačkog rada Novice Markovića, jednog od osnivača “Kluba Zastava 101”. Njegovi sugovornici u ovom intervjuu najzaslužniji su za nastavak priče o ekspediciji KK, a to su bili prof. dr Milan Rakočević — idejni tvorac ekspedicije, Branko Baletić, reditelj filma ‘Kragujevac – Kilimandžaro’, Zoran Simjanović — filmski kompozitor, i Miodrag Barlov, mehaničar “Zastave”. Ove godine u veljači je prošlo 49 godina od ovog podviga, piše portal Autoslavija.
Ekspediciju Kragujevac – Kilimandžaro osmislio je Milan Rakočević dok je bio na planinarenju pustinjama Afrike, au izradi ekspedicije pomogao mu je Branimir Perić-Džo, šampion reli sporta. Dragan Drakulić, tadašnji direktor Komercijale Crvena Zastava, uvidio je da je prijedlog ekspedicije idealna prilika za promociju najboljeg modela jugoslavenske autoindustrije, ali i prilika da se Stojadin isproba u eksploataciji u nenormalnim uvjetima. Ekspediciju je podržao i tadašnji direktor Zavoda Crvena zastava Iron Prvoslav Raković.
Pozivu za pomoć u organizaciji odmah su se odazvale “Modriča”, “Tigar” i mnoge druge male tvornice.
Stojadin, “simbol stare Jugoslavije” na putu od Kragujevca do Kilimandžara
Nakon prigodne svečanosti, 14. veljače 1975. ekspedicija je krenula na put od Kragujevca do Kilimanjara, dug preko 11.000 kilometara, kroz bespuće Nubijske pustinje, savane, kamenjare, trnovite predjele i močvare.
Ekspedicija je prošla kroz sljedeće zemlje: Grčka, Egipat, Sudan, Kenija, Uganda (nažalost vize nisu stigle na vrijeme i KK je morao nastaviti kroz divljinu sjeverne Tanzanije) i Tanzanija.
Ovo su najvažnija mjesta kojima je ekspedicija prošla: Kragujevac, Skoplje, Đevđelija, Atina, Pirej, Patras, Aleksandrija, Kairo, Kena, Luksor, Asuan, Jezero Nasser, Wadi Halfa, Stanica broj 6 u pustinji, Abu Hamed, El Shereik, Berber, Atabara, Sandy, Khartoum, Kosti, Malakal, Kongor, Malek, Bor, Juba, Torit, Capeta, Lokichokio, Lodwar, Kitale, Eldoret i Nakuru (Na samom ekvatoru), Nairobi, Namanga Aruha, Mossi, Marangu, Mombasa, Kilimanjaro – osvojen je vrh Jilmas Point sa Mandara Hatom, Orombo Hatom i Kibu Hatom. Na vrhu Kilimanjara zavijorila se zastava samouprave.
Veliko olakšanje u ovoj velikoj avanturi bilo je postojanje Saveza nesvrstanih, a jugoslavenska putovnica otvarala je razna vrata i omekšavala stavove domaćih vlasti, pa smo ispraćeni pozdravima Titu. Nije bila rijetka situacija da je komandant udaljenog vojnog garnizona bio pitomac vojnog školovanja JNA. Ali i pored toga, susret s vojnim, pograničnim garnizonima u zabačenim dijelovima Afrike, gdje vijesti o prolasku ekspedicije često nisu dopirale, nije bio nimalo ugodan, a događalo se da se ekspedicija nađe pred opetovanim topovima. Veliki problem su bili nesporazumi jer vojnici nisu razumjeli engleski jezik. U to se vrijeme komuniciralo rukama i nogama, a povremeno se moralo kleknuti i dragovoljno skinuti košulju ili cipele kao dar i znak dobre volje.U nekoliko navrata to je bio uvjet da se zapovjednika i izbjeći strijeljanje na licu mjesta.
Energoprojekt i druge jugoslavenske tvrtke izvodile su radove diljem Afrike, pa se ekspedicija mogla obratiti za pomoć našim ljudima stacioniranim u Africi. U široj okolici gradilišta lokalno stanovništvo srdačno je dočekalo Jugoslavene koji su im osiguravali zaradu otvaranjem novih radnih mjesta. Diljem Sudana Energoprojekt je radio na kopanju pustinjskih bunara, od kojih su neki bili dar jugoslavenskog naroda. Ne postoje riječi kojima bi se opisao odnos lokalnog stanovništva prema našima gdje su bunari spašavali živote i omogućavali navodnjavanje zemlje.
S obzirom da je to bilo vrijeme prije GPS-a, česta prepreka je bio nedostatak precizno izrađenih autokarti. Događalo se da Ekspedicija krene krivim putem, a ako bi se izgubili u savanama, tada bi među članovima dolazilo do kriza jer bi nervoza bila sve veća. Ali sve se rješavalo usput i učinkovito.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!