Zahvaljujući znanosti iskorijenili smo niz smrtonosnih bolesti, putovali na Mjesec, produžili životni vijek, putujemo i komuniciramo lagodno i lagano, a zahvaljujući znanosti možete čitati i ovaj 'Intervju za 5' u kojem smo ugostili Udrugu studenata sociologije 'Anomija', koja i ove godine organizira Marš za znanost.
VEZANE VIJESTI
“Od prošlogodišnjega Marša za znanost svjedočimo daljnjem srozavanju obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj – glasovi protiv cijepljenja djece postaju sve glasniji i sve opasniji, naširoko se promoviraju teorije zavjere, iskrivljeno se interpretira rodnu teoriju, svakodnevno se izvrće znanstvene činjenice u svrhu osobne promocije i političkih bodova, cjelovita kurikularna reforma zamijenjena je parcijalnim rješenjima koje diktiraju kratkoročni politički kompromisi, a za to vrijeme sve je više liječnika, znanstvenika i studenata, koji odlaze iz zemlje jer je u njoj sve manje posla i perspektive”, upozoravaju organizatori.
“Hrvatska treba biti zemlja koja se oslanja na znanost i stručnost u školstvu i zdravstvu, u kojoj se javne politike temelje na znanstvenim podacima, a ne na predrasudama, u kojoj javni mediji promoviraju znanost umjesto pseudoznanosti i praznovjerja, u kojoj ustanove štite stručnost i etičnost, a ne klijentelizam, u kojoj implementacija svih mjera u usvojenoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije ide ruku pod ruku s nužnim povećanjima ulaganja u znanost i obrazovanje”, poručuju organizatori na čelu s Udrugom studenata sociologije ‘Anomija’, koju predvodi Tea Ovničević, te pozivaju građane i građanke da im se pridruže na Maršu za znanost u subotu 14. travnja u 11,55 sati – u Zagrebu kod spomenika Nikoli Tesli u Preradovićevoj ulici te u Splitu u Đardinu.
Kako je, podsjetimo, došlo do ideje i organiziranja Marša za znanost i na čemu će ove godine biti poseban naglasak?
Inicijativa za organizaciju Marša za znanost na globalnoj razini došla je iz SAD-a. Smanjena ulaganja u znanost, kao i promoviranje alternativnih činjenica i pseudoznanosti bili su početni poticaj za organizaciju Marša. Gradovi diljem svijeta pridružili su se inicijativi, naglašavajući lokalne probleme u znanosti i obrazovanju. Ove godine Marš je na globalnoj razini posvećen sličnim temama s naglaskom na javnim politikama utemeljenim na znanstveno potvrđenim podatcima. Do sada se više od 200 gradova u svijetu registriralo za ovogodišnji Marš, a među njima su i Split i Zagreb.
Prošle godine Marš za znanost ciljao je na lokalne probleme stavivši u fokus administriranje znanošću pri čemu je kao središnje mjesto bilo označeno ponašanje tadašnjega ministra znanosti i obrazovanja, ali ponajprije kao znanstvenika (što nije nevažno) zbog cijele priče oko plagijata, a ne (ili barem ne u značajnoj mjeri) kao resornog ministra u Vladi – i samu vlast kao onu – koja je nastavila trend smanjivanja sredstava za znanost. Gdje smo godinu dana kasnije, bi li bilo pretjerano reći da se čini – sve je isto, samo njega nema, ili je situacija još i gora, pogotovo kad se usporedimo s ostatkom Europe i svijeta?
I ove godine su hrvatske inačice Marša za znanost fokusirane na lokalne probleme, iako neke od problema dijelimo i s ostatkom svijeta – poput promoviranja pseudoznanstvenih ideja i teorija zavjera, zanemarivanja znanstvenog doprinosa pri donošenju javnih politika ili zanemarivanja i neodgovaranja na klimatske probleme.
Ključni lokalni problemi odnose se na nedostatna ulaganja u znanost – Vlada RH više novaca ulaže u nove mobitele za zaposlenike javnih institucija, nego u znanstveno-istraživačke projekte Hrvatske zaklade za znanost. Sam sustav znanosti i visokog obrazovanja netransparentan je i klijentelistički ustrojen pa nam mladi, kvalitetni i visokoobrazovani ljudi odlaze iz zemlje. Tako postavljen sustav nije u mogućnosti pomoći u rješavanju ekonomskih i društvenih problema što onda dovodi do egzodusa šire društvene baze, čemu svjedočimo posljednjih nekoliko godina.
Pseudoznanstvene ideje i teorije zavjera u obliku antivakcinacijskog pokreta i pokreta protiv ratifikacije Istanbulske konvencije postaju sve opasnije – samo u Dubrovniku je procijepljenost djece pala na 40 posto, dok ideološka previranja oko Istanbulske konvencije zapravo znače daljnje odgađanje poboljšanja sustava zaštite od obiteljskog i nasilja nad ženama. Uz sve navedeno, odustajanje od Cjelovite kurikularne reforme, uz parcijalna rješenja i konstantna politička previranja, šalje poruku o odustajanju od bolje budućnosti za našu djecu.
Često se iz znanstvenih krugova može čuti da politika ne smije odlučivati koliko će se ulagati u znanstvena istraživanja – zašto i tko bi onda i temeljem kojih kriterija trebao odlučivati o tome?
U znanstvenim ‘krugovima’ se ne misli da politika ne može odlučivati o tome koliko će se ulagati u znanosti i istraživanja jer to jedino politika i može činiti. Problem je neosjetljivost i nerazumijevanje politike za važnost ulaganja u razvoj znanosti i znanstvenih istraživanja, odnosno kratkovidni i kratkoročni interesi koji ne prepoznaju znanost kao najvažniji pokretač društvenog razvoja pa i ekonomskog rasta.
Koja je uloga znanosti i znanstvenika u društvu i koliko su inače spremni izaći iz svojih laboratorija, učionica i ured – biti otvoreni i spremni slušati i pomoći, odnosno koliko su svjesni svoje socijalne – društvene odgovornosti?
Marš za znanost upravo želi pokušati okupiti znanstvenike, studente i građane da zajednički pošalju poruku o društvu solidarnosti i boljitka. Unatoč često ponavljanoj tezi o apatičnim građanima, pa tako i znanstvenicima, očekujemo veliki odaziv znanstvenika i građana na ovogodišnjem Maršu.
U bjesomučnoj smo potrazi za nečime što bi moglo služiti kao poluga ekonomskog prosperiteta i kao cilj je postavljena transformacija visokog obrazovanja u temeljni faktor globalne kompetitivnosti Europe. Premda je jasno da je ulaganje u znanost ulaganje u budućnost, i tu neprestano posrćemo – osim već spomenutog problema nedovoljno sredstava, tu je i neriješena situacija oko kurikularne reforma, koja je, smatraju mnogi – ili mrtva, ili nekakav Frankenstein, a sve karte su bačene na STEM. Zašto smo dopustili da se kurikularna reforma pretvori u čardak ni na nebu, ni na zemlji i zašto bi neke znanosti bile vrijednije od drugih?
Mi smatramo da svako područje znanosti daje važan i vrijedan doprinos društvu. Marš za znanost i želi poslati poruku kako sinergija svih znanstvenika, studenata i građana može dovesti do promjene. Što se tiče reforme obrazovanja, važnim se čini poslati poruku politici da stranački, ideološki ili razni parcijalni interesi u tom procesu ne bi smjeli imati mjesta. I da je ključno napokon krenuti u reformu jer odgađanja je bilo previše, čime stalno nove generacije mladih osuđujemo na stagnaciju i zaostajanje u odnosu na njihove vršnjake u Europi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.