Rad na izgradnji mira trajan je posao svih u društvu i nije dobro za društvo da se pitanjima mira i sukoba bavi samo politika, a ne stručnjaci. Stoga Sveučilište u Rijeci kani osnovati 'Centar za studije sukoba i mira', a kao uvod poslužit će konferencija "Mir i sukobi - sadašnji i budući izazovi" od 16. do 17. travnja u riječkom Kampusu.
VEZANE VIJESTI
Područje zapadnoga Balkana nalazi se u neprestanim izazovima političkih i društvenih procesa koji pozivaju i na teorijsku razradu, a potreba za njom nalazi se u dugoročnom utjecaju koji ti procesi imaju na društva bivše Jugoslavije. Premda je od ratova prošlo više od 25 godina, povrede i učinci tih povijesti snažno utječu ne samo na politiku zemalja koje su bile uključene u rat, već gotovo i na sve razine društva, objašnjavaju organizatori “Mir i sukobi: današnji i budući izazovi” – Sveučilište u Rijeci, Institut za istraživanje mira iz Osla, Međunarodni centar za etiku u znanostima iz Tübingena, Centar za mirovne studije iz Zagreba i udruga CeKaDe iz Rijeke uz partnerstvo Friedrich-Ebert-Stiftunga, Centra za napredne studije jugoistočne Europe, Grada Rijeke i Primorsko-goranska županije te Rijeke 2020.
Postoji širok raspon istraživanja i konferencija o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, no ova se konferencija, ističu, neće usredotočiti na same ratove već na trajni utjecaj prošlih sukoba na naša društva – na stanje “zamrznutih sukoba”, uz obradu naravi političkog nasilja, političkog pomirenja, skončavanja neslaganja … a bavit će se i još jednim uzrokom unutarnjih sukoba u našim društvima – migracijama i “balkanskom rutom”. Sudionici konferencije dolaze iz raznih strukovnih područja – sociologije, filozofije, socijalne psihologije, teologije mirovnog aktivizma, a sudjelovat će i veleposlanici u Republici Hrvatskoj.
Što je potaknulo Sveučilište u Rijeci na još jedan važan iskorak, odnosno odluku da mu je mjesto u organizaciji ovakve međunarodne konferencije, kao i što je bio poticaj za osnivanje ‘Centra za studije sukoba i mira u Rijeci’, pitali smo riječku rektoricu Snježanu Prijić Samaržija.
“Temeljni razlog je stav da sveučilišta ne smiju ostati po strani kad je u pitanju urušavanje svijesti o važnosti mira i razrješavanja sukoba. Svjedoci smo rastućih sukoba u Europi i šire, kao i činjenice da ih se dodatno raspiruje u svrhu političkih izbornih kampanja koje su postale trajno stanje. Nije dobro za društvo da se pitanjima mira i sukoba bavi samo politika, a ne stručnjaci. Naša je procjena da je Balkan prostor kontinuranih sukoba koji neposredno utječu na našu kvalitetu života i da je prirodno da to pitanje otvorimo prvo. Jednako tako smatramo suštinski važnim da se tim pitanjem bavimo sustavno, uz pomoć stručnjaka iz zemalja koji imaju iskustva sukoba poput Izraela, Irske ili Koreje, kao i onih koji uzorno štite demokraciju poput, primjerice, Norveške ili Njemačke. Na konferenciji će sudjelovati znanstvenici i diplomati iz navedenih zemalja, kao i oni iz šire regije s kojima ćemo i raspravljati pitanje kakva su nam istraživanja i Centar potrebni”, objasnila je za N1 rektorica Prijić Samaržija.
“Planiramo osnivanje Centra s internacionalnim partnerima svjesni da nam je potrebno više perspektiva i ekpertiza. Neposredni poticaj je, kao i uvijek, okupljanje kritične grupe ljudi na Sveučilištu, u Rijeci, ali i šire koji se uspješno bave ovim istraživanjima, ali kojima je stalo i da se javno angažiraju, doprinesu zajednici. Iz moje perspektive seniora i rektorice, moram priznati da je sjajno vidjeti sve više mladih znanstvenika koji doseg svojih istraživanja ne vide samo u objavljivanju publikacija i nastavi, već i kroz građanski i institucijski angažman za zajednicu”, napominje riječka rektorica.
Rektorica Snježana Prijić Samaržija na čelu je odbora koji organizira konferenciju “Mir i sukobi – Balkan i onkraj” sa sveučilišnim suradnicima Nebojšom Zelićem, Andreom Mešanović, Ivom Tijan i Kristinom Pandžom te teologom Zoranom Grozdanovim iz riječke udruge CeKaDe – Centar za kulturu dijaloga.
Rad na izgradnji mira je trajan posao, posao svih u društvu i državi, no u Hrvatskoj, čini se, mir baš i nije na cijeni – ljudi poput mirotvorca Josipa Reihla Kira žive u sjećanjima i podsjetnicima tek rijetkih ljudi, mirne reintegracije Hrvatska se odriče (svim velikim riječima usprkos) kao neželjena djeteta, a ako i kad se na širim razinama (čast izuzecima i pojedinim organizacijama civilnog društva) govori o miru – sve nekako kao da zastaje na onoj – ako želiš mir, spremaj se za rat. Ali ne mora biti tako i ne bi smjelo biti tako, pogotovo s obzirom na to da mirovni rad treba postojati i kad nema rata i znači građenje i održavanje društva bez nasilja, bez diskriminacije, bez nepravde.
“Začudna je činjenica da smo iz vida izgubili vrijednost mira. Vjerojatno ne jer ga ne želimo, već kao da ga podrazumijevamo”, slaže se Prijić Samaržija i podsjeća: “Ujedinjena Europa je i nastala iz potrebe očuvanja mira na svom turbulenom prostoru koji su razorili ratovi u prvoj polovini 20. stoljeća. Čini se da smo u povijesnom ciklusu ponovo bliži atmosferi s početka 20. stoljeća nego onoj koja je dovela do povezivanja europskih zemalja. Populizam i suverenizam koji jačaju opasne su karikature vrijednosti pluralizama s jedne i automije i slobode, s druge strane. Istina je, kako kažete, da smo brigu za mir i rješavanje konflikata gotovo u potpunosti prepustili civilnom društvu. Uz veliko uvažavanje njihovog doprinosa, javne institucije ne mogu se odreći svoje odgovornosti i prepustiti ga nevladinom sektoru ili angažmanu pojedinaca. Vidim veliki potencijal u izgradnji modernih javnih institucija koje svoju uspješnost moraju, između ostaloga, mjeriti i razinom društvenog utjecaja i društvenom odgovornosti. Sveučilišta u tom dijelu moraju prednjačiti”.
Da izgradnja mira nije samo izbjegavanje ratnog sukoba, slaže se predavač filozofije politike na riječkom Filozofskom fakultetu Nebojša Zelić, koji za N1 ističe: “Izgradnja mira uključuje i izgradnju društva u kojem ne postoje skupine koje su s pravom ogorčene jer su marginalizirane i jer nemaju glas da istaknu svoje probleme. Mirno je društvo ono u kojem nema straha i ponižavanja. Važan aspekt slobode je upravo odsutnost straha i ponižavanja, neovisno jesu li uzroci u djelovanju državnih institucija ili u društvenoj klimi. Živjeti slobodno znači činiti i biti ono što imamo razloga smatrati vrijednim, a strah i poniženje nas u tome bitno sprječavaju”.
“Nedovoljno koristimo potencijal mirotvoraca koje smo svakako imali. Treba tu spomenuti i velikog Franju Starčevića, Katarinu Kruhonju i mnogo drugih. Zašto to ne koristimo? Čini mi se da je to zato što je čitav naš nacionalni identitet nastao u konfliktu, ili bolje, u razdvajanju naših identiteta od okolnih identiteta (BiH, Srbija, Jugoslavija itd.). I izgleda da se takvo definiranje identiteta prelilo i na društvenu sferu. Danas smo svjedoci društvenih sukoba u kojima se još uvijek traži čisti identitet – nacionalni ili vjerski”, upozorava za N1 teolog Zoran Grozdanov i dodaje: “U takvom kontekstu, mirotvorci ne prolaze dobro, naprosto zato što mirotvorci žele uključiti te drugačije identitete u svoj vlastiti. Oni drugačije identitete ne vide kao prijetnju nego kao bogatstvo”.
“Stoga mi se čini da smo ispod samoga početka glede rješavanja konflikta i mirotvorstva jer ono uvijek uključuje drugoga, drugačiji identitet, uvijek uključuje i izbjeglice i nacionalne manjine i drugačije vjerujuće ili nevjerujuće. U takvom poimanju identiteta se odražava zrelost, pa ako hoćete i snaga nekog identiteta, bez obzira je li on osobni ili kolektivni. Samo se slabi identiteti, kakvi su naši, plaše drugoga. Snažni identitet je fluidan identitet, on želi biti definiran i drugim, a ne samo samim sobom”, napominje Grozdanov.
“Hrvatsko društvo nije dovoljno vrednovalo niti svoje mirotvorce poput Josipa Reihl Kira ili Franje Starčevića, niti svoje mirovne uspjehe poput Erdutskog sporazuma. Nekako se na te ljude uvijek gledalo sa sumnjom. Odnos rata i kolektivnog identiteta je vrlo čvrst, a sigurno ćemo kao društvo biti puno bolji kad svoj identitet počnemo graditi oko mirovnih pokušaja. Također, potrebno je svoj identitet graditi i oko pitanja koliko smo otvoreni pružiti zaštitu i bolji život onima koji su nam pred vratima”, zaključuje Zelić.
A gdje je konkretno uloga znanosti kada govorimo i radimo na pitanjima konflikta, mirnog rješavanja sukoba, pomirenja, prihvaćanja drugih ljudi (što je aktualno i s obzirom na migracije) – koliko smo svjesni da “gradeći mir gradimo zajednicu u kojoj se isplati i može živjeti slobodno“?
“Osobno, smatram da je neznanje najnasilniji element društva. Nasilje najrazličitijih vrsta je posljedica predrasuda, nedostatka kompetencija i informacija, manipulacija prema kojoj je tuđa sloboda opasnost za mene, donošenja ne-informiranih stavova i odluka. Iako postojeća situacija kako sam je opisala izgleda prilično tjeskobno, smatram da su altruzam i građansko prijateljstvo kao resursi potcijenjeni. Upravo je zato uloga znanosti i edukacije presudna”, ističe rektorica.
“Znanost mora kontinuirano istraživati društveni kontekst pojava sukoba i nasilja i biti kritično prema društvenim procesima koji urušavaju vrijednosti, a potom mora to pretakati u obrazovne programe koje će mlade ljude učiniti sposobnim razumjeti da se stavovi moraju donositi na temelju poznavanja činjenica i argumentirane rasprave. To će ih učiniti sposobnim nositi se s manipulacijama interesnih skupina kojih će uvijek biti”, napominje i zaključuje: “Nije poželjno da svi mislimo isto jer je pluralizam perspektiva resurs. Ali, jednako tako nije istina da je znanost samo ideologija, jednako vrijedna kao i bilo čije mišljenje kreirano na bilo kakvoj dokaznoj građi. Treba promicati pravično ponašanje u situaciji pluralizma, ali i vrijednost znanstvenih činjenica. Ne može se potcijeniti važnost znanosti i obrazovanja kada je pitanju mir i razrješavanje sukoba”.
“Uloga i znanosti i mirotvornog aktivizma je upravo detektirati uzroke straha i poniženja i pokušati pronaći načine da se oni iskorijene”, dodaje Zelić: “Ti su problemi kompleksni i zahtijevaju suradnju i aktivizma, empirijskih znanosti, ali i teorijskih znanosti koje mogu pružiti jedan koherentan koncepcijski okvir za pristup tim problemima”.
Da je uloga znanosti u svemu tome zaista velika, ističe i Grozdanov: “Budući Centar za studije konflikta i mira, što se može vidjeti i iz izjava rektorice riječkoga sveučilišta, želi izvršiti osnovnu misiju Sveučilišta – da bude povezan sa zajednicom (lokalnom, nacionalnom, regionalnom), da joj svojim rezultatima služi, ali i preusmjerava. Budući da mi trajno živimo ili u situaciji ‘zamrznutog konflikta’ (gotovo potpuno nerazrješenim odnosima glede posljednjega rata) ili u situaciji trajne društvene polarizacije, siguran sam da će budući Centar svoj materijal za znanstveno proučavanje i rezultate crpiti iz konteksta u kojemu živi. I tu je važna uloga javnih institucija jer one zaista mogu utjecati na razumijevanje identiteta, na oblikovanje načina na koji se konflikti mogu razriješiti, i to tako da imamo zdrave i produktivne svjetonazorske sukobe u društvu. U svakom slučaju, materijala za proučavanje ima, rekao bih, i previše”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
