Martin danas punim plućima uživa u životu u Gorskom kotaru. Međutim, lani njegova situacija nije izgledala baš dobro. Mladunče euroazijskog risa - napušteno i izgladnjelo - pronašao je lovac u šumi iznad Novog Vinodolskog. Njegovi kolege malenom su nadjenuli ime Martin, no jedno je odmah bilo jasno - kad ojača, mora biti vraćen u prirodu.
Populacija ‘najljepše divlje mačke našeg kontinenta’ kako nazivaju risa (Lynx lynx) u Hrvatskoj iznimno je mala pa je s obzirom na to da je jedna od najugroženijih vrsta, svaka jedinka risa izuzetno važna. Naime, stručnjaci procjenjuju da danas u Hrvatskoj živi od 40 do 60 jedinki risa. Ne čudi stoga da su se i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te Javna ustanoova Priroda s velikim veseljem pohvalili da je uspješno završilo prvo spašavanje mladunčeta risa u Hrvatskoj i njegov povratak u prirodu.
Riječ je, ističu, o povijesnom uspjehu, Martin se uspješno prilagodio životu u divljini u kojoj je proslavio svoj prvi rođendan. Podsjetimo, riječ je o mladuncu euroazijskog risa kojeg je u srpnju 2017. u šumi iznad Bribira, kraj Novog Vinodolskog, napuštenog i izgladnjelog pronašao lokalni lovac koji je o svemu obavijestio predsjednika lovačkoga društva. S obzirom na to da se radi o strogo zaštićenoj životinji, po dojavi su na teren izašli članovi Interventnog tima za vuka i risa nadležnoga Ministarstva, uključujući djelatnike Javne ustanove Priroda Primorsko-goranske županije.
VEZANE VIJESTI
“Prema uputi stručnjaka s Veterinarskoga fakulteta, mladunac risa je primio potrebnu terapiju u veterinarskoj ambulanti u Crikvenici nakon čega je prebačen u Zoološki vrt grada Zagreba. Utvrđeno je da se radi o mužjaku pa su ga na prijedlog lokalnoga lovačkoga društva nazvali Martin po svecu zaštitniku mjesta pronalaska”, podsjećaju iz Ministarstva.
O Martinu je brinuo Zoološki vrt grada Zagreba od srpnja do kraja rujna 2017. godine. Kako su objasnili u Javnoj ustanovi Priroda, “bilo je to jedino mjesto u zemlji gdje je mladunac risa mogao dobiti svu potrebnu skrb, a da u svega nekoliko sati može stvoriti uvjete potrebne za njegovu izolaciju. Naime, kako je odmah odlučeno da će se ris vraćati u prirodu, bilo je potrebno urediti unutarnju i vanjsku nastambu koja će risu djelovati kao prirodno okruženje te ga štititi od kontakta s ljudima i životinjama”.
“Stvoren je poseban izolacijski protokol. Kako se ris ne bi naviknuo na ljude, tj. povezivao njihovu prisutnost s izvorom hrane, nastamba je stavljena pod videonadzor pa smo u svakom trenutku znali gdje je i izbjegavali ga. Uspješna reintrodukcija u prirodu potvrda je da su naši djelatnici odradili odličan posao“, naglasio je ravnatelj Zoološkog vrta Zagreb Damir Skok.
U listopadu prošle godine kad je dovoljno ojačao, Martin je prebačen u tzv. nastambu za prilagodbu u Nacionalnom parku Risnjak pri čemu su poštovana sva pravila, kao i iskustva drugih stručnjaka iz zemalja koje su to provele, poput Portugala, Slovačke i Rumunjske, i to tako da se izbjegavalo direktan kontakt sa životinjom kako bi zadržala svoje karakteristike vrste i da se ne bi razvila navika na prisutnost i miris ljudi.
Martin je u nastambi bio sve do 29. siječnja ove godine kada je pušten, a da bi ga se u divljini moglo uspješno pratiti, postavljena mu je GPS ogrlica, koja omogućava danonoćno kontinuirano praćenje njegovog kretanja, a predstavlja i sigurnosnu mjeru, te su napravljene detaljne fotografije i uzeti uzorci i mjere, a njegov život u prirodi nadziru čuvari prirode NP Risnjaka, koji prepoznaju ostatke njegove hrane i druge tragove, a posebno ih, kažu, vesele fotografije nastale pomoću fotozamki.
Nakon dva mjeseca praćenja ustanovljeno je da Martin boravi na području Gorskog kotara i Slovenije u dubokim šumskim područjima izbjegavajući naselja, da je opravak uspješno proveden te da je jedinka osposobljena za samostalan život. “Riječ je o povijesnom uspjehu, ovo je prvi slučaj spašavanja risa u Hrvatskoj koji je oporavljen i vraćen u prirodu. Svi prikupljeni podaci potvrđuju da Martin uživa u životu u Gorskom kotaru. Bez problema sam pronalazi hranu, ne prilazi naseljima i ima dobar perimetar kretanja. Prema onome što vidimo posljednjih dana, čini nam se da je na rođendanski ručak skoknuo u Sloveniju“, kazao je Skok i Martinu čestitao prvi rođendan.
”Kako bismo što bolje pratili njihovu populaciju, na neke risove stavljamo GPS ogrlice. Većina hrvatskih risova živi upravo u Primorsko-goranskoj županiji, jednome od područja s najbogatijom biološkom raznolikošću u Europi. Ris je svojedobno nestao s ovih područja, ali je sedamdesetih godina prošlog stoljeća napravljena uspješna reintrodukcija te vrste u Sloveniju i Hrvatsku. Stanovnici Gorskog kotara navikli su na suživot s risovima i upravo njima možemo zahvaliti što ovdje neometano žive“, istaknula je ravnateljica Javne ustanove Priroda Sonja Šišić.
Valja reći i da su kao sudionici zajedničku akciju spašavanja Martina zaslužni lovci iz lovačke udruge Vinodol iz Bribira, Veterinarska ambulanta Crikvenica, članovi Interventnog tima za vuka i risa Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Javna ustanova Priroda, Zoološki vrt Grada Zagreba, stručnjaci Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Javna ustanova Nacionalni park Risnjak i Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
Što se tiče općih podataka, ris naraste do dužine oko 1,3 m i težine oko 20 kilograma, a nestao je u većem dijelu Europe još u 19. stoljeću. Danas risova još ima u Rusiji, Skandinaviji i u Karpatima, a u Hrvatskoj je autohtoni ris posljednji put viđen 1903. godine. U Dinaride se vratio 1973., kada je šest životinja preseljeno iz Slovačke u Slovenije te se populacija potom proširila šumovitim brdsko-planinskim područjima Gorskog kotara, Like, Korduna i sjevernog primorja sve do granice s BiH na jugoistoku i, kako se prisjećaju stručnjaci, činilo se 80-ih godina prošloga stoljeća da se risovima ipak smiješi svijetla budućnost.
Ugroženosti populacije, međutim, osim krivolova velik problem predstavlja i parenje u srodstvu, naime, većina naših risova je u rodu na razini rođaka u prvom koljenu pa im je genetska raznolikost nedovoljna za siguran opstanak jer genetski poremećaji uzrokuju različita oboljenja i povećanu smrtnost.
Ris je izuzetno važan i za ekosustav kao selektivni predator koji se prvenstveno hrani bolesnim i starim jedinkama te tako ima ulogu čistača u ekosustavu, a s obzirom na to da je RH potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma kojima se obvezala štititi svoju biološku raznolikost spašavanje ove populacije je i naša zakonska obveza.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.