Nekoć je bilo uobičajno vidjeti tuljane kako se gegaju uz dokove Bakua, azerbejdžanskoga glavnog grada smještena na Kaspijskom jezeru.
Ne više. Od milijun tuljana koji su živjeli na kaspijskim obalama i otocima prije stotinu godina, danas ih manje od deset posto.
Azer Garajev, čelnik Azerbejdžanskog društva za zaštitu životinja, kaže da tuljani desetljećima trpe posljedice industrijskog zagađenja.
Godine 2003., u samo je jednom mjesecu pronađeno 750 lešina tuljana.
“To nije bilo normalno, ali nitko nije obraćao pažnju. Sudbina tuljana znak je svih ekoloških problema u Kaspijskom jezeru”, rekao je Garajev.
Kaspijsko jezero, okruženo Azerbajdžanom, Iranom, Kazahstanom, Rusijom i Turkmenistanom najveće je vodeno tijelo na kopnu, otprilike veličine Japana.
Uz bogatu faunu, uključujući kaspijske kornjače i morune, najveće vrste jesetre od koje se dobiva slavni kavijar, Kaspijsko jezero bogato je prirodnim sirovinama. Rezerve nafte procjenjuju se na 50 milijardi barela, a plina na 300.000 milijardi kubičnih metara.
Zagađenje izazvano ekspoatacijom nafte i plina, ali i klimatskim promjenama koje uzrokuju pad razine vode, velika su prijetnja mnogim vrstama, ali i samom jezeru.
Prljava voda
Nekoliko kilometara od središta Bakua, ribari gledaju kako se kapi nafte pojavljuju na površini vode i šire u krugovima.
“Neke vrste ribe preferiraju onečišćenu vodu pa se okupljaju ovdje”, kaže 26-godišnji Rašad.
“Voda je prljava”, dodaje i pokazuje upecanu plastičnu vrećicu.
Zbog onečišćenja ugrožena je cijela industrija proizvodnje kavijara.
Kao i tuljana, i moruna je 90 posto manje nego prije nekoliko desetljeća, objavila Svjetska zaklada za zaštitu prirode (WWF).
“Sjećam se kada je kavijar koštao 10 azerbajdžanskih manata (40 kuna). Danas košta više od 1500 manata (6300 kuna), rekao je Garajev.
Aligajdar Mamedov, bivši hidrogeolog koji je postao aktivist zaštite okoliša, kaže da metode istraživanja i crpljenja nafte ubijaju morune.
“Oni izazivaju seizmičke eksplozija na jezerskom dnu. Ono kao rezultat biva uništeno, a morune su ribe koje žive na dnu”.
Upozorava i na moguće izljeve nafte kakvi bi u jezeru bili mnogo opasniji za okoliš nego u moru.
Azerbejdžanska naftna kompanija SOCAR tvrdi da vodi brigu o tome. “Problemi sa zaštitom okoliša uglavnom potječu iz sovjetskog doba kada se nije dovoljno pazilo na okoliš i nije bilo sofisticirane tehnologije kao danas”, rekao je glasnogovornik SOCAR-a Ibrahim Ahmadov.
Ne želimo ga izgubiti
Kaspijsko jezero bilo bi ugroženo i da nema industrije. Zbog globalnog zagrijavanja razina vode pada šest centimetara godišnje.
Pet zemalja koje dijele Kaspijsko jezero, njihova gospodarstva i njihovi životi ovise o ribarenju, naftnoj industriji, komunikacij, kaže biolog Elnur Safarov.
“Kada se vodostaj jezera mijenja, mijenja se i društvena i ekonomska situacija duž cijele obale”, naglasio je.
Tek je prošle godine pet zemalja potpisalo sporazum kojim se definira status jezera iako međunarodnog zakonodavnog okvira o upravljanju njime nije bilo još od raspada SSSR-a.
Sporazum uglavnom regulira upotrebu vojske, iskorištavanje nafte i plina i proizvodnju kavijara pa su aktivisti razočarani što ekološka pitanja nisu dotaknuta.
Zabrinuti su da bi Kaspijsko jezero moglo doživjeti sudbinu Aralskog koje je gotovo presušilo, što je jedna od najvećih svjetskih ekoloških katastrofa.
“Bilo bi stupidno izgubiti Kaspijsko jezero kao što je izgubljeno Aralsko. Ne želim ni razmišljati o tome. To bi bilo zločin.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
