Misteriozni radio signal, silovitiji od cijelog Sunca, otkrili u našoj galaktici

NASA

Nazivaju ih "FRB", što je skraćenica za "brze provale radiosignala", a traju tek djelić sekunde tijekom kojega u svemir izbace energiju i do 100 milijuna veću od zračenja Sunca. Astronomi ih poznaju već godinama, ali nemaju odgovor o čemu je riječ. No, sad će im biti lakše proučavati ovu pojavu jer su jedan FRB otkrili – u našoj galaktici.

Čak tri znanstvena članka u jednom danu objavio je Nature povodom otkrića da je po prvi put u povijesti astronomije jedan FBR otkriven u Mliječnom putu.

Otkako je jedan FRB po prvi put otkriven 2007. godine, radiostronomiji predstavljao je grozan problem proučavati ih zato što im je izvor redovito bio daleko od Zemlje, pa kad se na to doda da im je trajanje u pravilu reda veličine u milisekundama, te da je mjesto njihovog izvora sasvim nepredvidljivo, jasno je zašto do danas znanstvenici o njima nisu previše toga otkrili.

Ono što je bilo jasno jest da je neizbježno riječ o pojavi koja nastaje u ekstremnim stanjima materije i energije u svemiru. Količina podataka u takvoj situaciji ostavljala je prostor teorijama od toga da je riječ o silovitim, spektakularnim zadnjim stadijima života velikih zvijezda, pa do znakova supertehnologije nekih udaljenih civilizacija.

Članak u Natureu, četvrti, ovaj put prateći članak tri znanstvena o otkriću u Mliječnom putu, objašnjava da se FRB-ovi povezuju s mogučnošću da je riječ o magnetarima, odnosno neutronskim zvijezdama s ekstremno snažnim magnetskim poljem. Kako se i neutronska zvijezda raspada, izboji njene energije, kažu teorije, mogle bi biti uzrok i pojave siline, možda i prirode poput FRB-a.

Neutronska zvijezda je, pak, posljednji stadij života masivne zvijezde, koja se, recimo nakon supernove, survala pod pritiskom svoje ogromne mase dotle da je zastala na korak od gravitacijskog kolapsa prije nego što bi se pretvorila u crnu rupu. Neutronska zvijezda najgušći je, relativno najmasivniji objekt u svemiru, ako se zanemare crne rupe.

Riječ je o tijelu takve mase, takve površinske gravitacije i uopće ekstremnih svojstava, da bi takvo što bilo povezivo s FRB-om.
“Do sada nije bilo dokaza osmatranjem o direktnoj povezanosti FRB-a i magnetara. Detekcija objašnjena u nova tri članka podastiru takav dokaz”, stoji u članku koji govori o trima znanstvenim radovima povodom otkrića da je jedan FRB otkriven u našoj galaktici i da je riječ o magnetaru.

#related-news_0

Dok se svijet patio sa sve gorom pandemijom covida-19, 27. travnja ove godine dva opservastorija – Neil Gehrels Swift Observatory i Fermi Gamma-ray Space Telescope – uočili su više provala X zraka i gama zraka, koji su dolazili iz magnetara u Mliječnom putu. To isto područje narednog su dana promatrala dva snažna radioteleskopa iz Kanade i iz SAD-a i uhvatila FRB.

Pun pogodak bio je posljedica toga što su ovaj put, po prvi put, astronomi znali kamo točno da upere radioteleskope i da čekaju. Bila je riječ o suradnji Kanade, Kine, SAD-a, kao i nešto opreme vodećih nacija iz svemira.

Znanstveni radovi objavljeni u Natureu u naslovu najavljuju fizikalni mehanizam ovog FRB-a, zatim konkretne podatke o “blještavoj milisekundi” iz galaktičkog magnetara, te podatke koji ovaj FRB povezuju s magnetarom i pritom uspoređuju s pojavama poput pulsara iz sazviježđa Raka, koji je do sada slovio kao izvor najsilovitijeg FRB-a.