Ako gledate dovoljno dugo u tamu svemira, uspjet ćete pronaći svakakve oblike koji raspiruju maštu i uvjerit ćete se da naš svemir može biti čudesniji od svega što ljudski um može zamisliti.
Nedavna fotografija koju je objavio Europski južni opservatorij (ESO) uhvatila je samo mali tračak toga na kozmičkoj razini. ESO je promatrao tamnu maglicu duga 7 svjetlosnih godina koja izgleda poput titanskog svjetionika koji bdije nad hladnom, crnom prazninom svemira. Oni bujnije mašte mogao bi zamisliti kiklopskog diva koji traži planete koje će proždrijeti. Ili vidjeti sjenoviti oblik same smrti, koja opsjeda nebesa, zaogrnuta sjenom.
Daleko od nekakvog razarača svjetova, ova tama maglica je zapravo nešto mnogo plodnije. Naime, Jezivu maglicu astronomi zovu, ne baš maštovito, Stožac, a dio je većeg kompleksa udaljenog 2500 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava, nazvanog, još manje maštovito, NGC 2264 u zviježđu Jednorog.
Možda ne izgleda kao većina drugih maglica koje smo navikli vidjeti, pune svjetla u složenom nizu boja, no to je zato što nisu sve maglice iste. Neke reflektiraju svjetlost obližnjih zvijezda, a neke, sa zvijezdama u sebi, emitiraju vlastitu svjetlost.
Mjesta na kojima se rađaju nove zvijezde
Međutim, neke su, poput maglice Stožac, tamne, pune prašine koja upija vidljivu svjetlost. Samo svjetlost valnih duljina nevidljivih ljudskom oku, poput infracrvene i radijske, može ih probiti.
Neprozirne maglice ovog tipa poznate su kao molekularni oblaci. One, unatoč tome što su tamne, uključuju neke od najzanimljivijih maglica koje se mogu naći, jer su molekularni oblaci mjesta na kojima se rađaju nove zvijezde. Prašina učinkovito emitira infracrveno svjetlo koje potom smanjuje toplinsku energiju i uzrokuje hlađenje oblaka. Bez vanjskog pritiska koji stvara toplina, gravitacija prevladava nakupine prašine i plina i tjera ih jednu prema drugoj.
Te guste nakupine zatim tvore sjeme zvijezda; vrteći se, privlače još više mase iz okolnog oblaka, osiguravajući rastućoj protozvijezdi tlak potreban za pokretanje fuzije u njezinoj jezgri.
Pri određenoj masi, zvijezda proizvodi ono što astronomi nazivaju povratnom spregom. Mlazovi plazme ubrzane silnicama magnetskog polja zvijezde izbijaju iz njezinih polova, a snažan pritisak zračenja stvara ultraljubičasto svjetlo. Obje te stvari doprinose stvaranju zvjezdanog vjetra koji gura materijal od protozvijezde.
Upravo je to ono što maglici Stošac daje njen kultni oblik. Mlade zvijezde, goruće plave i vruće (iako izgledaju zlatne boje na ovoj fotografiji), u fazi su svog života u kojoj njihov materijal kojeg snažno izbacuju pri formiranju u zvijezdu, razbijaju prašnjavu maglicu. Slični procesi isklesali su javnosti poznatije Stupove stvaranja unutar maglice Orao.
Budući da infracrveno svjetlo može prodrijeti kroz ove guste oblake, instrumenti koji svemir promatraju u infracrvenom svjetlu, kao što je svemirski teleskop James Webb, od neprocjenjive su vrijednosti za otkrivanje pojedinosti procesa stvaranja zvijezda koji se u njemu odvijaju.
Ali slike vidljive svjetlosti, poput VLT-a, pokazuju detalje koji se ne vide na drugim valnim duljinama. Samo proučavanjem cijelog spektra možemo steći sveobuhvatno razumijevanje svega što se događa tijekom kozmičke igre u ovim zagonetnim, fascinantnim strukturama.
Ako svemir možete i neposredno istraživati i na stranicama Europske svemirske agencije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!