U Turskoj je otkrivena jedna obitelj koja hoda četveronoške, što je osobina koja nikada prije nije zabilježena kod modernih ljudi, a znanstvenici istražuju vezu između toga i teorije ljudske evolucije.
Ovaj neobičan četveronožni hod, nikad prije zabilježen kod odraslih modernih ljudi, propitkuje naše razumijevanje ljudske evolucije.
Obitelj Ulas, s nekim članovima koji pokazuju ovu izvanrednu osobinu, prvi put je došla u središte pozornosti kroz znanstveni rad, nakon čega je uslijedio BBC-jev dokumentarac “Obitelj koja hoda na sve četiri”. Otkriće je potpuno zbunilo znanstvenu zajednicu, prenosi Mirror.
Profesor Nicholas Humphrey, evolucijski psiholog s London School of Economics, otkrio je da je šestero od 18 djece u obitelji rođeno s ovom izvanrednom osobinom. Tragično, jedan od ove šestorice je u međuvremenu umro.
Profesor Humphrey je u intervjuu izrazio svoje čuđenje: “Nikada nisam očekivao da se, čak ni pod najneobičnijim znanstvenim fantazijama, moderna ljudska bića mogu vratiti u životinjsko stanje.”
Naglasio je značaj bipedalizma u razlikovanju ljudi od drugih životinja.
“Ono što nas razlikuje od ostatka životinjskog svijeta je činjenica da smo vrsta koja hoda na dvije noge i drži glavu visoko u zraku… naravno razlikuje nas i jezik i razne druge stvari također, ali to je užasno važno za naš osjećaj da se razlikujemo od drugih u životinjskom carstvu. Ovi ljudi prelaze tu granicu.”
Dokumentarac je provokativno opisao obitelj Ulas kao potencijalno “kariku koja nedostaje između čovjeka i majmuna”, ističući njihov “neopisivi značaj za svakoga od nas” i tvrdeći da “ne bi trebali postojati”.
U revolucionarnoj studiji, turski znanstvenici su predložili da se možda dogodio oblik “prenošenja”, potencijalno preokrenuvši tri milijuna godina evolucije. Ova kontroverzna teorija naišla je na kritike profesora Humphreysa, koji ju je u BBC-jevom dokumentarcu ocijenio “duboko uvredljivom” i “znanstveno neodgovornom”.
Utvrđeno je da djeca koja su bila u središtu ove studije imaju smanjeni mali mozak, stanje koje obično ne utječe na bipedalizam kod drugih ljudi. Međutim, ovi dječji kosturi više su nalikovali majmunima nego ljudima, tvrde istraživači sa Sveučilišta Liverpool.
Unatoč tim sličnostima, ključno je primijetiti da se njihovo kretanje razlikuje od majmuna; nisu hodali na zglobovima prstiju nego su umjesto toga koristili ispružene dlanove.
Profesor Humphrey je za BBC ponudio alternativnu perspektivu: “Mislim da je moguće da je ono što vidimo u ovoj obitelji nešto što odgovara vremenu kada nismo hodali kao čimpanze, već je to bio važan korak između silaska s drveća i postaje potpuno dvonožan.”
Također je sugerirao da je na razvoj djece mogao utjecati nedostatak poticaja da stoje nakon devet mjeseci starosti.
Kako bi im se pomoglo u napredovanju, djeci je dodijeljen fizioterapeut i oprema koja im pomaže hodati na dvije noge. Do vremena kad je profesor Humphrey drugi put posjetio Tursku, primijetio je značajna poboljšanja u njihovoj mobilnosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!