Neposlušnost je samo jedna od faza odrastanja djeteta

Shutterstock

Djeca predškolskog uzrasta ne razumiju razloge zabrana, ali treba ostati smiren i ustrajan i ponuditi im opcije. Kazna se mora dosljedno primjenjivati i zato je važno da bude logična, primjerena i kratkoročna.

Djeca tijekom odrastanja žele sve veću samostalnost, pa su često neposlušna i buntovna, što dovodi do sukoba s roditeljima.

Oni, kao i odrasli, teže aktivnostima koje ih vode zadovoljstvu, a prirodno žele izbjeći neugodu.

U dječjoj prirodi je da se protiv neprijatnosti bore neposlušnošću.

Djeca imaju svoju volju i ciljeve koji nisu istovjetni roditeljskim, i u razvoju, kad počinju spoznavati svoje granice i granice drugih, počinju pokazivati svoje zahtjeve, pa se odbijaju složiti s tuđima.

Uloga roditelja je da djecu nauče zašto je važno raditi na onome što nam se nekad ne da.

Zbog složenosti našeg mozga biološki, psihološki, socijalni i emocionalni razvoj čovjeka veoma je postupan.

Ono u čemu roditelji često griješe je da djeci, koja zbog uzrasta u kojem se nalaze i nisu razvojno spremna za usvajanje određenih oblika ponašanja, nameću pravila i zahtjeve prisilom.

Predškolska djeca nekad ne razumiju razloge zabrana. U tom uzrastu još nisu sposobni kontrolirati emocije i odgode zadovoljenje potreba.

Ono što žele, žele odmah i, ako to ne dobiju, reagiraju burno. To nije neposlušnost nego obilježje razvojne faze kod djece.

Djeca u predškolskom uzrastu uglavnom uče promatranjem i oponašanjem i zbog toga će odrasli najbolje rezultate postići dobrim primjerom.

Iskustva pokazuju da je za djecu jednako štetno da rastu u porodici u kojoj ne postoji “vođa” kao i u onoj u kojoj je vodstvo pretvoreno u tiraniju.

Recimo, desetogodišnjak može lakše shvatiti zbog čega bi bilo dobro da pospremi sobu nego što to može petogodišnjak. Ali u oba slučaja ključno je ponuditi opciju kako i kada da to učini, ali i objasniti zašto je to roditelju važno.

Nakon što dijete odbije, važno je ponoviti zahtjev na isti način, bez podizanja tona, optuživanja, manipuliranja, izazivanja osjećaja krivnje ili moraliziranja.

Primjerene kazne

Dijete se ne mora složiti s kaznom, ali ona se mora dosljedno primjenjivati i zato je važno da bude logična, primjerena i kratkoročna.

Uvijek mora biti određeno trajanje, primjerena uzrastu i ne treba da bude pretjerana.

Odrasli mogu nepovoljno utjecati na dječji razvoj ako postavljaju zabranu tako da kod djeteta izazivaju osjećaj krivnje, bespomoćnost, sram i nesigurnost.