Jesper Juul bio je danski obiteljski terapeut i edukator s velikim ugledom u cijelom svijetu. Njegova knjiga “Vaše kompetentno dijete” jedan je od najcjenjenijih svjetskih vodiča za roditeljstvo i svjetski bestseler.
Jesper Juul is one of the most successful family therapists of the last decades.
Selling 1,000,000+ copies of his books.
His approach?
He credits the role of children and how you should treat them.
Here’re 10 of his most influential ideas that make you a better parent: pic.twitter.com/EyU4pdcNZx
— Nils Gramckau (@nilsgramckau) March 14, 2024
Ovo je ulomak iz knjige “Kako biti vođa vučjeg čopora” Jaspera Julesa.
Funkcionira li princip strog, ali pošten?
“Moć odraslih nad djecom dugo se u prošlosti temeljila na neograničenoj slobodi iskazivanja moći, a to je često uključivalo i destruktivne metode. Takav autoritet kod djece je izazivao strah i nesigurnost, a ne povjerenje i poštovanje. Strah se održavao prijetnjom fizičkim ili psihičkim nasiljem. Drugi način uspostavljanja kontrole nad djetetom je iskazivanje ljubavi prema njemu na uvjetovan način, ovisno o njegovom ponašanju.
Pojedini roditelji ili učitelji, često opisivani kao “strogi, ali pošteni”, uspjeli su pridobiti poštovanje djece i mladih, ali većina njih je bila prilično nemilosrdna i svoju vlast koristila je samovoljno, uglavnom u vlastitom interesu. Takav je bio red i uopće se nije radilo o nedostatku ljubavi. Bio je to zapravo uobičajen način iskazivanja ljubavi u obiteljima, ali i stil rada odgajatelja u vrtićima i školama.
Tada su se dogodile dvije važne stvari koje su zauvijek promijenile te stare obrasce ponašanja.
Prvi je bio antiautoritarni pokret u zapadnim društvima, koji je naveo odrasle da preispitaju svoj odnos s djecom. Druga je bila odluka žena da se otrgnu od svoje podređene uloge muškarcima i preuzmu svoju sudbinu u svoje ruke.
Važnost osobnog razvoja
Svako dijete dolazi na ovaj svijet neopterećeno društvenom i političkom poviješću svojih roditelja i predaka. Djeca jednostavno dopuštaju da se stvari dogode.
Ne dovode u pitanje svoju egzistenciju niti svoje pravo na život. Od ulaska u 21. stoljeće došlo je do značajnog pomaka u ciljevima koje su si odgajatelji počeli postavljati u radu s djecom – umjesto uklapanja u grupu, počeli su podržavati njihov osobni razvoj.
U školama, uglavnom u skandinavskim zemljama, umjesto autokratskih poredaka počeli su se ukorijenjivati demokratski. Naravno, stvorio se duboki jaz između različitih struja pa su razni “stručnjaci” počeli govoriti o “raspadu obitelji”, “kaosu u školama” i predviđali razne mračne scenarije. I danas ćemo često osjetiti napadaje nostalgije kod ljudi koji spominju “dobra stara vremena” kada žene i djeca “nisu imali pravo glasa”.
Da, vodstvo nikada neće biti isto. Ali budući da nam još uvijek treba, moramo raditi na tome da ga ponovno otkrijemo. Vođe čopora u današnjem društvu paze da ne naruše integritet ljudi koje bi trebali voditi, kao ni svoj vlastiti. Svatko je važan. To je izazov s kojim se suočavaju suvremeni roditelji i učitelji. Oni su istinski pioniri i treba im svaki dan pljeskati što s punom predanošću nastavljaju ovaj proces.
Možda će njihov doprinos i iskustvo u jednom trenutku psihološki dovesti čovječanstvo na istu razinu na kojoj se već nalazi tehnološki i ekonomski.
Učiti od djece i sjetiti se biti svoja ličnost
Već sam rekao da je najvažniji uvjet u ovom procesu transformacije vodstva osobni autoritet. Samo on može zamijeniti autoritet na temelju uloge koju osoba zauzima u grupi ili društvu. Osobni autoritet izgrađen je na samopoštovanju, samospoznaji, samopoštovanju, samopouzdanju i sposobnosti da se vlastite vrijednosti i granice shvate ozbiljno, ali bez pretjerivanja. Tome treba dodati i sposobnost ozbiljnog shvaćanja drugih ljudi, poštovanja i suosjećanja s njima. Sve to nije lako.
Zašto je ovo toliko teško za mnoge od nas? Čini mi se da postoje tri razloga: prvo, većina nas je odgojena da se prilagodimo i postanemo poput drugih, zaboravljajući vlastitu osobnost; drugo, žene se posebno boje da ih se ne označi kao egocentrične i previše egocentrične; a treći razlog je upadljiva odsutnost jasnih obrazaca. Većinu nas odgajali su roditelji i učitelji kojima nije bilo svejedno tko smo, zbog čega to nismo otkrili sami. To znači da smo pred izazovom prakticiranja osobina ličnosti koje nisu bile cijenjene u našim obiteljima ili školama. Međutim, ovi napori se našoj djeci isplate – i mi ćemo imati koristi od toga, prenosi Zadovoljna.
Dobra vijest je da je sve ovo izvedivo i da će kvaliteta naših života, našeg rada i naših odnosa imati koristi od toga. Uvijek možemo učiti od i sa svojom djecom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!