Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske demantiralo je navode Komesarijata za izbjeglice Srbije o mučenju migranata na hrvatskom dijelu granice, nazivajući svjedočenja činjenično neutvrđenim optužbama. Međutim, njih potkrepljuju iskustva ljudi koji su, tvrde, torturu prošli, kao i fotografije i druga medicinska dokumentacija.
Batine i elektrošokovi primijenjeni na maloljetnicima. Svjedočenje šesnaestogodišnjeg mladića iz Afganistana izazvalo je reakciju Komesarijata za izbjeglice sa srpske i vrha MUP-a sa hrvatske strane. Komentar hrvatske policije da su optužbe nepojmljive i da nemaju uporište u stvarnosti, demantiraju pak migranti koji tvrde da se hrvatska policija loše odnosila prema njima.
U prihvatnom centru u Šidu svoju priču ispričala je jedna obitelj iz Irana.
“Prvi put smo prije tri mjeseca ušli u Hrvatsku. Kad su nas uhvatili tamo, gurali su nas, psovali i tjerali da se izujemo, da uđemo u vodu do prsa. Morali smo hodati po terenu koji nikako nije za bose noge. Smatram da su se prema nama ponašali kao prema životinjama”, kaže Madžid Handenijaz, migrant iz Irana.
Policija im je, kaže, oduzela telefone i primorala ih da se dezorijentirani kreću noću po šumi kako bi napustili hrvatski teritorij. Na put preko Bosne i Hercegovine krenuo je s dvoje maloljetne djece – kćerkom od 13 i sinom od 15 godina.
“Morali smo proći kroz šumu punu trnja bez cipela tijekom noći i kada se izgubimo, jer išli smo lijevo-desno pošto nismo znali put, oni su nam baterijskim lampama davali znak i govorili da idemo naprijed. Bili smo skroz mokri”, izjavio je jedan od migranata.
“Nemam lijepe uspomene. Nije mi bilo dobro tamo. Hrvatska policija nas je tjerala, bili smo bez vode. Nemam lijep osjećaj”, dodala je jedna djevojčica.
Otkad se vratila, zbog toga posjećuje psihologa i pije lijekove. Ovo dvoje djece pričaju i da nisu jedini prošli loše iskustvo. Tamo je bila još jedna obitelj s djetetom s invaliditetom.
“Čak su šutali oca tog djeteta u noge i on je pao”, svjedoči dječak.
Zbog loših iskustava, plaše se nastaviti put. Njihov otac, s druge strane, ne planira stati.
“Ja zbog moje djece moram ići naprijed. To je moj cilj, da dođem do zemlje gdje ćemo biti sigurni”, kazao je.
Samo u prihvatnom centru u Šidu, gdje su smještene isključivo obitelji, od prosinca 2018. zabilježili su pet ili šest sličnih slučajeva torture na hrvatskoj granici. U centru Principovac gdje su smješteni samci imaju, kažu, daleko deblji dosje ovakvih slučajeva.
Ljudi su se vraćali s frakturama lubanje, posjekotinama, polomljenim potkoljenicama i modricama po tijelu. Svjedočili su i o policajcima koji su im pored glave pucali u zrak.
U Komesarijatu imaju i fotografije ozljeda, ali kažu da ih ne mogu podijeliti zbog zaštite osobnih podataka. Napominju da su takvom tretmanu najviše izloženi samci, naročito oni koji ne žele ući u sistem.
Halil je među njima. Sreli smo ga na željezničkoj stanici.
“Prije tri dana sam ušao u Hrvatsku. Prošao sam nekih 20 kilometara kada me policija uhvatila. Njih četvorica su me tukla”, kazao je Halil, migrant iz Maroka.
I on planira ponovno pokušati, bez obzira na posljedice. U međuvremenu, hrvatska policija navodi kako je odlučna čuvati svoje i vanjske granice Europske unije, te da je od početka godine spriječila blizu devet i pol tisuća pokušaja nezakonitog prelaska granice. To je povećanje od 200 posto u odnosu na prošlu godinu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram.
