Jedna od aktivnijih članica Europskog odbora regija je i Kata Tutto, zamjenica gradonačelnika Budimpešte. O energetskom siromaštvu, klimatskim promjenama, borbi za jednakost žena i muškaraca, ali i o tome kako je biti slobodan grad u Orbanovoj Mađarskoj naš reporter Zoran Pehar razgovarao je s Katom Tuttom tijekom nedavno održanog Tjedna regija i gradova u Bruxellesu.

Ovih dana svjedočimo rastu cijena, osobito kada govorimo o energentima, a što je nešto čime se vi bavite. Kako možemo obrnuti ovaj proces i pomoći ljudima?

Mislim da je u cijeloj priči najvažnije da moramo pomoći ljudima. U protivnom će se naći u neizdrživoj situaciji, držim da je to veoma važno. Imamo vrlo ambiciozne klimatske ciljeve, ali netko mora platiti cijenu. O tome govorimo kad je riječ o cijelom ovom procesu… Tko će platiti cijenu tranzicije? Već smo identificirali mnoge ranjive skupine, o tome govorimo u obje naše zemlje. Mađarska je regulirala cijene režija, cijene energenata koje građani plaćaju. U Mađarskoj ovaj instrument trenutačno pomaže mnogima, jer se većina Mađara suočava s nekom vrstom energetskog siromaštva, nema dovoljno resursa da zimi grije domove zimi i hladi ih ljeti. Stariji građani i većinom žene samohrane majke najranjivije su skupine. Vidim da se mnogo razmišlja o tome kako da im se pomogne, stvara se Fond za pravednu tranziciju. Ali ono što uočavam je da ljudi trebaju pomoć odmah! A tko može pomoći? Obično lokalne gradske vlasti, koje znaju koje su obitelji potrebite. Držim da mnogo toga treba učiniti na brojnim razinama. Mora postojati europski okvir pomoći, što bi mogao biti Fond za pravednu tranziciju. Mora postojati nacionalna regulativa za pomaganje ljudima i treba osnažiti lokalne vlasti, koje znaju komu pomoć treba.

U većini slučajeva govorimo o socijalnim slučajevima, ljudima koji nemaju dovoljno novca da plate račun za struju i tako dalje. No, sada svjedočimo tomu da se ovaj problem pogoršava u smislu da čak i obitelji s dvoje djece gdje oba roditelja rade imaju ove probleme.

Slažem se. I zato mislim da je mađarska regulativa primjer koji treba razmotriti: određivanje fiksnih cijena. Riječ je o brzom rješenju. Dakako, netko mora platiti cijenu i u konačnici je to novac poreznih obveznika, no uvijek je pitanje tko plaća, koliko našeg bogatstva treba biti preraspodijeljeno… Dakle, određivanje fiksne cijene od strane vlasti može biti brzo rješenje. No u isti mah moramo pomoći ljudima da troše manje energije jer je to smjer u kojem idemo. Želimo li ostvariti svoje ciljeve, moramo trošiti manje energije. Dakle, energetska obnova domova. No vidimo da ljudi to ne mogu financirati sami, osobito oni koji se suočavaju s energetskim siromaštvom. Dugoročno mora postojati program za energetsku učinkovitost koji je mahom posvećen energetskoj obnovi domova, a kratkoročno, možda regulacija cijena.

Kad govorimo o energetskoj obnovi domova, ako se ne varam, već postoje programi EU-a, i hrvatski se građani koriste njima. Mislite li da je to nešto što se može provoditi čak i u većim razmjerima?

Postoji poziv da se stopa energetske obnove poveća s 1 % na 3 % na godinu, ali za to je potrebna veća razina financiranja. O tome smo već razgovarali na svim europskim razinama, dakle, o tome da se financiranje i stopa obnove trebaju trostruko povećati.

Kad govorimo o klimatskim promjenama, siromašni će i u tom pogledu osjećati posljedice. Članica ste i Europskog odbora regija koji će sudjelovati na konferenciji COP 26. Što će biti vaša glavna poruka?

Kad govorimo o zelenoj i digitalnoj tranziciji, moramo govoriti o pravednoj tranziciji. Transformiramo naša društva i gradove, ali to ima cijenu, o tome smo već razgovarali. I tko će platiti cijenu? Tu je dijelom riječ o oporezivanju, preraspodjeli bogatstva, ali i o ulozi gradova. Dogradonačelnica sam velikog grada i članica Odbora regija pa uvijek govorimo o našim ulogama, o onom što mi možemo učiniti. Dakako, drugima možemo dati ideje o onome što bi trebali učiniti, ali moramo vidjeti i što mi možemo. Trenutačno pišem mišljenje o rodnoj jednakosti i klimatskim promjenama. Uočavamo da je koronakriza mnogo teže pogodila žene kad je posrijedi energetsko siromaštvo. Uočavamo nejednakosti koje postoje u našim gradovima. Ne znamo kako će ova veoma brza tranzicija koju planiramo utjecati na muškarce, žene, ranjive skupine…

Ono na što mi pozivamo i što moramo učiniti kao gradovi je sljedeće: Moramo prikupiti podatke, shvatiti današnju situaciju, uočiti nejednakosti te analizirati kako će sva ta tranzicija utjecati na ove skupine. Uočimo li sistemsku grešku, morat ćemo modificirati plan.

Mislite li da će za 10 godina biti lakše biti ženom u Europi?

Na COP donosim pogled kroz “ženske naočale”, pogled na gradove i svijet iz ženske perspektive, jer nedostaje nam žena u procesu donošenja odluka. I, da, moj je cilj da za 10 godina imamo više nasmiješenih Europljanki.

Budimpešta, Prag, Bratislava i Varšava sudjeluju u Paktu slobodnih gradova, a sada im se pridružio i Zagreb. Je li izazov surađivati s vladom i premijerom za kojeg znate da mu se ne sviđate?

Ne, to je borba, ali ne samo politička u smislu stranaka. No Budimpešta je veoma ambiciozan grad s ambicioznim građanima i veoma progresivnim vodstvom, s mnogo ideja, inovacija u pogledu sudjelovanja, ispunjavanja klimatskih ciljeva i stvaranja grada pogodnijega za život, ali to ne možemo postići bez ovlasti. Danas mađarska vlada gradovima oduzima većinu ovlasti. Dakle, sve se centralizira, oduzimaju nam se ovlasti i proračun nam je centraliziran. Imam velike ambicije, ali trenutačno su mi ruke vezane i ne mogu naprijed. Dakle, kad u Europi imamo ambiciozne gradove i gradonačelnike, vidimo što mogu postići, ne samo ispuniti ciljeve nego ih i premašiti… Oni trebaju imati ovlasti, proračun. Zato Europsku komisiju pozivamo na izravno financiranje gradova koji imaju ambiciju i mogu ispuniti ove ciljeve i strategije.

Mislite li da ćete to dobiti? Primjerice, kad govorimo o Mađarskoj, situacija je pomalo shizofrena. Vašeg premijera gotovo svakodnevno prozivaju zbog pitanja vladavine prava, no u isti je mah Mađarska jedna od najuspješnijih država u pogledu povlačenja sredstava iz fondova EU-a.

Citirat ću Ursulu von der Leyen. Rekla je: “EU ima jedan loš razlog da ne financira Mađarsku – premijera, i 10 milijuna dobrih razloga da zadrži Mađarsku u Europskoj uniji – 10 milijuna Mađara koji žive u Mađarskoj.” Zato pružamo alternativni put, zato nastojimo udružiti naše gradove. Činimo to na međunarodnoj razini, ali i na razini Mađarske. Pakt slobodnih gradova postoji i u Mađarskoj, nastojimo si pomoći te se pokušavamo osloboditi te omče i biti slobodni gradovi.

Mislite li da će se nešto promijeniti u pogledu toga izravnog financiranja i da će Bruxelles reći: “Da, naravno da to možete učiniti”?

Razgovaramo s političarima, političari razgovaraju s političarima. Pripadam socijalistima, a jedan od naših povjerenika, Frans Timmermans, koji je odgovoran za Zeleni plan, obećao je gradovima, ne samo mađarskima nego svima, da će biti uključeni i da će se naći način za izravno financiranje. Stoga doista gajim nade.

Mislite li da je to i svojevrstan svjetionik u ovoj situaciji? Govorimo kako u EU-u nacionalne granice nisu toliko važne, nego činjenica da ljudi primjerice u našoj regiji imaju više zajedničkog s onima s druge strane granice. Recimo, neki iz Osijeka i Budimpešte možda su povezaniji nego neki iz Osijeka i Splita.

Mislim da je to jedna od stvari koje EU podupire, ovu prekograničnu i međuregionalnu suradnju. Doista vjerujem u to. Dakako, COVID je unazadio ovaj proces, ali ako se vratimo na početak 2019. godine, u tom smo smjeru išli. Ljudi iz zapadnog dijela Mađarske odlaze na posao 20 km dalje u Austriju, djeca im ondje idu u vrtić i obrnuto. Uspostavljena je ta suradnja, a ta suradnja i postoji jer je EU snažno podupire. Nadam se da će se razvijati i u budućnosti nakon ukidanja restrikcija.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.