Francuski Le Monde objavio je tekst Rémyja Ourdana u okviru serijala "Geopolitika mafije", pod naslovom "Na Balkanu, kriminalne bande u srcu državnog sustava".

“Razlozi za eksploziju nasilja posljednjih godina između razbojnika iz Srbije i Crne Gore ponekad ostaju misteriozni. Pucnjave u kafićima, eksplozije automobila, tijela pronađena na ulicama Beograda, Kotora ili Podgorice, da ne spominjemo nepoznat broj nestalih – sedam godina rata bandi, atentata i osveta, ostavili su bilancu od najmanje pedeset mrtvih”, piše list.

Dodaje se da su glavni okidači ovih događaja poznati i oba su se dogodila 2014. godine.

“S jedne strane, nestanak najmanje 200 kilograma kokaina u španjolskoj luci Valencia očito je izazvao podjele u kartelu na čelu s Darkom Šarićem i obilježio izbijanje ‘Kotorskog rata’ između dvije rivalske bande, klana Škaljaraca i klana Kavčana. S druge strane, uhićenje samog Šarića otvorilo je rat za nasljedstvo između njegovih najvjernijih suradnika, koji vode njegov imperij dok je on u zatvoru, i ambicioznih pojedinaca, koji sanjaju o većoj samostalnosti i profitu koji je prati“, navodi se u tekstu.

Rat bandi dobio je novi zamah dvije godine kasnije, 2016., nakon ubojstva Aleksandra Stankovića, poznatijeg kao Sale Mutavi, vođe bande Janjičari, sastavljene od najekstremnijih navijača beogradskog nogometnog kluba Partizan. Tradicionalno, u Srbiji su grupe huligana plodan rezervoar za podzemlje, kao što su to bile za paravojne policijske grupe tijekom ratova devedesetih godina, piše Le Monde.

“Ikona ovog paralelnog svijeta bio je, za vrijeme vladavine predsjednika i ratnog zapovjednika Slobodana Miloševića (1989.-2000.), Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, lider navijača Crvene zvezde, drugog nogometnog kluba u Beogradu, a zatim i vođa Arkanovih tigrova, paravojne grupe koja je radila po zapovijedima srpske tajne policije. Arkan, koji je pred međunarodnim sudom optužen, kao i Milošević, za zločine protiv čovječnosti, ubijen je u hotelu Interkontinental u Beogradu, neposredno prije pada predsjednika Srbije, od strane ubojice koji je, kao i on, u jednoj ruci imao mafijaški pištolj, a u drugoj policijsku značku“, piše Le Monde.

Glavni centri za pranje novca od trgovine ljudima su građevinarstvo, ugostiteljstvo, turistička infrastruktura itd., piše francuski list.

“Od pada komunizma i ratova u bivšoj Jugoslaviji, balkanske mafije su se toliko razvile da se danas smatraju glavnim akterima međunarodnog organiziranog kriminala. Srpske, crnogorske i albanske bande, koje su počele bujati prije tri desetljeća, od krijumčarenja oružja i cigareta, sada su glavni faktor u dostavi južnoameričkog kokaina u Europu. One također trguju heroinom i proizvode marihuanu i sintetičke droge. Njihov profit je takav da su uložili veliki dio prihoda u legalne ekonomske tokove“, navodi se u tekstu.

Naslijeđe jugoslavenske tajne policije

Dok su albanski kriminalci u početku nastajali iz povezanosti s talijanskom mafijom, oni u Srbiji i Crnoj Gori od početka su imali adut koji se, na toj razini može vidjeti samo u Rusiji – bili su u bliskoj vezi s državom, navodi Le Monde. Satkana u vrijeme komunizma i jugoslavenske tajne policije, pojačana u vrijeme ratova Miloševićevih specijalnih službi, ta veza je i dalje izuzetno jaka, konstatira list.

Stručnjaci se čak pitaju mogu li se Srbija i Crna Gora opisati kao “mafijaške države” i, s obzirom na financijsku moć koju je stekao svijet organiziranog kriminala, radi li se još uvijek o razbojnicima koji su u službi države ili su sada te dvije države te koje su u službi razbojnika.

U Srbiji razlikujemo tri različita razdoblja.

“Milošević je bio kum kriminalaca i paravojnih formacija. Onda je 2000. godine premijer Zoran Đinđić pokušao riješiti problem pa su ga ubili 2003″, govori Vuk Cvijić, novinar tjednika NIN.

Za vrijeme vladavine Demokratske stranke, između 2000. i 2012. godine, „iako je još uvijek bilo korupcije, više nije postojala direktna veza između srpskih vlasti i organiziranog kriminala“, smatra Cvijić.

U to vrijeme izvedene su dvije velike policijske operacije, u suradnji s Interpolom i stranim policijskim službama – Operacija Sablja, protiv zemunskog klana i Đinđićevih ubojica (2003.) i Operacija Balkanski ratnik, protiv kartela Darka Šarića (2009.).

“Danas, pod Vučićem, država i mafija ponovno surađuju do te mjere da više ne postoji jasna razlika između njih”, kaže Vuk Cvijić.

Netko bi se čak mogao zapitati je li mafija postala jača od države.

U Crnoj Gori je priča drugačija, jer je isti čovjek, Milo Đukanović, na vlasti od pada komunizma 1991. godine.

„Đukanović je šef. Svi crnogorski klanovi imaju istog poslodavca – predsjednika države“, optužuje Jovo Martinović, poznati novinar koji dvadeset godina istražuje organizirani kriminal.

Za razliku od Latinske Amerike u kojoj je Pablo Escobar bio bandit koji je djelovao protiv države, u Crnoj Gori, Pablo je predsjednik, dodaje Martinović.

Blizak odnos između političkih vlasti i organiziranog kriminala očito je teško dokazati s obzirom na to da, čak i ako neke istrage ponekad ukažu na nekog političara ili biznismena, “organska veza povijesno ide putem tajnih službi”, primjećuje europski diplomat koji odavno poznaje svu zamršenost srpske i crnogorske vlasti.

“Trgovinu organiraju vlasti Srbije i Crne Gore. Mnogi kriminalci imaju značke tajne službe ili policije. Dvojica predsjednika rade zajedno i imaju zajedničke interese“, kaže Jovo Martinović.

Eksperti također ukazuju na ulogu, koju uz svakog predsjednika, ima njegov koji upravlja obiteljskim poslovima. Andrej Vučić u Beogradu i Aco Đukanović u Podgorici tako igraju ključnu ulogu na ivici politike, biznisa i prljavog novca, piše Le Monde.

„Droga je jedno“, kaže diplomat.

Međutim, Đukanović je svoje bogatstvo nesumnjivo više izgradio na privatizaciji nego na ilegalnoj trgovini. Njegov brat Aco je milijarder, konstatira novinar Le Monde Rémy Ourdan.

“Nitko na međunarodnoj sceni ne zna kako da se uhvati u koštac s pitanjem organiziranog kriminala u Srbiji i Crnoj Gori“, kaže Stevan Dojčinović, istražitelj na srpskom istraživačkom portalu Krik, “jer nitko ne razumije srž problema – to nije problem korupcije pojedinaca, to je državni sustav”.

To je već bio slučaj u Miloševićevo vrijeme, a nastavlja se i s Vučićem i Đukanovićem. To je državna operacija koju je teško dokazati, dodaje.

Talijansko pravosuđe, koje je u nekoliko navrata pokušavalo istražiti odnos između političara i kriminalaca na Balkanu, posebno s Milom Đukanovićem u slučajevima vezanim za talijansku mafiju, polomilo je zube u tom nastojanju. Ni pravosuđe u drugim europskim zemljama nije uspjelo doći glave naredbodavcima ozloglašenih trgovaca drogom. Oni koji već dugo istražuju organizirani kriminal u bivšoj Jugoslaviji također smatraju da taj kriminal, vezan za državne tajne službe, druge obavještajne službe, američke i europske, štite, u zamenu za informacije, ili čak kroz političke dogovore, piše Le Monde.

Kaotična galaksija

“Zapad pokušava dovesti Srbiju u Europu, dok Aleksandar Vučić ima bliske odnose s Moskvom i srdačne odnose s Pekingom. A Milo Đukanović je povijesno gledano još i najiskreniji prozapadni, pro-NATO, proeuropski lider u regiji“, analizira jedan europski diplomat.

U ime geopolitike, žmiri se na nedopuštene aktivnosti ovih inače krhkih država, dodaje se u tekstu Le Mondea.

Uz vrlo netransparentno pitanja umješanosti tajnih službi u kriminalne radnje, razumijevanje zamršenosti bandi nije lak zadatak za istražitelje.

“Balkanski organizirani kriminal nikada nije imao boasa svih boasova kao talijanska mafija. To su nezavisne ćelije, koje se brzo razvijaju, unutar grupa koje se same dijele i ponovo spajaju. Na Balkanu postoji oko 300 kriminalnih grupa”, kaže Dojčinović.

“Ne postoji balkanski kartel, to je suradnja između bandi, čiji je glavni zadatak transport kokaina iz Latinske Amerike u Europu“, potvrđuje Saša Đorđević iz Beogradskog ureda Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, neovisne organizacije sa sjedištem u Ženevi.

U Srbiji se, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića i operacije Sablja, srpski krijumčar crnogorskog porijekla Darko Šarić etablirao kao jedini koji je donekle uspio ujediniti ovu kaotičnu galaksiju. Šarić je smatran najmoćnijim narkobossom kojeg su ove zemlje imale u posljednjih trideset godina. U zatvoru je od 2014. osuđen na petnaest godina zbog trgovine drogom, zatim na devet godina zbog pranja novca 2020. godine. Još uvijek traju apelacijski postupci.

“U međuvremenu, na jadranskoj obali, doajen crnogorskih krijumčara Branislav Mićunović etablirao se kao moćan koordinator između klanova koji motre na pristizanje kokaina. Mićunović vodi mirnu starost u Budvi, živeći na posljednjem katu svog hotela-casina, Splendid“, kaže se u tekstu.

Navodi se da je posao kriminalaca cvjetao za vrijeme vladavine Darka Šarića, usprkos neprijateljstvu s tadašnjim vlastima u Beogradu.

“Neke balkanske grupe su se uzdigle u hijerarhiji unazad dva desetljeća, od malih siledžija i glasnika, do velikih dilera droge“, ističe Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala u svom izvještaju “Transnacionalni pipci” 2020. godine.

Balkanske grupe postale su ključni igrači u organiziranom kriminalu u Europi, Turskoj, Latinskoj Americi, kao i u Južnoj Africi i Australiji. Za južnoamerički kokain djeluju uglavnom iz Kolumbije i Ekvadora, kao i Urugvaja, Perua i Brazila. Za dolazak droge prisutni su na španjolskom, talijanskom, grčkom, albanskom i crnogorskom primorju.

Jedan video ilustrira ovo relativno mirno vrijeme, prije nego što je rat bandi poljuljao krhku ravnotežu između kriminalnih organizacija, piše francuski list.

Na snimkama s vjenčanja Safeta Kalića, vođe crnogorske bande iz Rožaja, vide se svi balkanski kriminalni lideri, uključujući Darka Šarića, kako se ljube i slave. Snimka, objavljena na internetu 2010. godine, izazvala je skandal jer pokazuje da je na zabavi nazočan i Zoran Lazović, koji je tada od strane predsjednika Đukanovića bio zadužen za borbu protiv kriminala unutar tajnih službi, kao i Ljubiša Mijatović, koji će postati njegov šef osiguranja.

Predsjednik se branio tvrdnjom da su bili u misiji špijuniranja kriminalaca, ali malo koga je u to uvjerio, smatra novinar Ourdan.

Politika, nogomet i podzemlje

Nakon afere u Valenciji i uhićenja, pod američkim pritiskom, Darka Šarića, koji je postao previše moćan, ravnoteža je bila poremećena i izbio je “Kotorski rat”. Taj rat vodi se između Škaljarskog i Kavačkog klana, nazvanim po dva sela u okolini crnogorskog primorskog odmarališta. Kotor je zauzeo posebno mjesto za sebe u svijetu trgovine drogom, oslanjajući se na svoju pomorsku kulturu. Mladi mornar iz okolice nema mnogo izbora nego da postane krijumčar droge.

Pored sukoba bandita za novac od droge, hipoteza eksperata je da se škaljarski klan prebrzo uzdigao nakon uhićenja Darka Šarića i počeo maštati o izvjesnoj samostalnosti u odnosu na srpske i crnogorske tajne službe.

Le Monde piše da su Beograd i Podgorica u tom ratu bili naklonjeni kavačkom klanu, koji je nastao rascjepom unutar škaljarskog klana. Navodi se da su Kavčani ozloglašeno bliski i s huliganima povezanim s Vučićevim mrežama u Srbiji i s tajnom policijom Đukanovića u Crnoj Gori.

S beogradske strane, jasno je da je policija uglavnom ciljala Škaljarce, naglašava se u tekstu i dodaje da je njihov tadašnji vođa Jovan Vukotić uhićen u Turskoj 2018. godine na zahtjev Srbije, izručen Beogradu i da mu je suđeno iz krajnje trivijalnog razloga (korištenje lažne putovnice), kao i da su se pripadnici škaljarskog klana, koji su traženi po Srbiji, skrili širom Europe, a neki su progonjeni i ubijeni u Španjolskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Grčkoj.

Iako se ne zna tko je ubio Aleksandra Stankovića, vođu Janjičara, navodno bliskog kavačkom klanu, nestanak Saleta Mutavog doveo je i do promjena unutar kriminalnog podzemlja Beograda. Oči su bile uprte ka moćnom Luki Bojoviću, u vrijeme kada je bio šef zemunskog klana i blizak Škaljarcima. Stankovića je od tada zamjenio Veljko Belivuk, poznatiji kao Velja Nevolja, a Bojović je, iz zatvora u Španjolskoj, povjerio rukovođenje bandom Filipu Koraću, čovjeku koji se posljednjih godina uspinje hijerarhijom srpskog podzemlja.

“Iako je umješanost srpskih vlasti u ovom ratu bandi teško dokazati na sudu, Janjičari, koje je Belivuk preimenovao u Principi (nazvani po Gavrilu Principu, srpskom uboijci austrougarskog nadvojvode Franza Ferdinanda 1914. u Sarajevu) znatno su ojačali od dolaska na vlast Aleksandra Vučića 2012. godine“, konstatira se u tekstu.

Iz Le Monde ističu da su Janjičari osiguravali Vučićevu svečanu inauguraciju, a njegov sin Danilo redovito se pojavljivao u javnosti s članovima bande.

Veza između države i Principa uspostavljena je, prema novinarskim istragama, od strane Dijane Hrkalović, bivše pripadnice službe tajne policije koju je Aleksandar Vučić unaprijedio u državnu tajnciu u Ministarstvu unutarnjih poslova, do njene ostavke 2019. godine.

Francuski list piše da je Hrkalović bila blizak prijatelj i lidera Janjičara i visokog policijskog dužnosnika Nenada Vučkovića, poznatog kao Vučko, člana kluba navijača Partizana i bliskog prijatelja Velje Nevolje i Saleta Mutavog. Hrkalović, koja je predsjednika Vučića opisala kao “čovjeka koji nas sve nadmašuje svojom genijalnošću”, podnijela je ostavku i šuti od kako su u javnosti objelodanjene nezgodne priče.

“Jedan od tih slučajeva je otkriće, na farmi u Jovanjici u Vojvodini, polja od dvanaest hektara, gde je 65.000 biljaka marihuane bilo skriveno iza usjeva rajčice, krastavaca i luka, laboratorija i 600 kilograma droge, kao i oružja i najmodernije opreme za nadzor i praćenje. Vlasnik farme, koju su redovno posjećivali dužnosnici, imao je lažnu značku i policijske registarske tablice koje su mu osigurali policajci koji su radili za Dijanu Hrkalović“, piše Le Monde.

Dodaju da je drugi slučaj otkriće da je Vučko diskretno koristio policijski streljački klub kako bi trenirao s vođama Janjičara, Stankovićem i Belivukom, kao i Novakom Nedićem, glavnim tajnikom Vučićeve vlade.

“Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dobro poznaje ovaj svijet koji funkcionira između politike, nogometa i podzemlja. Kao mladić bio je navijač Crvene zvezde u Arkanovo vrijeme. Aktivan u politici zajedno s Vojislavom Šešeljem, liderom srpske krajnje desnice i s paravojnom milicijom sličnoj Arkanovoj, bio je ministar pod Miloševićem. Danas, čini se, koristi huligane Partizana, kluba koji je tradicionalno blizak tajnoj policiji jer pripada državi“, stoji u tekstu.

Međutim, dodaju, ove godine su se dogodila dva događaja u srpsko-crnogorskom kriminalnom svijetu. Policija je u veljači, na opće iznenađenje, u Beogradu uhitila Veljka Belivuka i dvadesetak Janjičara. Pravosuđe tereti Belivuka za ubojstva, otmice, iznude i krijumčarenje narkotika. Od njegovog uhićenja, mediji bliski vlastima prenose svjedočenja obitelji nestalih žrtava bande.

“Još uvijek nije poznato zašto je država odlučila staviti točku na ovu kriminalnu grupu nakon višegodišnje zaštite“, komentira Dojčinović.

Uz otkriće mjesta na kojemu su vršena pogubljenja u kući u Ritopeku, na periferiji Beograda, jedna hipoteza je, prema riječima jednog stručnjaka, da je “Belivukova grupa, koja je bila u službi države, otišla predaleko u reketiranju biznismena bliskih vlasti”.

Doktor smrt

U Crnoj Gori je u travnju uhićen Slobodan Kašćelan, šef kavačkog klana. Ovdje obrat situacije ima racionalno objašnjenje, navodi Le Monde, jer je stranka predsjednika Đukanovića izgubila na parlamentarnim izborima 2020. godine i dinosaur crnogorske politike se našao, iako je zadržao ujecaj na tajne službe i pravosuđe, u situaciji kohabitacije s vladom koja je neprijateljski raspoložena prema njemu.

“Država više ne kontrolira organizirani kriminal. Đukanović više nema neprikosnovenu vlast”, kaže Vanja Ćalović Marković, ravnateljica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije.

Kašćelan je uhićen po nalogu Dritana Abazovića, potpredsjednika Vlade koji koordinira sigurnosnim službama. Taj mladi i hrabri Abazović otkrio je da mu je, u jeku promjene vlasti, kavački klan ponudio, preko ljudi bliskih “kumu” Branislavu Mićunoviću, da ga upozna. Nakon njegovog odbijanja, stigla je mu je poruka: „Vidjet ćemo se mi, na ovaj ili onaj način.”

Ubrzo nakon toga, navode, spriječen je pokušaj atentata zahvaljujući telefonskom prisluškivanju, kojim je otkriven plan snajperskog atentata, kao u slučaju Zorana Đinđića u Beogradu prije gotovo dva desetljeća. Dritan Abazović je rekao da je “spreman platiti svaku cijenu kako bi pobijedio organizirani kriminal“. Abazović je smijenio Zorana Lazovića, direktora službe policije za borbu protiv organiziranog kriminala, čovjeka koji se pojavio na snimci Kalićevog vjenčanja, a za kog se dugo smatralo da je, prema jednom izvoru bliskom vlasti, “veza države i organiziranog kriminala” u Crnoj Gori.

Odnos između ljudi na vlasti i podzemlja ponekad dobije veoma čudan zaokret. Stara priča i dalje tjera Beograd da zavija od smijeha ili plače od bijesa, ovisno od sugovornika. Prije dvadeset godina, sitni kriminalac Veselin Božović našao se na meti napadača s kalašnjikovim u jednoj ulici u Beogradu. Još uvijek je bio živ kada je stigao u bolnicu, pošto meci ubojice nisu pogodili vitalne organe. Njegova supruga, sin i dva prolaznika, iako su bili ranjeni, također su preživeli. To je bilo svojevrsno čudo.

“Ali onda je na scenu stupio doktor Zlatibor Lončar, koji tog dana nije bio na dužnosti, ali je iznenada stigao u urgentni centar bolnice. Sat vremena kasnije, Božović je bio mrtav. Policijska istraga je dokazala da mu je doktor Lončar ubrizgao smrtonosni sadržaj“, piše Le Monde.

“Rekao nam je – dokrajčit ću ga”, svjedočio je jedan kriminalac pokajnik, navodi se u tekstu.

List iz Francuske piše da je deset dana kasnije liječnik dobio stan kao naknadu za svoje usluge. Kažu da je on negirao optužbe i nikada nije kazneno gonjen zbog, kako je policija priopćila, nedostatka dokaza.

“Doktor Lončar je zapravo radio za Zemunski klan, u to vrijeme najmoćniji u Srbiji. Tada je čovjek, kojemu su srpski tabloidi dali nadimak Doktor smrt, postao lojalan sljedbenik predsjednika Aleksandra Vučića. Danas je ministar zdravlja“, zaključuje se u tekstu novinara Le Monde Rémyja Ourdana.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.