Nedavno otkriven popis djece koje je Diana Budisavljević spasila u drugoj polovici 1942. iz logora Nezavisne države Hrvatske, bit će od sutra izložen u predvorju Narodnog muzeja Srbije.
Direktor Muzeja žrtava genocida, Dejan Ristić, kaže za N1 Srbija kako “imaju saznanja gdje se nalazi i kartoteka Dijane Budisavljević“, te da rade na tome da ju nabave, ali da za sada ne smiju o tome dati informacije.
“Radimo na tome da dobijemo i kartoteku, znamo gdje se ona nalazi, ali više ćemo informacija dati kada ćemo znati više, sada ne“, rekao je Ristić u emisiji “Dan uživo“.
Govoreći o toj kartoteci, Ristić tvrdi da su u njoj isti podaci kao u nedavno pronađenom popisu. “Isti su podaci, samo su u vidu listića, isti je sadržaj, s tim što ovaj jedan imamo u našem posjedu, a za ovaj drugi znamo gdje se nalazi“, naglasio je.
Originalni popis za koji je javnost nedavno saznala, a koju mediji nazivaju “srpskom Schindlerovom listom“, sadrži podatke o 5.800 srpske djece koja su spašena iz ustaških logora Nezavisne Države Hrvatske. Za popis se mislilo da je izgubljen ili uništen.
Ristić je ranije naveo da je popis srpske djece nastao u “Zavodu za gluhonijemu djecu“ u Zagrebu u okviru “akcije Diane Budisavljević“ i danas je prvi put predstavljen javnosti. Prema njegovim riječima, taj popis sadrži imena i prezimena djece, njihovih roditelja, datum i naziv logora iz kojeg su spašena, kao i starosnu dob i identitet hrvatskih usvojilaca.
Ristić je naveo da je ovaj popis djece nastao u drugoj polovici 1942. godine poslije Bitke na Kozari, i da je riječ o prvorazrednom povijesnom izvoru do sada nepoznatom javnosti, za koji se smatralo da je nestao tokom Drugog svjetskog rata.
Ristić za N1 kaže da se muzeju javio veliki broj ljudi sa spisak ili njihovi potomci.
“Javio nam se veliki broj i naših građana i sunarodnika koji žive u inozemstvu, s vrlo dirljivim i emotivnim porukama, i pitanjem kako mogu dobiti uvid u taj popis, budući da bi voljeli znati nalazi li se netko od njihovih predaka na tom popisu kako bi mogli dođi do podataka o svom stvarnom, a ne nametnutom identitetu. jer, mnogo njih ne zna svoje korijene“, izjavio je Ristić.
O pronađenom popisu kaže da je – autentičan. “Autentičnost je utvrđena na osnovu ekspertize koju je radio Muzej žrtava genocida, popis sadrži ime i prezime djeteta, procijenjenu starosnu dob, ime oca i majke, datum i logor iz kojeg je spašeno, i potpune podatke o hrvatskoj obitelji kojoj je dijete dano na posvajanje ili udomiteljski status“, rekao je.
A dugo se vjerovalo da je popis uništen.
“Muzej je specifična nacionalna ustanova kulture, i od kada je osnovan, 1992. godine, prikuplja građu o zločinu genocida koji je počinila NDH od 1941. do 1945, kao i zločine protiv čovječnosti u periodu Drugog svjetskoga rata. Detaljno tragamo za građom koja nam je neophodna kako bismo je pohranili u depoe, i ne odustajemo nikada, bez obzira što u javnosti postoji duboko ukorijenjeno mišljenje da dokument nije sačuvan, ali smo prošle godine dobili indicije da on postoji“, priča Ristić.
Izvor od kojeg su dobili popis, kaže, neće otkrivati nikad.
“Mi postupamo kao Memorijalni centar Yad Vashem ili Memorijalni muzej u Washingtonu. Neke artefakte možete odmah objaviti, određeni artefakti moraju proći određenu proceduru i vrši se procjena kada treba biti objavljen. Mi smo 22. travanj, Dan žrtava genocida odredili kao datum objavljivanja vijesti o tom popisu. Radili smo ekspertize, popis je u našem posjedu od druge polovice prošle godine“, pojašnjava Ristić.
Jedino što je rekao je da dokumenti “nisu pronađeni u Srbiji“.
“Nisam u mogućnosti govoriti ni o lokaciji, niti o okolnostima, to je uobičajena praksa, to se nikada ne otkriva, to ne radi nijedna kulturna ustanova iz jednog razloga – zbog sigurnosnog aspekta, i za dokument i za ljude koji su radili na njemu. Javnost nikad neće saznati odakle je dobiven“, uvjerava.
Prema njegovim riječima, tajnost izvora ne utječe na autentičnost dokumenta. “Ona je dokazana i tu nema nikakve dileme“, naglasio je Ristić.
Na pitanje može li zemlja iz koje je stigao popis tražiti u budućnosti njegov povratak, Ristić kaže da “nije bio u javnom vlasništvu i država iz koje je došao ga nema pravo potraživati“.
O tome bi li Hrvatska mogla osporiti autentičnost popisa, Ristić kaže da bi to bilo neozbiljno. “To bi bilo krajnje neozbiljno, niti ima indicija da će se tako nešto dogoditi. Ne možete sporiti autentičnost povijesnog izvora, posebno čija je autentičnost dokazana. To nije nekoliko stoljeća star dokument, nego iz 1942. godine, i ona se dokazuje suvremenim metodama“, rekao je Ristić.
Popis djece je, dodaje Ristić, javno dostupan i u originalu. “Dokument je javno dostupan u originalu i u digitalnoj kopiji, a bit će i na web siteu. Do tada, svi koji ne mogu doći i obaviti uvid, mogu nam se javiti. Javljali su se ljudi iz cijelog svijeta, gdje god ima naših sunarodnika koji su potomci žrtava genocida. Mi polako odgovaramo na njih, radimo pregled popisa i dajemo informacije o tome“, navodi Ristić.
A govoreći o kartoteci Diane Budisavljević, Ristić kaže da znaju gdje se ona nalazi. “Trudimo se da dođe u naš posjed, ali to je pitanje za one koji je imaju u ovom trenutku“, navodi.
I neće odustati, dodaje. “Radimo na tome, nećemo odustati, hoćemo li uspjeti, vidjet ćemo“, rekao je.
Budisavljević je, prema riječima Ristića, s Caritasom spasila iz hrvatskih logora smrti između 10.000 i 12.000 djece.
“Imamo podatke za 5.800, tragamo za ostatkom i nadamo se da ćemo uspjeti. Ali to je uvijek pitanje, o tome ne možete govoriti s vremenskom preciznošću… Na tragu smo raznim dokumentima, a samo prošle godine smo pribavili više tisuća artefakata iz perioda Drugog svjetskog rata, sve je javno dostupno, tako da dobrodošli u muzej“, poručio je Ristić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
