Dino Rađa u košarkaškoj Kući slavnih

AFP

Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša svih vremena Dino Rađa (51) noćas je postao članom košarkaške Kuće slavnih u američkom Springfieldu, te je postao četvrti Hrvat koji je ušao među košarkaške besmrtnike, nakon Kreše Ćosića (1996), Dražena Petrovića (2002) i Mirka Novosela (2007).

U klasi 2018., uz Rađu, su se našle i NBA legende Ray Allen, Maurice Cheeks, Grant Hill, Jason Kidd te Steve Nash. Rađa je do pozornice došao u pratnji Larryja Birda, koji je sa Boston Celticsima osvojio tri naslova NBA prvaka, a Dino je za Celticse igrao od 1993. do 1997. “Članom Celticsa osjećam se od prvog dana kada sam došao u klub, jednom Celtic, zauvijek Celtic. Larry, hvala ti za ovo”, kazao je na početku svog govora Dino Rađa, koji je nosio kravatu sa hrvatskim obilježjima, crveno-bijelim kvadratićima.

“Nema riječi kojima bih opisao kako se osjećam. Ovo je veliki šok jer nisam ni znao da sam nominiran za ulazak u Kuću slavnih. Danima sam plakao, a nikome nije bilo jasno zašto, jer tjedan dana nisam smio nikome ništa govoriti, sve do službene objave”, rekao je Rađa i dodao: “Skupina ljudi s kojima sam igrao nakon završetka karijere sve je učinila, oni su sve istražili, zvali su ljude iz NBA lige, obavili su sav posao i hvala ekipi iz Adriatica”.

Pohvalio je trenere koji su s njime radili Slavka Trninića, Božu Maljkovića, Dušana Ivkovića, Svetislava Pešića, Krešu Ćosića, Zorana Slavnića i kondicijskog trenera Mirka Krolu. “Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad i jedna cijela fantastična generacija. Igrao sam za nekoliko nevjerojatnih ekipa, juniorska reprezentacija (Jugoslavije) iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti dečki s kojima sam igrao su bili nevjerojatni, a jedini koji je bio dijelom sve te četiri ekipe je Toni Kukoč, moja košarkaška srodna duša, i sa njim i dan danas mogu igrati zatvorenih očiju. Imao sam privilegiju igrati i sa Draženom Petrovićem, od kojeg sam puno naučio, ne samo o košarci, nego i o drugim stvarima. Tu su još Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj, sve sjajni igrači i članovi generacije koja je vladala europskom i svjetskom košarkom. Hvala im, jer zbog njih sam bio bolji igrač”, napomenuo je Rađa.

Posebno se je zahvalio svojoj obitelji, ocu, majki, svojoj djeci i supruzi. “Moja obitelj je najviše patila. Nikad nisam bio kod kuće, čak i kad jesam, nije bilo lako živjeti sa mnom”, istaknuo je Rađa.

U dresu Jugoplastike Rađa je tri puta bio prvak bivše Jugoslavije, dva puta prvak Europe, sa reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebro na OI 1992., broncu na SP 1994. i broncu na EP 1995. Sa reprezentacijom bivše Jugoslavije ima srebro sa OI 1988., dva zlata sa Eurobasketa (1989, 1991), te zlato sa SP 1990.

Tijekom karijere igrao je za Jugoplastiku, Messaggero iz Rima, Boston Celticse, Panathinaikos, Zadar, Olympiacos, Cibonu, a igračku karijeru završio je sa 36 godina kada je odveo Split do naslova prvaka Hrvatske.