Još jedna nogometna legenda splitskog Hajduka zauvijek nas je napustila. Nakon kratke i teške bolesti 75. godini života preminuo je bivši golman Hajduka Ante Sirković koji je branio na ukupno 244 utakmice za 'splitske bile'

Ante Sirković, golman koji je u Hajduku ostavio dubog trag, preminuo je u svom domu u Kaštel Sućurcu, javlja službena internetska stranica Hajduka.

Ante Sirković rođen je u Splitu 3. lipnja 1944. godine. Svoju nogometnu karijeru počeo je u podmlatku Hajduka 1958. godine, a prvi trener bio mu je prof. Dušan Đorđević. Počeo se baviti nogometom, kao i većina splitske djece u to vrijeme, ‘krpašem’ u Getu. Trenirao je i atletiku u ASK-u kod trenera prof. Milivoja Šolića. Odlično je skakao u vis, no prevagnula je ljubav prema nogometu.

Na Hajdukovu golu debitirao je 2. rujna 1962. godine protiv Vojvodine iz Novog Sada, zajedno sa Sinišom Fulgosijem. Hajduk je tada pobijedio 2:1.

Od svog debija na golu Hajduka pa do odlaska iz Splita u lipnju 1973. godine za Hajduk je branio na ukupno 244 utakmice. Promijenio je u klubu nekoliko trenera. Trenirali su ga Florijan Matekalo, Lenko Grčić, Dušan Nenković, Slavko Luštica, Branko Zebec i Tomislav Ivić. Sa svim trenerima Ante Sirković imao je odlične odnose. Ostao je Sirković dosta dugo u klubu, sve do ljeta 1973. Tada je otišao u Olimpiju iz Ljubljane. Prije toga je 1963. godine otišao na tri godine u NK Šibenik. Proveo je šest mjeseci i u RNK Split.

Međutim, ono što često Ante Sirković isticao, i na što je bio posebno ponosan, to je da je imao čast u Hajdukovu dresu igrati zajedno s Bernardom Vukasom, zatim s Gezom Šenauerom, Jolom Vidoševićem i drugim bijelim asovima koji su harali jugoslavenskim nogometom pedesetih godina prošlog stoljeća.

Na golu Hajduka Ante Sirković osvojio je prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1970./71. i kup 1972. godine. Branio je i na onoj poznatoj utakmici protiv Leeds Uniteda u Splitu 25. travnja 1973. godine kada je Hajduku malo nedostajalo da se plasira u finale Kupa pobjednika kupova.

Iako nije nastupio za A reprezentaciju, važno je istaknuti da je Sirković jednom branio za B reprezentaciju Jugoslavije. Bilo je to 1964. godine. Nastupao je i za omladinsku reprezentaciju Hrvatske 1960. godine.

Treba reći da je Sirković krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća po kvalitetama bio u samom vrhu jugoslavenskih čuvara mreže. Bilo je i ponuda za prelazak u Crvenu zvezdu. Zvao ga je i Hugo Rušeljanin u Novi Sad, međutim Sirković jednostavno nije mogao napustiti Split i Hajduk. Emocije su bile jače od novca.

Bilo je i nekakvih ideja za odlazak u inozemstvo, u berlinsku Herthu, što nikada nije realizirano. Dolaskom reprezentativnog vratara u Split Rizaha Meškovića jedan je vratar postao višak. Stoga je zajedno s trenerom Slavkom Lušticom otišao u Olimpiju. Definitivnim odlaskom iz Splita u Ljubljanu 1973. godine, Sirkovićeva karijera počela je padati. U Olimpiji u prvoligaškoj konkurenciji proveo je dvije godine, poslije je čuvao gol Mercatora, također iz Ljubljane. Vratio se u Split 1977. Potom je jednu sezonu branio i bio trener Kolektivca iz Postira.

Najbolji prijatelj iz igračkih dana bio mu je Miro Ferić čija ga je smrt posebno pogodila. Slobodno vrijeme uglavnom je provodio kući. Uživao je gledajući televizor, ali govorio je da puno više gušta gledajući rukomet i atletiku nego nogomet. I sam je napominjao da je danas u nogometu drugo vrijeme, svatko se ponaša na svoj način. Pričao je da je u njegovom djetinjstvu i kasnije mladosti doći na Stari plac bila najveća fešta. Rado je kupio lopte iza gola Anti Vuliću i Vladimiru Beari. Rado je spominjao i trenera Hajdukovih vratara njegovog vremena Voju Kačića, za koga je govorio da je jedan od najboljih trenera vratara kojeg je Hajduk imao. Isticao, je da mu je ipak, najdraže igrati se kući s unucima i uživati u uspomenama, novinskim člancima i slikama iz igračke karijere.

Od svih vratara koje je gledao posebno je isticao Vladimira Bearu koji mu je bio idol. Naročito je poštovao i svog prethodnika na golu Hajduka Antu Jurića. On ga je, govorio je uputio u vratarski zanat, a poslije ga je Beara dorađivao.

Od mlađih vratara posebno je bio impresioniran Stipom Pletikosom.

Cijeli život Ante Sirković imao je nadimak Maleno. Rodio se, kao mali i tako je ostao do kraja života Maleno.

Komemoracija će se održati u petak 31. svibnja u 12 sati u kino-dvorani stadiona na Poljudu, a pogreb istog dana u 16:45 sati na groblju Lovrinac.