Ljuta sam samo na sebe, nije kriv ni kiša, ni klizavi krug, ni Ahilova tetiva već isključivo samo ja, kazala je nakon četvrtog mjesta u bacanju diska na Olimpijskim igrama u Tokiju Sandra Perković.

Sandra se rasplakala pred dvojicom hrvatskih novinara i vrlo je emocionalno podnijela ostanak bez olimpijske medalje.

“Od prvog dana kad smo došli u Tokio nije to kao treba biti. Ali nisam se dala isprovcirati s ničim, borila sam se da na mene ne utječu niti loši uvjeti treninga, ni izolacija…Ljuta sam samo na sebe, nije kriv ni kiša, ni klizavi krug, ni Ahilova tetiva već isključivo samo ja. Sama sam kriva jer samo ja držim disk u ruci. U prvom hicu mi je disk iskliznuo iz ruke, svi diskovi su bili mokri, a ja umjesto da se smirim i koncentriram, ja pokušavam baciti stotinu metara. I šta se dogodi? Pala je kiša. I ne možeš napadat, ja nisam napadala broncu ni srebro, ja sam borac, ja napadam samo zlato”, procijedlla je Sandra kroz suze u utrobi Olimpijskog stadiona.

Perković je u Tokiju imala priliku postati prva atletičarka u povijesti koja je na olimpijskim igrama osvojila tri zlatne medalje u jednoj disciplini. Sandra je na OI u Londonu 2012. osvojila zlato sa 69.11 metara, četiri godine kasnije u Rio de Janeiru sa 69.21, dok je u Tokiju nažalost, bila četvrta sa 65.01.

“Od Rija se borim sa svakakvim vragovima, pa Ahilova tetiva, pa leđasa svime mogućim, a onda kad trebat doći ovdje, uživati u Igrama, ja osvoji četvrto mjesto. Ne znam, kao da se bojim, dobra sam na treningu, ali na natjecanju….možda je ta pauza zbog koronavirusa. I kad trebam nešto pokazat ja sam četvrta. U redu, ne moraš biti drugi…ali četvrti. Kao da neko hoće reći da još nije kraj, Sandra nisi sve napravila i to je to”.

Finale je otvorila s rezultatom 62.53m što je bio peti rezultat prve serije, u drugoj seriji je pogodila mrežu, a onda je uslijedila pauza zbog jakog pljuska koji se srušio na Olimpijski stadion u Tokiju.

Prekid je trajao skoro sat vremena, a Sandra se na bacalište vratila s rezultatom 65.01 probivši se na četvrto mjesto.

Nažalost, četvrta serija je donijela slab hitac ispod 60m pa je Sandra napravila prijestup, a niti peta serija nije donijela ništa dobroga, pogodila je mrežu.

U posljednjem pokušaju bacila je 63.25 što nije bilo dovoljno za odličje.

Zlato je osvojia Amerikanka Valerie Allman koja je već u prvoj seriji bacila 68.98 metara, druga je bila Njemica Kristin Pudenz sa 66.86, dok je broncu osvojila Kubanka Yaime Perez sa 65.72 m, a dodajmo kako je natjecanje obilježio pljusak zbog kojeg je finale prekinuto nakon druge serije na skoro sat vremena.
“Ma bila sam spremna, I onaj peti hitac, odlučila sam pustiti ručnu i onda ga zabijem u mrežu. Samo da je on izašao vani, pa da je otišao na 68 metara izvan segmenta A zadnji, kao da bacam neki kvalifikacijski hitac…A stvarno mi je žao”, neutješna je bila Sandra Perković.

Bilo je to Sandrino 13. veliko finale i tek drugo na kojem je ostala bez medalje. Na devet je slavila, a do sada jedino veliko natjecanje na kojem nije osvojila medalju je bilo njezino prvo Svjetsko prvenstvo u Berlinu 2009. godine.