Radi se o priči koja je nedavno uzdrmala svijet šaha, i još uvijek se ne smiruje. Skandalozni slučaj varanja o kojem svi pričaju je nastao nakon što je o tome progovorio peterostruki svjetski prvak, Norvežanin Magnus Carlsen.
Carlsen je u ponedjeljak izričito optužio kolegu velemajstora i svog rivala, Amerikanca Hansa Niemanna za varanje, u dugačkoj izjavi na Twitteru, piše CNN.
vezana vijest
Njegov tvit se pojavio samo par tjedana nakon nakon što se Carlsen odlučio povući sa turnira Sinquefield Cup u St. Louisu 19. rujna, nakon što ga je Niemann neočekivano pobijedio.
“Kada je Niemann u zadnji tren pozvan da dođe na 2022 Sinquefield Cup, ozbiljno sam razmišljao o povlačenju prije događaja. Ali na kraju sam ipak odlučio igrati”, napisao je Carlsen.
“Vjerujem da je Niemann varao više – i to u novije vrijeme – nego što je prije javno priznao. Njegov napredak u igri uživo je bio neobičan, a tijekom naše partije za Sinquefield Cup imao sam dojam da uopće nije bio napet ili čak fokusiran na igru u ključnim trenucima, dok me istovremeno nadigrao sa crnim figurama, na način na koji bi samo šačica igrača mogla odigrati”.
“Zbog te partije promijenio sam gledanje (na Niemanna)”.
S druge strane, 19-godišnji Niemann je ranije javno priznao da je varao u dobi između 12 i 16 godina i rekao da je dobio zabranu igranja na popularnoj stranici Chess.com, ali je u intervjuu za St. Louis Chess Club rekao da nikada nije varao u partijama uživo.
Ali za igru koja se čini tako jednostavnom, igre koja se sastoji od šahovske ploče, dva igrača, ukupno 32 figure i, teoretski, puno kreativnosti, pitanje koje mnogi postavljaju je: “Kako se uopće vara u šahu?”
Uspon tehnologije
Iako je šah prastari sport, posljednjih godina je igranje šaha došlo u moderno doba. Računala i internet učinili su natjecanja mnogo dostupnijima, i pomogli su povezati igrače diljem svijeta. Umjetna inteligencija sada igračima pruža alate kojima mogu iscrtavati svoje poteza i prije nego što partija uopće počne.
Sve je to zapravo počelo 1996. godine kada je velemajstor Gari Kasparov, inače poznat kao jedan od najboljih igrača svih vremena, odigrao niz mečeva protiv IBM-ovog super-računala Deep Blue.
Iako je Kasparov dobio prvi meč, Deep Blue je pobijedio u sljedeća dva, i time postao prvi kompjuterski program koji je uspio pobijediti ljudskog svjetskog prvaka u klasičnom šahu, po turnirskim pravilima. Godinu dana kasnije, njih su dvojica igrali revanš, u kojem je Deep Blue opet pobijedio Kasparova.
Iako su se o potezima koje je Kasparov vukao kasnije razvile rasprave, značaj tih rezultata ne može se previše naglasiti. Bio je to simboličan trenutak u napretku tehnologije i njene sposobnosti da odigra “savršenu” šahovsku partiju. Taj događaj je označio uspon umjetne inteligencije i njenog utjecaja na šah.
Od tada, zahvaljujući sve boljem hardveru i softveru, šahovski programi su uvelike preoblikovali taj sport u igru za 21. stoljeće. Prema definiciji koje se drži stranica Chess.com, šahovski program je softver koji “analizira šahovske pozicije i onda izračunava najbolje opcije za sljedeći potez”.
Šahovski programi su postali puno jači od ljudi u posljednjih nekoliko godina, a mnogi od njih imaju tzv. Elo rejting veći od 3.000. Taj sistem boduje snagu pojedinog šahista u odnosu na njegove protivnike. Za usporedbu, Carlsen trenutno drži rekord za najviši Elo rejting za bilo kojeg ljudskog igrača ikad, postavljen 2014. godine kad mu je Elo rejting bio 2.882.
Stockfish je naziv za jednog od najnaprednijih šahovskih programa, koji ima ocjenu veću od 3.500, što u prijevodu znači da ima 98 posto šanse za pobjedu protiv Carlsena – i dva posto šansu da protiv peterostrukog svjetskog prvaka odigra neriješeno. To u biti znači da je Carlsenova pobjeda nemoguća.
Iako su šahovski programi pomogli igračima da izbruse svoju vještinu, tako da treniraju protiv “savršenih” poteza, što im pomaže da se pripreme za bilo koji scenarij, oni su također nekim igračima omogućili da lakše varaju.
Posljedica toga je da su internetske šahovske stranice poput Chess.com, razvile tehnologiju za suzbijanje varanja koje mogu otkriti slučajeve kada igrači tijekom igre koriste vanjski softver.
No iako su se mehanizmi za suzbijanje varanja poboljšali, Emil Sutovsky, generalni direktor svjetskog šahovskog saveza FIDE, kaže da šah mora razviti novi “društveni ugovor” s online igračima kako bi se spriječilo varanje.
“Ono što smo imali u prošlosti jest da se kultura varanja online doživljavala kao mnogo manji prekršaj u usporedbi s varanjem kad se igra uživo”, tvrdi Sutovsky. “Varanje u online šahu je ogroman problem”, rekao je za CNN Sport. “Bilo bi to kao da igrate kompjutersku igricu, online igricu, online šah, pa to nitko nije shvaćao ozbiljno.
“Mnogi su igrači sumnjali da drugi igrači varaju, pa su onda prirodno osjetili potrebu da se i sami okušaju u tom. Takve stvari se ne događaju kad se šah igra uživo. Takva nazovimo ju kultura, ili naslijeđe, se moraju promijeniti. Ljudi bi trebali shvatiti da je varanje uvijek varanje, bez obzira događa li se online ili uživo”.
“Pogotovo sada, kada se situacija promijenila, jer se na turnirima radi o ozbiljnim novčanim nagradama, ili imamo ljude poput poput Magnusa Carlsena koji je sam organizirao svoj turnir. Tako da se ova stara percepcija mora promijeniti i na njeno mjesto treba doći svijest da je online varanje vrlo ozbiljan grijeh, i da bi kazne za to također također trebale biti vrlo ozbiljne”.
Dok se FIDE sad bori protiv online varanja, šah koji se igra uživo zadržao je određenu razinu čistoće, jer se varanje uživo pokazalo kao daleko teže.
Andy Howie, šahovski sudac i član komisije FIDE za fair play, naveo je neke mjere koje su postavljene kako bi se spriječilo varanje uživo, poput npr. detektora metala, skenera signala, nelinearnih skenera, i čak termalnih video kamera.
Ali sigurnosne mjere nikad nisu uspjele potpuno spriječiti ljude da i dalje pokušaju varati, pa je povijest te igre prepuna skandala.
Podmetanja
Optužbe za varanje i muljanja su pljuštale u finalu Svjetskog šahovskog prvenstva 1978. godine, koje je jedan velemajstor koji je tamo bio kasnije opisao kao “najčudniji i najprljaviji meč svjetskog prvenstva u cijeloj povijesti šaha”.
U jednom je trenutku, mladi sovjetski prvak, Anatolij Karpov, tvrdio da ga ruski emigrant, Viktor Korčnoj, koji više nije nastupao za SSSR, pokušava zaslijepiti svojim sunčanim naočalama, kako navodi El País.
Kasnije su konobari Karpovu poslužili jogurt sa borovnicom, a Korčnoj je onda komentirao da je jogurt Karpovu možda mogao poslužiti za primanje tajnih poruka od ruskih analitičara. Karpov je na kraju pobijedio, a o njihovom okršaju na Filipinima kasnije je snimljen ruski igrani film iz 2021. godine, naslovljen “Svjetski prvak”.
Bliže našem vremenu, 2015. godine je FIDE oduzela Gruzijcu Gaiozu Nigalidzeu naslov velemajstora i zabranila mu na tri godine sudjelovanje u šahovskim natjecanjima jer je stalno išao na WC usred partija kako bi konzultirao svoj telefon i promislio o sljedećem potezu.
Iste godine je šahovski sudac ulovio talijanskog amatera Arcangela Riccicardija kako vara na natjecanju korištenjem Morseove abecede i kamere. Ricciardi je navodno imao skrivenu video kameru u privjesku koji je nosio oko vrata, povezanu žicama za tijelo i za malu kutiju koju je imao pod pazuhom.
“Nastavio sam ga gledati. Stalno je sjedio, nijednom nije ustao”, rekao je glavni sudac Jean Coqueraut za La stampu. “Vrlo čudno ponašanje, radi se o satima i satima igre. Ali najsumnjivije je bilo što je uvijek imao prekrižene ruke, s palcem položenim ispod pazuha. Nikad ga nije izvadio”.
“I treptao je na neprirodan način, kao da je bio fokusiran na ploču, ali izgubljen u nekim sasvim drugim mislima. Tada sam shvatio što se događa: dešifrirao je signale Morseovom abecedom. Točka, linija, točka linija. To je bilo to”. Riccicardi je kasnije negirao optužbe.
Ne znamo je li Niemann doista varao protiv Carlsena ili nije, Amerikanac oštro poriče optužbe. Ali u svakom slučaju, barem teoretski, kad bi netko ubacio Carlsenove poteze u šahovski program kao što je Stockfish, na primjer, mogao bi pobijediti ili odigrati neriješeno s Carlsenom s vjerojatnošću od gotovo 100 posto.
Kako god bilo, nisu se pojavili nikakvi uvjerljivih dokazi za jedno ili drugo, no peterostruki svjetski prvak kaže da je uvjeren da je na Sinquefield Cupu bilo muljanja.
Puno je teže varati kada sjedite preko puta protivnika, koji vam gleda u oči, i dok imate suca koji vam gleda preko ramena, iako ni to nije spriječilo igrače kroz povijest da pokušaju varati. Howie kaže da je manja vjerojatnost da će vrhunski igrači, koji imaju šahovske karijere, pokušati varati, zato što mogu i puno više time izgubiti ako ih se uhvati.
“Imate ljude kao što su Hikaru Nakamura ili Magnus Carlsen ili Levon Aronian ili Jan Nepomnjašči. Kad bi bili uhvaćeni da varaju, to bi doista uništilo njih i njihove karijere”, rekao je za CNN Sport. “Oni u šahu imaju karijere. Ne mogu si takvo što priuštiti jer bi to za njih bilo krajnje pogubno”.
“Izgubili bi sav kredibilitet, sva sponzorstva. Jednostavno imaju previše toga za izgubiti. No, to ne znači da se prema tome odnosimo kao da oni nikada neće posegnuti za varanjem, daleko od toga. Kada se radi o turnirima na kojima nastupaju zapravo smo vrlo, vrlo strogi, kako bismo bili potpuno sigurni da nema muljanja. Nikada ne mislim da ću bilo kog od njih uloviti u varanju”.
“Bio bih stvarno šokiran kada bih otkrio da netko od tih ljudi vara. Ali kad se spustite u niže rangove natjecanja, tamo su veće šanse da ćete naići na ljude koji varaju, tamo gdje su slabiji igrači. Ljudi koji na to gledaju ležernije, nije im to toliko važno, dobiju onda zabranu na par godina. ‘Pa što sad? Doći ću i igrati opet za nekoliko godina. Ne brine me to previše.’ To nema utjecaj na njih kao što ima na vrhunske igrače. To nije nešto od čega žive”.
I dok prijepori oko Carlsena i Niemanna i dalje dominiraju svijetom šaha, tko zna kakva istina će na kraju isplivati na površinu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare