Sve događaje s European Development Daysa možete pratiti na Twitteru uz hashtag #EDD18

Ogromno industrijsko zdanje prepuno je prostranih skladišnih dvorana. Nekadašnja željeznička stanica, nakon što je izgrađena u 19. stoljeću, bila je skladišnim i carinskim centrom za robe koje su stizale u Kraljevinu Belgiju i kanalom Sint-Jans-Molenbeeka u srce zlatnog glavnog grada. Zgrada od cigle, kamena i željeza nazvana je Tour and Taxis, francuskom inačicom imena plemenitaške njemačke obitelji koja je u 16. stoljeću preselila u Belgiju i ondje osnovala prvu međunarodnu poštansku službu. U 18. stoljeću prenijeli su središte pošte u Frankfurt, no zdanje pod njihovim imenom ostalo je u Bruxellesu, a danas služi kao izložbeni i kongresni prostor. U te hale, u kojima su se nekada prebrojavale pošiljke i iz belgijskih kolonija, danas je ušlo više od osam tisuća ljudi – predsjednika država i vlada, ministara, čelnika međunarodnih institucija, nevladinih organizacija, biznisa. Godinu dana uoči europskih izbora, u doba kada starim kontinentom grabi val populizma, dovode se u pitanje temelji europskih vrijednosti, granice se zatvaraju u strahu od migracija, sve manje ljudi izlazi na izbore, a jug Europe grca pod teretom strukturnog problema siromaštva i nezaposlenosti mladih, takozvani Europski Dani Razvoja (European Development Days), smjestili su se u Tour and Taxis zdanje kao šlag na tortu europskih izazova. EDD zovu Davosom o razvojnim pitanjima. Europska Unija diči se činjenicom da je najveći svjetski donator razvojne pomoći. Na ceremoniji otvaranja Jean-Claude Juncker zavapio je kako Europljani trebaju prestati biti uobraženi i sami sebi dovoljni, kako situacija u svijetu nije dobra, te se treba razvijati novi multilateralizam, kako Europa treba partnerstvo s Afrikom. Dok je predsjednik Komisije nabrajao sve fondove i financijske planove koje su pokrenuli za razvoj i investicije u Africi i zemljama u razvoju, nad glavom mu je stajala sjena prijedloga novog europskog proračuna za slijedećih sedam godina, nakon britanskog izlaska iz Unije. Juncker se nada da će proračun biti usvojen do europskih izbora dogodine. No prijedlog, osim što nije impresionirao brojne europske države članice, nije oduševio ni brojne nevladine organizacije koje se bave pitanjima razvoja . Iznos za vanjsku pomoć povećan je za 26 posto – na 123 milijarde eura, no do 14. lipnja neće biti jasno koliko novca će biti namijenjeno za razvojna pitanja. Sadašnja struktura, izjavila je za Euractiv direktorica kampanje One za Europu, ne odgovaraju svrsi, pa je potrebno stvoriti instrument koji će se jasno baviti pitanjima ljudske sigurnosti, migracija i održivog razvoja. Također, postoje zabrinutosti da Komisija planira integrirati Europski fond za razvoj u europski proračun, kao i spojiti svojih dvanaest postojećih instrumenata vanjskih politika u jednu. Pitanje financiranja veliki je problem. Države članice ne ispunjavaju jednako svoje obveze, a pitanje sigurnosti granica i sprječavanja migracija, oduzelo je i vrijeme, a čini se i novac od pitanja razvojne pomoći. Na svjetskoj razini iznosi za izdvajanja za razvojnu pomoć stagniraju na 0,4 posto GNI-a, a sve je manje političke volje da se dosegne od UN-a traženih 0,7 posto. Međunarodne donatorske organizacije traže od biznis sektora da popuni rupe, a Komisija je predložila de se proširi Europski fond za održive investicije kojim se traži da se europska proračunska jamstva koriste za investicije privatnog sektora u razvojne projekte. Europska investicijska banka koja se sve više pojavljuje kao važan igrač u razvojnim projektima, obećala je kreirati programe kojima bi isti pristup imale žene i muškarci, kako bi ciljala temu ekonomskog osnaživanja žena. Upravo tema osnaživanja žena, rodne ravnopravnosti pod hashtagom #SheisWe ključna je tema ovogodišnjih Europskih razvojnih dana. Kada se iz perspektive europske zemlje koja je ozbiljno u pitanje dovodila ratifikaciju međunarodne konvencije protiv nasilja nad ženama, u Bruxellesu slušaju priče onih koji se bore s genitalnom mutilacijom, temeljnim pitanjima reproduktivnog zdravlja, pristupa cjepivima, općenito bazičnog pitanja jednakosti i položaja žena u društvu, bude vam čak pomalo i neugodno. Angelique Kidjo, dobitnica Grammyja, pjevačica i aktivistica iz Benina, jedna od najpoznatijih žena Afrike zavapila je kako je i dalje boli da se o rodnoj ravnopravnosti mora razgovarati, a novoizabrani predsjednik Liberije, George Weah, nekadašnji napadač PSG-a, Milana i brojnih drugih nogometnih klubova, ispričao je kako ga je odgojila baka i koliko mu je važno osnažiti žene u njegovoj zemlji koja je prošla brutalni rat. «Bez žena, nema razvoja», rekao je Weah, što je izazvalo gromoglasni pljesak, ali i pohvalu zamjenice glavnog tajnika UN-a Amine Mohammed, koja je Weaha, zajedno s predsjednicima Ruande Paulom Kagameom i Burkine Faso Rochom Kaboreom, zbog njihovih govora nazvala – predanim feministima.

Jedan od sudionika konferencije, briselski dopisnik iz Toga Anani Soussou kaže mi kako je puno pitanja na koja je ovdje došao tražiti odgovor: «Pitanje mladih, zaposlenosti, ženskih prava, okoliša, migracija, to su stvari za koje je Europska Komisija predložila projekte i svi mi iz Afrike želimo vidjeti kako će se to razvijati. U Africi je više od pedest posto populacije mlađe od 25 godina, do 2050. imat ćemo dvije milijarde stanovnika i ako se ne riješi situacija – od zapošljavanja do okoliša, imat ćemo iznad svega otvoreno pitanje migracija.» Soussou tvrdi kako je ključni problem što europska razvojna pomoć ide prema vladama, a one su u Africi često korumpirane. «Imamo afrički paradoks. Stare režime, nasljedne predsjedničke dinastije, a imamo resurse, osnovne sirovine, dinamičnu mladost, klimatske mogućnosti za razvoj energije, održive poljoprivrede, vodu. Afrika je u srcu svih borbi. Ne možemo jedno kolonijalno doba zamijeniti drugim. Kina je prisutna, arapske zemlje, da, oni investiraju, ali ono što proizvedu odnose kući», govori Soussou i dodaje kako ga zanima koji će odgovor na to dati prvi afrički sjeverni susjed, jer, već je prekasno.

Pitanje kontrole granica i migracija, postala je zajednička tema koja povezuje brojne europske politike, pa tako i razvojnu. Pri inauguraciji svakog novog fonda ili instrumenta pomoći zna se čuti kako je cilj “riješiti problem ondje gdje nastaje…razviti radna mjesta, investicije u Africi…” Jasno je da Komisija ojačava sredstva za zaštitu vanjskih granica i zadržavanje migranata. No, koliko takva politika može biti dalekosežno održiva, ako se začarani krug u kojem se dosad živjelo nastavi, ako države članice Unije aktivno ne doprinose rješenjima, nego i u svojim granicama i u europskom okviru zatvaraju vrata. Resor razvojne europske politike vodi hrvatski političar – Neven Mimica. Pohvaljen je danas za svoju predanost od mnogih govornika. No, u publici, osim u programu upisane europske zastupnice Željane Zovko– nije bilo nikoga drugog iz Hrvatske. Kao predsjednica jedne europske zemlje, na poziv Jean-Claudea Junckera, kako je rekla, govorila je malteška predsjednica Marie-Louise Coleiro Preca. Pričala je o važnosti Istanbulske konvencije, pravima žena. Hrvatska kao mala zemlja na rubu Europe, s poviješću povezanom s takozvanim zemljama u razvoju, obzirom na brojne pozitivne primjere koji su se mogli povezati s hashtagom #EDD18, u Bruxellesu je mogla imati odlične predstavnike koji su je nanovo mogli pozicionirati na ovakvu kartu svijeta. Jer karta svijeta koja govori o takozvanim zemljama u razvoju, o kojoj se govori na ovom forumu, karta je svijeta budućnosti. Golemo industrijsko zdanje plemenitaške njemačke obitelji iz 19. stoljeća na obalama kanala kraj Sint-Jans-Molenbeeka možda bi jednoga dana, poput mnogih drugih na europskim periferijama, moglo ostati potpuno prazno.

Sve događaje s European Development Daysa možete pratiti na Twitteru uz hashtag #EDD18

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.