Trinestogodišnjak lašti obuću na ulicama Kabula i ne školuje se kao ni 11-godišnji Sabir koji prodaje suho voće, a devetogodišnji Niyamathullah radio bi bilo što za koji novčić, a oni su samo dio mladih Afganinstanca koji znaju samo za rat počet na današnji dan prije 18 godina.
Tog 7. listopada 2001., Sjedinjene Države prvi su put napale talibane zbog njihova odbijanju da im izruče Osamu bin Ladena, “mozak” terorističkih napada 11. rujna kojima je ubijeno 3000 ljudi u Sjedinjenim Državama.
Nekoliko tjedana poslije svrgnut je fundamentalistički talibanski režim, no sukob nije prestao već se produljio i postao najdulji u američkoj povijesti.
“Mir je za nas u Afganistanu poput sna”, kaže Mohamad Mobin, 17-godišnji srednjoškolac i dodaje “zemlja se može razvijati samo ako živi u miru”.
Nasilje se zadnjih godina samo pojačalo, a nerazmjerno stradaju djeca.
“Otkako smo rođeni, u našoj zemlji nije bilo mira, samo bitke i sukobi”, kaže Sayed Ibrahim, 18-godišnji student medicine u Kabulu.
Prema izvješću Ujedinjenih naroda prošli tjedan za razdoblje od 2015. do 2018., registrirano je više od 14.000 ubijene ili ranjene djece. Taj podatak pokazuje rast u odnosu na prethodne godine.
“Zamislite da slavite 18. rođendan i sve što znate samo su rat i sukobi od djetinjstva, preko formativnih godina”, kaže Onno Van Manen iz afganistanskog odjela nevladine udruge Save the Children.
“To znači da svaki dan živite u strahu od eksplozija, da nemate pristup školi jer je to preopasno, ne znate hoće li vam se roditelji ili rodbina vratiti kući”, objašnjava.
Prema podacima UNICEF-a broj napada na škole u 2018. utrostručen je u odnosu na 2017.
Krajem 2018. više od tisuću afganistanskih škola zatvoreno je zbog sukoba.
Nema mira, nema ni posla
“Ne idem u školu jer nema novca, što zaradim dajem za obitelj”, kaže 11-godišnji Sabir koji je pobjegao iz rodne pokrajine Ghazni kako bi prodavao sjemenke kikirija, suncokreta i suho voće u prijestolnici.
Američka invazija 2001. donijela je trajna poboljšanja brojnim mladim Afganistancima, napose djevojčicama kojima je talibanski režim branio obrazovanje.
No gospodarstvo je u tako lošem stanju da brojne obitelji radije djecu šalju na ulicu da nešto zarade nego u školu.
Posla nema i ta djeca nemaju izbora do pokušati emigrirati ili se priljučiti talibanima ili drugim pobunjeničkkim skupinama koje borcima daju plaće.
Devetogodišnji Niyamathullah povjerio je novinaru agencije France presse da bi učinio bilo što da nešto zaradi: prodavao žvakaće gume, prao aute, obavio kupnju za druge.
Hamidullah, laštilac obuće rado bi se školovao, ali mora pomoći prehraniti obitelj. “Nema mira ni posla za nas. Rado bih ja u školu, stekao bih zvanje i radio za svoju zemlju”.
Zaklada UN-a za stanovništvo navodi da je 42 posto stanovništva Afganistana, koje broji oko 35 milijuna ljudi, mlađe od 14 godina.
UNICEF navodi da se ne školuje više od 3,7 milijuna djece.
Sjedinjene Države i talibani pregovarali su prošle godine o okončanju sukoba, no ti su pregovori stali početkom rujna kada ih je američki predsjednik Donald Trump prekinuo nakon smrtonosnog talibanskog napada.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
