Nekoć nepristupačan, zapušten otok u New Yorku, na kojem je u neoznačenim grobovima koje su iskopali zatvorenici sahranjeno više od milijun ljudi, uskoro bi mogao biti u potpunosti otvoren za javnost.

Na milju dugom otoku Hart više od 150 godina pokapana su neidentificirana tijela, siromašni, mrtvorođenčad i žrtve AIDS-a. Riječ o jednom od najvećih javnih groblja u Sjedinjenim Državama.

Često ga se naziva “otokom mrtvih” ili “zatvorom umrlih”, a duže od stoljeća njime vlada uprava za zatvore koji mu strogo zabranjuje pristup.

Rodbini se posjete omogućuju samo dva dana u mjesecu, medijima je dopušteno doći samo dva puta godišnje i to u pratnji zatvorskih službenika. Na jedan od takvih obilazaka nedavno su otišli i novinari AFP-a.

“Ne želim da mi netko govori kad smijem posjetiti posljednje počivalište svog djeteta. Hoću ići kad ja to želim”, rekla je 65-godišnja Elaine Joseph za francusku novinsku agenciju.

Njezina kći Tomika bila je stara samo nekoliko dana kad je preminula u siječnju 1978., nakon preranog poroda. Joseph nije smjela posjetiti njezin grob do 2014. godine.

No uskoro će ta umirovljena medicinska sestra to moći činiti svakodnevno, nakon što je gradonačelnik Bill de Blasio potpisao ukaz o otvaranju otoka.

To je veliki uspjeh za dugogodišnju aktivističku kampanju koja je to mjesto, obilježeno natpisima “vlasništvo zatvora, zabranjen pristup“, htjela učiniti dostojnijim za preminule i njihove obitelji.

Hart Island, smješten sjeverno od njujorške četvrti Queens, grobljem je postao 1869., nakon što je grad kupio zemljište od zemljoposjednika kako bi ondje pokapao neidentificirane i siromašne stanovnike.

Više od tisuću mrtvih, među kojima su i dalje neidentificirane osobe, još uvijek pokapaju ondje svake godine. Odrasli se pokapaju u vertikalnim blokovima po tri, a djeca po pet lijesova. Lijesovi su označeni brojkama, ne imenima, te nema nadgrobnih spomenika.

Po cijelom otoku su male bijele oznake rovova.

Ekshumacije

Zatvorenici s obližnjeg otoka Rikersa, gdje je jedan od najozloglašenijih američkih zatvora, dobivaju dolar po satu za pokapanje mrtvih. Oko polovice preminulih su mala djeca, tvrde službenici.

Tijekom krize s AIDS-om 80-ih godina prošlog stoljeća na odvojenom je dijelu otoka pokopan velik broj onih zaraženih tom bolešću, nakon što su prekinuli kontakt sa svojim obiteljima ili ih privatna groblja nisu htjela primiti zbog iracionalnog straha od zaraze.

Pokopani su ljudi raznih nacionalnosti. Među njima su Kinezi, Nigerijci i Nepalci, otkrio je Justin von Bujdoss, zatvorski kapelan.

“Hart Island pokazatelj je raznolikosti New Yorka, zbog čega ga se stvarno treba smatrati svetim područjem”, tvrdi.

Godišnje se na otoku odvije između 40 i 50 ekshumacija jer rodbina želi pronaći svoje voljene i premjestiti ih na privatna groblja.

Otok je u Američkom građanskom ratu služio kao zatvor za zatočene vojnike Konfederacije. Potom je bio ubožnica, sanatorij za oboljele od tuberkuloze, popravni dom za mlade, pa čak i raketna baza tijekom Hladnog rata.

Otokom lutaju guske, ondje su i srne i rakuni, a navrate i brojne ptice i tuljani.

Otoku je potrebna obnova. Ondje je nekoliko napuštenih zgrada, a erozija, pogoršana uraganom Sandy 2012., oštetila je njegovu obalu i “iskopala” neke kosti.

Arheolozi su ih preuzeli kako bi osigurali da se ne pomiješaju, a u rujnu je započet 13,2 milijuna dolara vrijedan projekt sanacije erozije.

Stigma

Njujorško gradsko vijeće prošli je mjesec glasalo o ukidanju zatvorske kontrole nad otokom. Ubuduće će biti pod upravom za parkove, a aktivisti su pozdravili tu odluku. Vijeće je najavilo i uvođenje svakodnevnih brodskih linija.

Aktivisti već tri desetljeća zagovaraju veći pristup groblju. Među njima je i Melinda Hunt koja je pomogla brojnim članovima obitelji pokopanih, uključujući Joseph, da lociraju svoje voljene.

Njezina kći preminula je tijekom snježne mećave koja je blokirala New York. Nije stigla do bolnice, a grad je uslijed kaosa pokopao njezino dijete na otok.

Njujorške vlasti dopustile su prve posjete otoku 2007., iako je pristup bio ograničen i nije uključivao samo groblje.

Nakon tužbe je 2015. omogućen i pristup groblju, no pod kontroliranim uvjetima i određenih datuma.

Joseph prije dolaska mora tražiti dopuštenje zatvora i nije joj dopušteno koristiti mobitel ili fotografirati. Ograničeno joj je i vrijeme posjeta.

Nakon što se jurisdikcija prenese na odjel parkova, što se očekuje 2021. godine, Joseph se nada da će napokon moći postaviti natpis s imenom kćeri, njezinim datumom rođenja i malom posvetom.

“Želim da ovo bude groblje kao svako drugo”, poručila je umirovljena medicinska sestra.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.