Kina je reagirala predvidivo bijesno na ovotjednu službenu objavu o takozvanom paktu Aukus.
Detalji o paktu objavljeni su ovog ponedjeljka, a njime se Australija, Velika Britanija i SAD združuju u savez za obranu i sigurnost kojim se žele suprotstaviti kineskoj vojnoj ekspanziji u indo-pacifičkoj regiji.
“Ovo je opasan put”, “oni ignoriraju strahove međunarodne zajednice”, “riskiraju novu utrku u naoružanju i nuklearnu proliferaciju”, bile su same neke od poruka i optužbi Pekinga u reakciji na novi savez zemalja Zapada, piše BBC.
Ovo je najglasnije negodovanje Kine izazvano potezima Zapada još otkad je tadašnja čelnica američkog Kongresa, Nancy Pelosi, posjetila Tajvan prošlog ljeta.
Kina, najmnogoljudnija nacija svijeta s najvećom svjetskom vojskom i mornaricom, kaže da se počinje osjećati “zarobljeno” od strane SAD-a i njegovih saveznika na zapadu Pacifika. Predsjednik Xi Jinping najavio je nedavno da će Kina ubrzati proces većeg ulaganja u obranu, a nacionalnu sigurnost je naveo kao prioritet svoje vlade u sljedećih nekoliko godina.
Zbog toga svega ne čudi da je britanski premijer Rishi Sunak ovaj tjedan upozorio da nas čeka opasno desetljeće, ali i pozvao na pripravnost kako bi svijet mogao odgovoriti sve veće izazove na polju sigurnosti.
Kako smo došli do ove točke? Približava li se svijet katastrofalnom konfliktu između Kine i SAD-a i njegovih saveznika na Pacifiku?
Zapad je napravio niz grešaka po pitanju Kine. Godinama su čelnici zemalja Zapada naivno vjerovali će gospodarska liberalizacija Kine dovesti do otvaranja društva i većih političkih sloboda. Zapadne multinacionalne kompanije otvarale su urede u Kini, a stotine milijuna Kineza počelo je uživati u boljem životnom standardu. Zasigurno će, vjerovao je Zapad, Kineska komunistička stranka popustiti kontrolu nad populacijom, dopustiti demokratske reforme i postati puna članica takozvanog “međunarodnog poretka temeljenog na pravilima.”
To se nije dogodilo.
Da, Kina je postala ekonomski div, ključni dio globalnog lanca opskrbe i najvažniji trgovinski partner zemljama diljem svijeta. Umjesto da to upare sa zaokretom prema demokraciji i liberalizaciji, Peking je krenuo smjerom koji je zabrinuo i vlade Zapada, ali i mnoge kineske susjede poput Japana, Južne Koreje i Filipina.
Popis stvari oko kojih se Kina sukobljava sa Zapadom poduži je, ali glavne stavke su sljedeće:
- Tajvan: Kina se nekoliko puta zavjetovala da će preuzeti kontrolu nad ovim nezavisnim otokom, ako treba i silom. Američki predsjednik Joe Biden rekao je kako će SAD u tom slučaju pristići u pomoć Tajvanu, iako se službena američka politika ne obvezuje na vojnu akciju.
- Južnokinesko more: Posljednjih godina, Kina je preko svoje ogromne mornarice kolonizirala dijelove Južnokineskog mora i počela polagati pravo na te teritorije, što je u suprotnosti s međunarodnim zakonima.
- Tehnologija: Kina se sve više suočava s optužbama da potajno prikuplja ogromne količine osobnih podataka, ali i da krade intelektualno vlasništvo kako bi stekla komercijalnu prednost.
- Hong Kong: Peking je uspješno slomio demokraciju u ovoj bivšoj britanskoj koloniji, a tamošnji aktivisti dobili su poduže zatvorske kazne.
- Ujguri: Satelitski podaci i izjave svjedoka daju naslutiti da Kina u provinciji Xinjiang prisilno u kampove zatvara milijune Ujgura, muslimanske etničke manjine.
Iz vojne perspektive, Kina je ozbiljna sila. Posljednjih godina je njena vojska postigla nevjerojatan napredak po pitanju tehnologije i inovacije, ali i brojeva. Kineski hipersonični projektili Dong Feng mogu putovati brzinom pet puta većom od brzine zvuka, naoružane ili moćnim eksplozivom ili čak nuklearnom bojevom glavom. 7. flota američke mornarice, bazirana u Yokosuki u Japanu, mora dobro promisliti koliko je spremna riskirati i približiti se kineskim depozitima na obali.
Kina je ubrzano proširila i broj svojih nuklearnih balističkih raketa: žele utrostručiti broj bojevih glava, a gradi skladišta u nedostupnim regijama na zapadu zemlje.
Ipak, ništa od ovoga ne znači da Kina želi rat. Ne želi. Što se tiče Tajvana, Kina definitivno preferira nastaviti pritiskati taj otočni teritorij kako bi Tajvan kapitulirao i pristao na život pod vlašću Pekinga bez ispaljenog metka. Što se tiče Hong Konga, Ujgura i intelektualnog vlasništva, Kina je svjesna da će s vremenom kritike nestati: trgovina s Kinom ostatku svijeta je jednostavno previše važna.
Iako su napetosti sada na visokoj razini, a moglo bi doći i do daljnih tenzija, obje strane – i Kina i Zapad – znaju da bi rat na Pacifiku bio katastrofalan za sve i, bez obzira na ljutitu retoriku, takav scenarij nikome nije u interesu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!