U preliminarnom boksačkom meču za žene do 66 kilograma na Olimpijskim igrama u Parizu, prošlog tjedna, između Alžirke Imane Khelif i Talijanke Angele Carini, snažan udarac šakom u lice rezultirao je povlačenjem Carini nakon 46 sekundi.
Carini se rasplakala, uzvikujući “ovo nije fer” i “nikada u životu nisam bila tako jako udarena”.
Gotovo odmah, novinari i komentatori su skočili u obranu talijanske boksačice, postavljajući pitanja o politici Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) i iznoseći mnoge lažne tvrdnje o rodnom identitetu Imane Khalif.
Pozadina priče
Imane Khalif rođena je kao žena, identificira se kao žena i cijeli život živi kao žena te u boksu nastupa kao žena,
Khalif nije transrodna osoba. Nije prošla kroz pubertet kao muškarac kao što nije ni prošla tranziciju u ženski spol. U njenoj putovnici stoji da je žena, čime je zadovoljila kriterije MOO-a za spolnu klasifikaciju boksača.
Na svom prvom međunarodnom boksačkom natjecanju 2018. izgubila je pet od šest mečeva na elitnoj razini. Na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021., izgubila je borbu u drugoj rundi.
Upitno pristupanje testiranju spola
Prošle godine, organizatori boksačko natjecanja u Rusiji, pod pokroviteljstvom Međunarodne boksačke asocijacije (IBA), doveli su u pitanje rodni identitet Khalif kao i tajvanske boksačice Lin Yu-Ting (koja se također natječe na Olimpijskim igrama u Parizu).
Predsjednik IBA-e, Umar Kremlev iz Rusije, rekao je da su obje boksačice imale XY kromosome te su stoga diskvalificirani s natjecanja, piše The Conversation.
Na drugim mjestima je navedeno kako su boksačice imale “povišene” razine testosterona.
Na zahtjev boksačica, IBA je odbila pružiti dokaze o poduzetim testovima stoga činjenice koje su iznesene od strane IBA-e i dalje treba potvrditi.
Prema zapisnicima IBA-e odluku o diskvalificiranju Khelif i Lin donio je isključivo glavni tajnik IBA-e i njen izvršni direktor.
Upravni odbor organizacije je tek naknadno ratificirao odluku, uz napomenu kako organizacija “mora uspostaviti jasnu proceduru testiranja spola.”
Sporna testiranja
Od 1968. do 1999. godine neke sportašice koje su se natjecale na Olimpijskim igrama, morale su proći ponižavajuće testove kojima se “dokazivao” njihov rodni identitet. Testovi su često uključivali vizualne preglede njihovih genitalija pred liječnicima i drugim medicinskim stručnjacima.
Prema nalogu MOO-a, međunarodne sportske organizacije su uvele spomenute testove “provjere spola.”
U pozadini takve prakse stajao je niz problematičnih pretpostavki, a posebice ta da bi žena koja je dobra u sportu mogla biti muškarac maskiran u ženu.
Osim vizualnih pregleda, korišteni su krvni testovi koji dokumentiraju razine hormona i/ili testiranje kromosoma. Ali, kako je istraživanje otkrilo, učinci testosterona na izvedbu često su precijenjeni, a razumijevanje sportske izvedbe i spola zahtijeva mnogo nijansiraniji pristup.
MOO je odluku, nakon niza kritika, povukao 1999. godine te je umjesto testova uveo niz smjernica dajući prioritet osnovnim ljudskim pravima na jednakost i uključenost.
Unatoč ovim smjernicama, neke su se organizacije odlučile za alternativne pristupe testiranju i dokazivanju “pravog” spolnog identiteta sportaša – na primjer Svjetska atletska federacija nastavlja koristiti testiranje testosterona.
Sukob etike
Boksačke događaje na Olimpijskim igrama ne organizira IBA, nego posebna jedinica koju imenuje MOO.
IBA je suspendirana 2019. od strane MOO-a te joj je prošle godine oduzet status svjetskog upravljačkog tijela amaterskog boksa zbog zabrinutosti u vezi njenog upravljanja, financijske transparentnosti i integriteta njenih dužnosnika.
MOO je također bio zabrinut jer je IBA odbila slijediti njihov pristup izdavanju sankcija ruskim sportašima zbog rata u Ukrajini.
Odgovarajući na medijsku pomamu nakon borbe Khelif-Carini, iz Boksačke jedinice Paris 2024 (PBU). poručili su: “Svi sportaši koji sudjeluju na boksačkom turniru pridržavaju se uvjeta natjecanja i pravila za prijavu, kao i svih primjenjivih medicinskih propisa koje je postavila Boksačka jedinica Paris 2024.”
IBA je odgovorila izrazivši zabrinutost te ponudivši Carini i njenom treneru isplatu od 100.000 dolara.
Nakon incidenta, Carini se ispričala Khelif zbog svoje reakcije, rekavši kako će je “zagrliti” sljedeći put kad se sretnu.
Pravi problemi za žene u sportu
U posljednje vrijeme, mnoge sportašice koje su veoma uspješne i dominantne ili pak izgledaju “previše muževno” prema određenim krugovima i njihovim skupovima vrijednosti, u opasnosti su da postanu meta. Ono što je važno jest da su to najčešće sportašice koje nisu bjelkinje koje se suočavaju s najstrožim nadzorom nad svojim tijelom.
Drugi problem koji se javlja su i ekstremne razine internetskog zlostavljanja usmjerenih prema sportašicama kao što su Khalif i Lin. Ovakva zlostavljanja otkrivaju nove načine na koje moderno društvo nadzire i regulira ženska tijela.
Kako bi izbjegle takvo zlostavljanje, mnoge sportašice se moraju prezentirati kroz “naglašenu ženstvenost” – nose duge trepavice, nakit, šminku, nalakirane nokte i izrazito ženstvenu odjeću. To nije zbog toga što time poboljšavaju svoju izvedbu već kako bi uvjerile publiku i kritičare u njihovu ženstvenost.
U slučaju da ih javnost ne percipira kao dovoljno ženstvene, sportašice su često izložene nadzoru njihovih tijela, javnim napadima i zlostavljanju na internetu.
Kontroverze poput slučaja Khalif i Lin mogle bi odvratiti pozornost od stvarnih problema koji utječu na ženski sport kao što je sustavno zlostavljanje, što je viđeno u recentnim slučajima australske odbojke i američke gimnastike.
Dok se Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu mogu slaviti kao prve “rodno ravnopravne” igre, s 50 % ženskih sudionika, zlostavljanje s kojim su se suočile Khelif i Yu-Ting pokazalo je kako postoji niz izazova s kojima se mnoge žene još uvijek suočavaju u sportu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!