Dok u Americi još uvijek traju rasprave o poništenju povijesne presude u slučaju Roe v Wade, u Japanu se razvila daleko tiša društvena rasprava o legalizaciji takozvanih medicinski potpomognutih pobačaja.

U svibnju ove godine dužnosnik japanskog ministarstva zdravstva izvijestio je parlament da je sve spremno za odobrenje puštanja u opticaj pilule za pobačaj koju proizvodi britanska farmaceutska kompanija Linepharma International.

Ali pritom je dodao da će žene još uvijek trebati “pribaviti pristanak svog partnera” kao preduvjet za primjenu pilule. Radi se o pravilu za koje skupine koje promiču pravo na izbor kažu da je patrijarhalno i zastarjelo.

Medicinski pobačaji, koji se obavljaju pilulama umjesto operativnih zahvatom, legalizirani su u Francuskoj prije 34 godine. Britanija ih je odobrila 1991. godine, a zatim i SAD 2000. godine. U mnogim europskim zemljama to je u međuvremenu postao najčešće korišten oblik prekida trudnoće, primjerice u Švedskoj se oko 90% svih pobačaja obavlja pilulama, a u Škotskoj oko 70%.

Ali u Japanu, zemlji u kojoj je stanje rodne ravnopravnosti tradicionalno loše, odobravanje lijekova vezanih za reproduktivno zdravlje žena obično je izrazito spor proces. Građanske skupine ponekad u šali spominju da je Japanu trebalo 30 godina da odobri pilule za kontracepciju, ali samo 6 mjeseci da se odobri Viagra za mušku impotenciju. Obje su u Japanu postale dostupne 1999. godine, ali je prva bila Viagra.

A uz pilule za kontracepciju i dalje se vežu razna ograničenja zbog kojih su skupe i zbog čega ih je teško primjenjivati u praksi. Korijeni tog problema sežu u prošlost, u vrijeme kad je pobačaj legaliziran u Japanu.

Japan je bio jedna od prvih zemalja na svijetu koje su donijele zakon o pobačaju, još daleke 1948. No to je došlo u paketu sa zakonom o “eugeničkoj zaštiti” (da, doista se tako zvao) – i nije imao nikakve veze s davanjem ženama kontrole nad reproduktivnim zdravljem. Umjesto tog, namjera je bila spriječiti rađanje “inferiornih”.

Članak 1. tog zakona doslovno ovako opisuje njegovu svrhu: “Spriječiti rađanje inferiornih potomaka, u eugeničkom smislu, i također, zaštititi život i zdravlje majke.” Zakonu je kasnije promijenjen naziv izmjenama iz 1966., kad je postao Zakon o zaštiti majčinskog zdravlja.

Međutim, mnogi dijelovi starog zakona su se zadržali pa, primjerice, sve do danas svaka žena koja želi pobaciti mora dobiti pismenu dozvolu od svog muža, partnera, ili u nekim slučajevima, svog dečka.

Upravo je takav slučaj doživjela žena koju ćemo zvati Ota Minami i čije pravo ime nećemo objaviti radi zaštite identiteta.

Ona je ostala trudna nakon što je njen dečko odbio koristiti kondom za vrijeme seksa – kondomi su inače još uvijek glavni oblik kontracepcije u Japanu. Ota kaže da je zatim odbio potpisati dokument koji bi joj omogućio pobačaj. “Čudno je to da sam ja njega morala tražiti da koristi kontracepciju, a nakon što je on odlučio da neće koristiti kondom – meni treba njegovo dopuštenje za pobačaj,” rekla je Ota za BBC. “Trudnoća se dogodila meni i mojem tijelu, ali po zakonu mi treba tuđa dozvola. Osjećala sam se nemoćno. Nisam mogla sama odlučivati o vlastitom tijelu i vlastitoj budućnosti.”

Za razliku od Amerike, japansko gledanje na pobačaj nije temeljeno na religijskim shvaćanjima, nego proizlazi iz duge povijesti patrijarhije i duboko ukorijenjenih stavova o društvenoj ulozi žena i majčinstva. “To seže jako duboko. Kad u Japanu žena ostane trudna, ona postaje majka i više nije žena. A jednom kad ste majka, očekuje se da odustanete od svega drugog u životu i posvetite se djetetu. To bi kao trebalo biti nešto prekrasno. Radi se o vašem tijelu, ali čim dođe do trudnoće, to više nije vaše tijelo,” kaže Ota.

Nabaviti pilulu za pobačaj također je komplicirano i prilično skupo. Procjenjuje se da košta oko 700 eura, i najčešće znači da se mora doći na prijem u bolnicu ili dom zdravlja – medicinska struka u Japanu kažu da je to nužno radi zaštite ženskog zdravlja. “U Japanu, nakon uzimanja pilule za pobačaj morate se zadržati u bolnici na promatranju. To sve skupa traje dulje nego kad se radi o standardnom kirurškom pobačaju,” kaže Dr. Tsugio Maeda, potpredsjednik Japanskog društva ginekologa.

U mnogim drugim zemljama, uključujući i Veliku Britaniju, sasvim je legalno da žene same kod kuće uzmu pilulu za pobačaj. “Zakon o zaštiti majčinskog zdravlja kaže da se pobačaj mora uvijek obaviti u medicinskoj ustanovi. Stoga, nažalost, dok god je ovakav zakon na snazi, pilula za pobačaj se ne može prodavati bez recepta, to bi bilo ilegalno,” kaže Dr. Tsugio.

Udruge koje promiču zaštitu reproduktivnog zdravlja kažu da ovakvi propisi nemaju toliko veze s medicinom i znanošću, nego da su nastali zbog medicinske struke koja želi zaštititi svoj profitabilni biznis. “Mislim da puno tih odluka donose muškarci koji su stariji i čija tijela nikad neće nositi dijete,” kaže Asuka Someya, aktivistica koja vodi svoju udrugu.

Asuka kaže da japanski establišment kojim dominiraju muškarci još uvijek pruža velik otpor kad se radi o nastojanjima da se pristup pobačaju olakša.

Logika kojom se vode jest da ako ženama postane lakše obavljati pobačaje onda će i broj žena koje ga obavljaju biti veći. Zato namjerno cijelu proceduru čine težom i skupljom nego što bi mogla biti. Ali, kao što se vidi iz primjera drugih zemalja, to će samo dovesti do manjeg izbora za žene, i povećati njihovu patnju – takve mjere neće dovesti do manjeg broja neželjenih trudnoća.

Naposljetku, kaže Asuka, odgovor je u boljem spolnom odgoju i u davanju Japankama pravo da same kontroliraju kontracepciju, umjesto da se moraju oslanjati na muškarce i njihovu spremnost da koriste kondome. U Europi je najčešći oblik kontracepcije pilula, ali u Japanu ju koristi samo 3% žena. “Želim doživjeti da se zakoni počnu donositi tako da se više slušaju glasovi mladih djevojaka i žena,” zaključuje Asuka.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.