Osnivač stranice za istraživačko novinarstvo Bellingcat, Elliot Higgins, govori za Guardian kako ruski propagandni filmovi postaju sve lošiji, ali da gledatelji iz Rusije, pogotovo oni starije životne dobi, još uvijek uglavnom vjeruju lažnim TV snimkama.
Snimka prikazuje jezivu scenu noćne borbe u šumi. Vide se bljeskovi i odjekuju misteriozni pucnji. Nepoznata figura uzvikuje od boli. Ranjeni muškarac s kacigom na glavi.
Malo je drugih tragova koji bi mogli dati naznake gdje je ova snimka nastala i što se na njoj uopće događa.
TV izvješće ruskog državnog televizijskog servisa dalo je odgovor na ta pitanja. Čovjek čija se silueta ocrtava na snimci je ukrajinski saboter, navode. Bio je dio diverzijskog tima poslanog preko neprijateljske linije u pro-ruski teritorij. Njegova misija? Prema riječima TV kanala, da digne u zrak lokalno postrojenje za klor u gradu Horlivka, kojeg drže pobunjenici.
PROČITAJTE JOŠ
U borbi su ubijena dva infiltratora, dodaje se. Sretnom slučajnošću, predstavnici Donjecka, jednog od dva pro-ruska entiteta na istoku Ukrajine, uspjeli su doći do videa s kamere koju je na glavi nosio ranjeni muškarac prije nego ju je odbacio, kaže gledateljima ruski kanal.
Postoji samo jedan problem s ovim dramatičnim prikazom događaja: on je ustvari potpuno lažan. Zvuk pucanja i eksplozija je zapravo star više od desetljeća – snimljen u travnju 2010. godine tijekom finske vojne vježbe, kažu istraživači.
“Ovo je zaista glupo i lijeno odrađeno”
Ukrajinska sigurnosna služba vjeruje da je ova snimka uradak ruske vojne špijunske agencije GRU, koja je u Ukrajini aktivna od anektiranja Krima 2014. Čini se da su autori originalni finski video ukrali s interneta i zvuk zalijepili na novi sadržaj koji je nastao prije dva tjedna, brišući nepotrebne glasove.
„Rusija već dugo čini slične stvari. Ovo uopće ne iznenađuje,“ kaže Higgins u tekstu koji je Guardian objavio prije dva dana. „Ono što jest iznenađujuće je to da nisu postali nimalo vještiji u tom poslu. Na neki način su postali još i gori. Ovo je zaista glupo i lijeno odrađeno.“
Higgins nastavlja da međunarodna publika više-manje uopće ne vjeruje dezinformacijama iz Kremlja. Ipak, naglašava, ruska publika većinom vjeruje lažnim snimkama koje su „teatralno“ stvarali za potrebe ruske državne propagande. Stariji gledatelji su pogotovo podložni.
Tijekom prošlog tjedna Rusija je izbacila bezbroj lažnih priča iz onoga što ukrajinski ministar vanjskih poslova naziva „tvornicom lažnih vijesti.“ One uključuju tvrdnje da Ukrajina planira napasti separatističke enklave i da je u ponedjeljak prošvercala oklopna vozila i sabotere preko granice – sve to je navodno snimljeno kamerom na kacigi.
Cilj medija pod kontrolom Kremlja je da se stvori izlika za invaziju, kaže Higgins. Ulogu u toj strategiji igra i ruska državna televizija, koja je krenula aktivno prenositi informacije koje daju naslutiti da se na istoku Ukrajine odvija ogromna humanitarna kriza. Oni tvrde da su civili na tom području izloženi teškom granatiranju od strane Ukrajine, što Kijev oštro poriče.
Informacije idu od priloga o sve češćem navodnom granatiranju pa do izvještavanja o bizarnim „provokacijama“, kao na primjer da je u petak došlo do pokušaja napada auto-bombom ispred zgrade separatističke administracije u Donjecku. Istog dana, pro-ruski vođa teritorija, Denis Pušilin, objavio je video u kojem govori da je situacija postala toliko ozbiljna da su krenuli s prebacivanjem civila autobusima na sigurno u Rusiju.
Njegova naredba za evakuaciju objavljena je 18. veljače. Bellingcat je pak otkrio, proučavajući podatke o videu na kanalu Telegram, da je on zapravo snimljen dva dana ranije – prošle srijede.
„Ovo je čista nesposobnost,“ kaže Higgins. Tih dana, situacija između ukrajinske vojske i pozicija separatista bila je mirna.
Situaciju na istoku Ukrajine uspoređivala se sa Srebrenicom
Veliki dio ruskih napora da stvori uvjete za intervenciju u istočnu Ukrajinu u stilu one na teritoriju Kosova sadržan je u tvrdnji da se ukrajinski napori da vrate kontrolu nad teritorijima u 2014. mogu opisati kao „genocid.“ Putin je tu riječ i sam koristio u nekoliko navrata, a također je i situaciju na istoku Ukrajine uspoređivao sa Srebrenicom.
„Ono što se danas događa u Donbasu je genocid,“ rekao je Putin prošli tjedan. Ruski diplomati proširili su dokument u UN-u koji tvrdi da je Ukrajina krenula s „istrebljivanjem civilne populacije“ u Donbasu. Kasno u nedjelju navečer, rusko veleposlanstvo u Washingtonu sličan dokument je poslalo američkim novinarima.
Tema „genocida“ se također često ponavljala tijekom Putinovog izvanrednog sastanka vijeća sigurnosti u ponedjeljak u Moskvi. Moglo se vidjeti mnoštvo izvještaja državnih medija, a sve to je dovelo do toga da su separatističke vlasti zatražile vojnu i ekonomsku pomoć Kremlja, kao i njihovo zakonsko priznanje, što je Putin i učinio u ponedjeljak navečer.
2014., dok je sukob bio na vrhuncu, obavljeno je mnoštvo masovnih pogreba, naročito u Luhansku gdje se tijela poginulih u ratu nisu mogla pokopati odmah zbog žestine sukoba. Tijekom posjeta Luhansku u rujnu 2014., reporteri Guardiana vidjeli su mnoštvo naslaganih drvenih lijesova u mrtvačnicama, koji su potom pokopani u na brzinu iskopanim masovnim grobnicama.
Ipak, teško je zavaravanje opisati smrti u Luhansku i drugim separatističkim područjima kao „genocid.“ Obje strane koristile su artiljeriju na područjima s civilnim stanovništvom tijekom krvavih borbi prije šest osam godina, ali nikada nije bilo riječi o bilo kakvom masovnom programu ubijanja civila na temelju njihovog etniciteta, jezika ili političkih preferencija.
Prošlog ljeta su separatističke snage krenule s ekshumacijom tijela iz grobnica da bi obavili DNK analizu i identificirali poginule, za koje kažu da su bili „žrtve ukrajinske agresije.“ Tada je taj potez izazvao zabrinutost među promatračima u regiji, koji su se bojali da bi se on mogao politički iskoristiti. Izgleda da se to sada i događa.
U međuvremenu, ruski propagandisti otvoreno optužuju Zapad za huškanje na rat. U nedavnom prilogu, Dmitrij Kiseljov, voditelj tjednog informativnog programa u Rusiji, postavio je pitanje: „kome treba rat?“ Kao odgovor je uslijedio popis stranih vođa: Boris Johnson, britanski princ Andrew, Joe Biden, Recep Erdogan, Emmanuel Macron i Vladimir Zelenskij, ukrajinski zapadno-orijentirani predsjednik.
Za neke pro-ruske komentatore, zaokret prema ratu obilježen je brzom promjenom u porukama koje se šalju. Margarita Simonjan, čelnica RT-a, tjednima se izrugivala s američkim i europskim dužnosnicima zbog njihovih upozorenja da se Rusija sprema na rat. Ali, početkom prošlog tjedna, Simonjan je okrenula ploču: „Rusija ovaj rat ne može zaustaviti. Što čekamo?“, upitala je.
Tehnologija uređivanja videa je možda nova, ali poruka nije. Finski mediji navode da je Sovjetski savez sličan scenarij upotrijebio još u studenom 1939. godine, kao izliku da započne zimski rat protiv Finske. Dan prije sovjetske invazije, Moskva je tvrdila da su finske trupe „krenule u napad.“
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare