"Ubojstva, mučenja, protuzakonita zatvaranja i progoni ljudi zbog njihove etničke pripadnosti", nabrajao je Gyunduz Mamedov, ukrajinski odvjetnik rodom iz Azerbejdžana, čiji je tim pokrenuo 30.000 kaznenih slučajeva protiv Rusa između 2016. i 2021. godine, kada je radio kao tužitelj u Ukrajini.
U početku su se istrage fokusirale na Krim nakon ruske aneksije tog ukrajinskog poluotoka, a kasnije su se proširile i na regiju Donbas na istoku zemlje. Strašan popis mogao bi se nastaviti unedogled, piše Politico.
Mamedov je naglo izgubio poziciju zamjenika glavnog ukrajinskog tužitelja, a ne odgovara na pitanja je li se radilo o kažnjavanju za njegovo sudjelovanje u operaciji kojom se željelo uhvatiti plaćenike paramilitarne skupine Wagner. Toj tajnoj operaciji protivio se Andrij Jermak, glavni savjetnik predsjednika Zelenskog, a mnogi koji su u njoj sudjelovali izgubili su svoje pozicije, uključujući i samog Mamedova.
Ipak, bilo bi dobro za Ukrajinu da se Mamedov vrati na čelo i nadgleda kompleksne zakonske i političke peripetije kako bi se osiguralo da će za rat netko odgovarati.
Odlazak Mamedova izazvao je oštre reakcije skupina civilnog društva, koje su ga hvalile za efikasnu koordinaciju i organizaciju istraga u ratne zločine, uključujući i istragu u pad leta MH17 2014. godine. Tim ovog istražitelja i odvjetnika započeo je plodnu suradnju sa skupinom za istraživačko novinarstvo Bellingcat kako bi se otkrile okolnosti rušenja leta MH17.
Prema njegovim riječima, ratni zločini bili su nečuveni i prije početka otvorene invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine – sada je “razina zločina zastrašujuća.”
“Napadi na civile, rezidencijalne zgrade, bolnice i škole, to je neprihvatljivo. Međunarodna zajednica i sama Ukrajina moraju pozvati na odgovornost one koji su krivi za ove teške zločine”, rekao je Mamedov.
Od početka invazije, ukrajinski tužitelji pokrenuli su 76.000 kaznenih postupaka za ratne zločine. Od aneksije Krima 2014., broj kaznenih postupaka za ratne zločine popeo se na preko 100.000.
Kako će ti slučajevi biti procesuirani? To pitanje muči pravne umove u Kijevu, po glavnim gradovima Europe, ali i u Washingtonu i New Yorku.
Mamedov se zalaže za to da manje teške slučajeve preuzmu ukrajinski sudovi, a da Međunarodni kazneni sud (ICC) preuzme velike slučajeve zločina protiv čovječnosti i genocida, fokusiranih na “velike igrače”, kako on sam kaže – oko dvadesetak ruskih dužnosnika iz samog vrha vlasti.
Mamedov je pozdravio nedavne naloge za uhićenje protiv Vladimira Putina i njegove suradnice Marie Lvove-Belove, izdane zbog deportacije i transfera djece iz okupiranih dijelova Ukrajine u Rusiju. Ipak, on ih vidi tek kao još jedan korak u radu tužitelja ICC-ja u prikupljanju dodatnih dokaza u još većim slučajevima.
Mamedov također kaže da Ukrajina i međunarodna zajednica moraju postaviti pravne mehanizme – najverojatnije hibridni međunarodni sud koji također uključuje ukrajinske sudove – kako bi kaznili vodstvo Rusije, između ostalog, za zločin agresije. Njegova ideja je da bi mehanizam trebao imati međunarodnu komoru sudaca, s hibridnim elementom na razini procedure i istrage, čime bi se osigurala suradnja ukrajinskih tužitelja i međunarodnih stručnjaka. To bi moglo pomoći razvoju ukrajinskog pravosudnog sustava, ali i usvajanju prijeko potrebnih reformi u ukrajinsko pravosuđe.
On je javno upozoravao protiv nekih drugih ideja poput suda u stilu Nirnberškog ili onog koji bi osnovali Vijeće Europe, Europski parlament i Ukrajina. Upravu tu opciju zagovara predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Mamedov kaže da bi to bila regionalna rješenja koja bi se mogla smatrati nelegitimnima, budući da oni ne bi dobili široku globalnu podršku i imali bi reputaciju “sudova pobjednika”. Prikladnije rješenje bio bi sud osnovan od strane Opće skupštine UN-a, ali to Mamedov ne vidi kao politički moguće.
Uz svo svoje iskustvo, Mamedov bi mogao biti od koristi Ukrajini u naporima da razvije te slučajeve. Međunarodni pravnici ga iznimno poštuju, a ima i dobre odnose s tužiteljima u ICC-ju koji hvale njegovo iskustvo, integritet, upornost i spretnost.
Mamedov kaže da su najveći izazov u radu na ovim slučajevima ukrajinski loši zakoni koji, između ostalog, razne zločine definiraju kao terorističke činove.
“Kada sam bio zamjenik glavnog tužitelja, pokušao sam vladi i političarima objasniti da su ti zločini međunarodni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti i da se moraju tako i suditi”, rekao je.
Također se suočavao s oštrim kritikama zbog želje da u rad uključi ICC. Kritičari i u vladi i izvan nje bojali su se da bi i ukrajinski vojnici mogli završiti pred sudom. Ukrajina je izjavila da će prepoznati jurisdikciju ICC-a 2013. i 2015. godine bez obzira na to što nisu ratificirali glavnu povelju, ali nikome u Kijevu nije se žurilo da to i učini.
“U početku je vladao skepticizam jer su mislili da taj sud nije efikasan i da bi moglo doći do suđenja i našim građanima. No govorio sam da je Ukrajina već prepoznala jurisdikciju suda i ako želite imati pravdu, ona mora biti dvosmjerna”, rekao je on za Politico. Mamedov vjeruje da bi se sve optužbe trebale istražiti, uključujući i one protiv Ukrajinaca. “To je jedini način da dođemo do istine”, rekao je.
Prije nego je otišao s mjesta zamjenika glavnog tužitelja, Mamedov je ICC-ju predao više od 20 velikih slučajeva, uključujući i onaj masakra u Ilovaisku na istoku Ukrajine.
“To je bio najužasniji događaj”, rekao je. Zapovjednici koje je podržavala Rusija odlučili su dopustiti okruženim ukrajinskim snagama da se povuku, da bi potom na njih otvorili vatru. Stotine Ukrajinaca poginule su u masakru, a mnogi su ranjeni ili zarobljeni. “Ono što se dogodilo u Ilovaisku bilo je podmuklo, Rusi su prekršili riječ”, govori Mamedov.
On još uvijek prikuplja podatke o ratnim zločinima u sklopu koalicije Ukraine5am u kojoj se nalaze 33 organizacije za ljudska prava. Brine se zbog nedostatka koordinacije između uključenih strana – ICC-ja, međunarodnih inicijativa i agencija, savjetnika iz EU-a i zemalja Zapada, nevladinih organizacija i tužitelja iz Ukrajine.
“Prije invazije radio sam sam, nikoga nisu zanimale ove istrage, a sada svi žele istraživati ratne zločine”, govori Mamedov. Iako, dodaje, “bolje išta nego ništa.” Kaže da je svijet na vrlo važnom raskršću, trenutku kada međunarodna pravda zaista može učiniti veliki korak naprijed – ili unatrag.
“Ako ovdje pogriješimo, ne samo da ćemo se vratiti nekoliko godina unatrag, već bi i posljedice za čitav svijet mogle biti vrlo loše,” rekao je. Drugi bi mogli imitirati Putina i vjerovati da se mogu izvući nekažnjeno.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare