Procjenjuje se da je od početka invazije na Ukrajinu iz Rusije pobjeglo stotine tisuća ljudi. Tko su oni, kamo idu i zašto odlaze iz Rusije?
Svetlana je u ranim tridesetima, a rođena je u malenom gradu. S 18 se preselila u Moskvu na studij fizike. Nakon diplomiranja, radila je kao menadžerica za nekoliko kompanija.
“Nikada nisam mislila da ću morati otići, planirala sam da ću u Moskvi biti do mirovine,” kaže ona. “Volim Rusiju i imala sam dobar život.”
Rusi su odlazili iz svoje domovine i prije početka rata u Ukrajini. Među njima su bili i oni koji su se protivili aneksiji Krima 2014., ali i novim zakonima koji olakšavaju kažnjavanje prosvjednika. Mnogi su otišli u baltičke države i zemlje članice EU-a, kao i u Gruziju, piše BBC.
Za Svetlanu je invazija na Ukrajinu prošle godine bila kap koja je prelila čašu.
“Kada je rat počeo, shvatila sam da neće brzo završiti i da ljudi neće masovno prosvjedovati. I emocionalno i racionalno sam znala da odlazak ima smisla,” kaže ona. Sada se nalazi u Beogradu. “Željela sam se udaljiti od ruskih vlasti što je više moguće.”
Osjećaj izoliranosti i opasnosti
Mnogi Rusi dijelili su njeno mišljenje, a odlasci su se pojačali.
Prvi val dogodio se u ožujku i travnju prošle godine. Emigranti su za BBC rekli da se protive ratu i kako su razočarani što više Rusa nije izišlo na ulice prosvjedovati. Osjećali su se izolirano i u opasnosti, i vjerovali su da je sigurnije otići.
Predsjednik Putin pokrenuo je vojnu mobilizaciju u rujnu 2022. Vlasti su ju opisale kao “djelomičnu”, no u stvarnosti je većina muškaraca bila u opasnosti od regrutiranja u vojsku.
Uslijedili su mnogobrojni izvještaji o lošoj obuci i nedostatnoj opremi koju su dobivali novi regruti.
Muškarci su s obiteljima počeli masovno odlaziti, a na granici s Gruzijom i Kazahstanom se čekalo danima. Glasnogovornik ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov, negirao je da Rusi masovno bježe kako bi izbjegli mobilizaciju.
U travnju su ruske vlasti uvele “online pozive”, a novi regruti bili su dodavani na digitalni registar umjesto da na ruke dobiju papire s pozivom – Peskov je također odbacio navode da je novi sustav osmišljen kako bi se zaustavio bijeg muškaraca iz zemlje.
Koliko ih je otišlo – i kamo?
Ne postoje točne brojke o tome koliko ljudi je napustilo Rusiju. Procjene se kreću od nekoliko stotina tisuća do čak nekoliko milijuna.
U svibnju je britansko ministarstvo obrane procijenilo da je 2022. godine Rusiju napustilo 1.3 milijuna ljudi.
Druge procjene iz različitih izvora potvrđuju trend. Forbes je citirao izvore iz ruske vlade koji kažu da je prošle godine zemlju napustilo između 600.000 i milijun ljudi. Bell i RTVi – nezavisni ruski mediji – objavili su slične brojke.
Napuštanje Rusije relativno je jednostavno, pod uvjetom da imate novca i niste pozvani u vojsku. Ono što je teško je pronaći mjesto za trajni ostanak.
U mjesecima nakon početka rata, mnoge zemlje – ponajviše članice EU-a i SAD – otežale su Rusima apliciranje za vize ako već nisu imali obitelj ili u odredišnoj zemlji ili nisu putovali zbog posla.
Mnoge druge zemlje – uključujući Gruziju i Armeniju – Rusima nisu uvele takve restrikcije, dopuštajući im da dolaze i odlaze po volji. To je još uvijek slučaj.
Kazahstan je promijenio svoje zakone ranije ove godine, navodno kako bi zaustavio dotok ruskih imigranata u zemlju. Kazahstan je ograničio koliko dugo je Rusima dopušten ostanak kao turistima.
Bez izgleda za budućnost u Rusiji, sve više i više ljudi mora podnijeti molbu za pravo na ostanak u zemljama u koje su otišli – iako mnogi pronalaze načine da ostanu raditi na daljinu za svoje ruske poslodavce.
U posljednjih 15 mjeseci, oko 155.000 Rusa primilo je privremene dozvole za ostanak u zemljama članicama EU, kao i nekim zemljama Balkana, Kavkaza i središnje Azije.
Gotovo 17.000 prijavilo se za politički azil u zemljama članicama EU, no dobilo ga je tek oko 2.000 prijavljenih, kažu podaci EU Agencije za azil.
Rusko ministarstvo unutarnjih poslova kaže da se u 2022. 40 posto više ljudi prijavilo za strane putovnice u odnosu na godinu prije.
“Bio sam prestravljen da će me poslati da ubijam”
Od početka rata, BBC razgovara s Rusima koji su otišli.
Dolaze iz raznih sfera života. Neki su novinari, no ima i IT stručnjaka, dizajnera, umjetnika, akademika, odvjetnika, liječnika, PR stručnjaka i lingvista. Većina ih je mlađa od 50 godina. Mnogi dijele liberalne vrijednosti Zapada i nadaju se da će Rusija jednog dana postati demokratska zemlja. Neki pripadaju i LGBT zajednici.
Sociolozi koji proučavaju trenutni ruski val emigracije kažu da postoje dokazi da su oni koji odlaze mlađi, obrazovaniji i bogatiji od onih koji ostaju. Većinom su iz većih gradova.
Thomas je iz Sankt Petersburga.
“Ja sam pacifist i bio sam prestravljen da će me poslati da ubijam ljude. Protivim se ruskoj politici prema Ukrajini još od 2014. Invazija i ubijanje civila su neprihvatljivi,” kaže on.
Nakon početka pune invazije na društvenim mrežama je dijelio objave u kojima se protivi ratu, a pridružio se i prosvjedima na ulici, kaže. Kao gay muškarac, bojao se za vlastitu sigurnost.
“Kada je Rusija usvojila zakone o zabrani “gay propagande i “širenja lažnih vijesti” o ruskoj vojsci, znao sam da je porasla prijetnja za moj život i slobodu,” govori on. Prijavio se za politički azil u Švedskoj i pokušao tamošnjim vlastima objasniti zašto bi za njega bilo opasno vratiti se u Rusiju. Njegov zahtjev je odbijen, no podnio je žalbu na takvu odluku.
“Imam pravo tek na ograničeno vrijeme s odvjetnikom kojeg mi je dodijelila država, samostalno prikupljam dokaze,” kaže.
Za Sergeja koji dolazi iz grada Rostov-na-Donu na jugu Rusije, problemi su malo drugačiji. On se sada nalazi u Tbilisiju u Gruziji. Kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, nazvao je svoje prijatelje i svi su se složili da rat nije dobra vijest.
“Bez obzira na razvoj situacije, znali smo da će se gospodarstvo usporiti,” kaže Sergej. “Tjedan dana kasnije, našli smo se i odlučili da se moramo pripremiti na odlazak.”
Kako su dani prolazili, kaže Sergej, rat im se sve više i više približavao.
“Vidjeli smo mnogo vojne opreme na putu prema Ukrajini. Bolnice su bile pune ranjenih. Zračna luka Rostov zatvorena je za civilne letove, no bilo je mnogo aviona i znali smo kamo oni idu,” prisjeća se.
U rujnu, nakon Putinovog govora o mobilizaciji, Sergejeva majka – koja ga je dotad kritizirala jer nije bio dovoljan domoljub – nazvala ga je i rekla: “Spakiraj se i bježi.” Sergej je cijelu noć vozio do Gruzije, gdje sada živi.
“Moja žena i dijete još uvijek su u Rusiji. Moram njima plaćati troškove i smještaj tamo i sebi ovdje. Radim dva posla – jedan na daljinu za svoju kompaniju u Rusiji, a drugi ovdje, za malu tvrtku mog prijatelja,” kaže Sergej. Dodaje da štedi novac kako bi obitelj izvukao iz Rusije. Njegova žena, koja ranije nije željela ići, sada se slaže da moraju otići.
Što ovo znači za Rusiju?
Ruske vlasti pokušale su umanjiti udar na zemlju koji predstavlja odlazak stotina tisuća obrazovanih i imućnih ljudi, no gospodarske posljedice su očite.
Ruska najveća privatna banka, Alfa banka, procjenjuje da je zemlju možda napustilo oko 1.5 posto ukupne ruske radne snage. Mnogi od onih koji su otišli su iznimno obrazovani profesionalci. Kompanije se žale na nedostatak zaposlenika i poteškoće u zapošljavanju.
Ruska narodna banka izvijestila je na početku rata da su Rusi podigli rekordnih 1.2 trilijuna rublji – oko 15 milijardi dolara – sa svojih računa. Ta razina nije se vidjela u Rusiji još od financijske krize 2008. godine.
Ekonomist Sergej Smirnov iz ruske Akademije za znanost vjeruje da će visokoobrazovani pojedinci, kao i oni s traženim vještinama, nastaviti tražiti način da odu iz zemlje.
“Doći će do sve veće potražnje za ljudima koji znaju popravljati automobile i izrađivati cipele. Ne volim apokaliptične scenarije, no vjerujem da će to dovesti do nastavka pada produktivnosti u ruskom gospodarstvu,” kaže Smirnov.
On naglašava da će ovi trendovi uglavnom pogoditi velike gradove poput Moskve, Sankt Petersburga i Jekaterinburga.
“U velikom dijelu ruskog teritorija, ljudi neće biti svjesni ovih transformacija jer je životni standard u malim gradovima i selima uvijek bio nizak, a takav će i ostati u budućnosti,” dodaje.
Istovremeno, Svetlana, sada u Beogradu, nema planove za povratak u Rusiju.
“Radim za start-up iz Moldavije, no nedavno sam se prijavila za posao u Nizozemskoj,” kaže ona.
Sergej se iz Tbilisija prijavljuje na poslove u Europi. Život mu je zasad težak: “Nemam slobodnih dana, ponekad nemam vremena ni naspavati se, drijemam u automobilu.”
Thomas se u Švedskoj nada da neće biti prisiljen na povratak u Rusiju, gdje se boji homofobije i nasilja. Uči švedski kako bi mogao naći bilo kakav posao.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!