Guverner Mississippija je 2018. godine, potpisivanje zakona koji predviđa da žena nakon 15. tjedna trudnoće ne smije obaviti pobačaj, iako je zatrudnila nakon silovanja ili incesta, propratio riječima: "Posvećen sam tome da će Mississippi biti za nerođenu djecu najsigurnija savezna država u Americi." Tri godine kasnije o tome će početi odlučivati Vrhovni sud SAD, koji je prije 48 godina usvojio prvu, kao prekretnicu, presudu o pravu na pobačaj. I to pravo će biti prekretnica, samo je pitanje kakvog intenziteta.

Kada je u svibnju ove godine guverner američke savezne države Teksas Greg Abbott potpisao zakon prema kojem svaki protivnik pobačaja u Texasu može tužiti svakoga tko ženi prilikom pobačaja na bilo koji način pomaže ili ga obavi, to je – sudeći prema komentarima na društvenim mrežama – probudilo pažnju. To ograničenje prava na pobačaj je ipak jedno od skoro sto koje su samo ove godine usvojile američke savezne države. Štoviše, borba na pravo na pobačaj vodi se i na Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država, koji je zbog Donalda Trumpa konzervativan i gdje će vrhovni suci u jesen početi odlučivati o tome, je li pobačaj nakon 15. tjedna trudnoće još uvijek dopušten.

Teksaški zakon je kod zagovornika prava na pobačaj uzrokovao poprilično negodovanje i zato jer predviđa zabranu pobačaja već nakon šestog tjedna trudnoće (osim u slučaju nužnih zdravstvenih razloga) i jer protivnici pobačaja mogu pored medicinskog osoblja koje obavlja pobačaj, tužiti i nekoga tko je ženi pomagao recimo tako, da joj je osigurao novac za pobačaj ili je dovezao do klinike. Osim toga, prema mišljenju kritičara, zakon za tužitelje – da bi ih bilo što više – predviđao bi u slučaju pobjede na sudu čak i novčanu nagradu.

Da se pravo na pobačaj u Sjedinjenim Državama ubrzano smanjuje govori podatak da su u prvih sedam mjeseci ove godine američke savezne države usvojile 97 ograničenja prava na pobačaj, što je više nego u cijeloj 2011. godini, kada ih je bilo 89 i ujedno najviše poslije 1973. godine, kada je američki Vrhovni sud odredio pravnu osnovu za obavljanje pobačaja u SAD.

Elizabeth Nash i Sophia Naide iz instituta Guttmacher, koje se bave politikama reproduktivnog zdravlja, prebrojale su da su savezne države od 1973. godine do danas usvojile 1320 zakonodavnih ograničenja prava na pobačaj, od toga skoro polovicu (673) u zadnjem desetljećju.

Radi se o nadzoru

Texas važi za saveznu državu s jednim od najstrožih ograničenja, koja su inače karakteristična i posebno problematična na jugu i srednjem zapadu SAD.

Samo na “ovogodišnjem” popisu ograničenja prava na pobačaj skoro su potpuna zabrana obavljanja pobačaja (Arkansas, Oklahoma), a zabrana obavljanja pobačaja nakon šeste sedmice trudnoće (Idaho, Oklahoma, Južna Karolina i Texas) i, recimo, zabrana telemedicinskih usluga prilikom obavljanja medikamentoznog pobačaja (pobačaj lijekovima) kod kuće. O nekim od tih ograničenja se već odlučuje u sudovima, a u Texasu su do ovog trenutka pobačaj zabranili u već više od 20 mjesta, zadnje u Lubbocku, gdje su o zabrani odlučivali birači i isti izglasali.

Vlasti ograničavaju pravo na pobačaj umjesto da bi se bavile pandemijom, školstvom, nezaposlenošću, zdravstvom, kaže za N1 Elizabeth Nash i nastavlja: “Produbljuju štetu, svako dodatno ograničenje povećava logističke, financijske i zakonodavne prepreke ženama koje se odlučuju na pobačaj. Zabrane pobačaja ne služe zaštiti zdravlja žena i njihove sigurnosti, nego se radi o nadzoru nad time kako ljudi žive svoj život, kaže Nash, radi se o diskriminaciji između spolova”.

Prekretnica u slučaju Dobbs Vs. Jackson

Jako iznenađeni bili su u svibnju ove godine zagovornici prava na pobačaj širom SAD-a, kada je Vrhovni sud SAD-a priopćio hoće li će uopće odlučivati o slučaju Dobbs Vs. Jackson Women’s Health Organization. O čemu se radi?

U ožujku 2018. godine savezna država Mississippi usvojila je zakon kojim je zabranila pobačaj nakon 15. tjedna trudnoće, gdje su jedine predviđene iznimke bile veliko oštećenje ploda odnosno embrija i nužni medicinski razlozi, dok silovanje i čak incest nisu među iznimkama. Kada je guverner Misisipija Phill Bryant potpisao taj zakon, kazao je: “Posvećen sam tome, da će Mississippi za nerođenu djecu biti najsigurnija savezna država u Americi. Vjerovatno će u roku od pola sata taj zakon biti na sudu, a to je nešto za što se vrijedno boriti.”

Svega nekoliko dana nakon potpisivanja tog zakona, još jedina preostala klinika za obavljanje pobačaja u Mississippiju Jackson Women’s Health Organization pokrenula je sudski spor. Niži sudovi su već odlučili u korist klinike, protiv zakona, jer krši prava žena. Borba će završiti na Vrhovnom sudu, a zbog konzervativne većine zagovornici prava na pobačaj boje se da će sud pregaziti svoju odluku iz 1973. godine u slučaju Roe Vs. Wade, koja je – pojednostavljeno rečeno – legalizirala pobačaj u SAD-u.

Od prekretnice za do prekretnice protiv u 48 godina?

U predmetu Roe vs. Wade, prije 48 godina (1973.), Vrhovni sud odlučio je da je pravo izbora na pobačaj temeljno pravo s gledišta ostvarivanja slobodnih odluka pojedinca. Tadašnja odluka vrhovnih sudaca bila je prekretnica, obavljanje pobačaja bilo je u većini saveznih država kazneno djelo, a preko noći postalo je ustavno pravo, pojašnjava u kratkom dokumentarnom filmu “Roe v. Wade: A Legal History” profesorica prava Helen M. Alvaré (Antonin Scalia Law School).

Kao što dodaje, sud u odluci Roe vs. Wade nije sasvim zabranio obavljanje pobačaja u nijednom razdoblju trudnoće. I u trećem tromjesečju ne, ukoliko je ugrožen život trudnice ili njeno zdravlje. Odluka suda je isto tako predvidjela da bi savezne države mogle odbaciti obavljanje pobačaja sukladno sa “standardom stroge presude” – to je najviši standard analize koji zakonodavstvo presuđuje s gledišta zaštite temeljnih ljudskih prava. Dakle: prema toj odluci Vrhovnog suda pravo na pobačaj može biti ograničeno samo u slučajevima kada bi pravo na pobačaj oponiralo vrlo očitom interesu države.

Pad standarda

Unatoč tome, savezne države su nakon odluke Roe vs. Wade usvojile ograničenja prava na pobačaj. Neke su recimo zahtijevale suglasnost supruga odnosno roditelja u slučaju maloljetnih djevojaka, neke odbijale pokriti troškove pobačaja iz programa za siromašnije Medicaid, ili zahtijevale nužne konzultacije prije pobačaja i odgađale ga za najmanje 24 sata, kako bi žena razmislila, piše Center for Reproductive Rights, vodeća nevladina organizacija u toj oblasti.

Devetnaest godina nakon prekretnice presude iz 1973,. godine, Vrhovni sud je odluku Roe Vs. Wade još jednom potvrdio u slučaju Planned Parenthood of Southeastern Pennsylvania Vs. Casey i kazao da savezna država ne smije zabraniti pobačaj prije nego što plod može preživjeti izvan maternice, dakle prije približno 24. tjedna trudnoće. Standard stroge presude je ujedno nadomjestio s manje strožim standardom, prema kojem se ustavnost zakonodavstva više ne presuđuje s gledišta temeljnih ljudskih prava nego s vidika imaju li zakonska ograničenja pobačaja više koristi od neprihvatljivog tereta. Dakle, postavlja se pitanje, kaže profesorica Rachel Rebouché iz Temple University, je li za ženu skoro pa nemoguće obaviti pobačaj.

Šta sada priopćavaju vrhovni suci?

Kada je u jesen prošle godinje umrla legendarna i liberalna američka vrhovna sutkinja Ruth Bader Ginsburg, tadašnji američki predsjednik Trump, inače i protivnik prava na izbor, je na njeno mjesto imenovao konzervativnu Amy Cooney Barret, majku sedmero djece i deklariranu protivnicu pobačaja, koja će sada o tome kao vrhovna sutkinja prvi put odlučivati. Osim nje, u aktualnom sastavu Vrhovnog suda je još pet konzervativnih sudaca, tri su liberalna. S tog gledišta nije iznenađujuće da je Vrhovni sud u svibnju ove godine odlučio predmet Dobbs Vs. Jakson uzeti u razmatranje.

“To svakako nije dobar znak,” kaže za N1 profesorica prava Rebouché i dodaje da će Vrhovni sud uistinu odlučivati o tome, jesu li sve zabrane i ograničenja obavljanja pobačaja u razdoblju prije nego što plod može preživjeti izvan maternice, neustavni.

“Već sama činjenica da će vrhovni suci razmatrati taj slučaj govori da pravo na pobačaj žele ograničiti,” kaže Elizabeth Nash iz instituta Guttmacher.

“Ljudi moraju imati pravo odlučivati o svom životu i budućnosti bez uplitanja politike i, ukoliko vrhovni suci budu odlučivali u tom smjeru koji će saveznim državama omogućiti da bez ograničenja ograničavaju pravo na pobačaj, pobačaj će zabraniti približno polovica američkih saveznih država”, dodaje.

Odluka Vrhovnog suda bit će poznata sljedeće godine. “Dolazi” iz Mississippija, koji je nekada bio država robova, rođenja blues muzike i danas je jedna od najsiromašnijih saveznih država u SAD, gdje je nadprosječno visok i stupanj rizika od siromaštva među djecom. U toj skoro trimilijunskoj državi, ograničenje prava na pobačaj produbljuje nejednakost i među ženama. Oko 600 tisuća ih je u reproduktivnoj dobi, a klinika za obavljanje pobačaja je u cijeloj saveznoj državi samo jedna (Jackson Women’s Health Organizaton).

Pobačaj prosječno košta 550 dolara, a u većini zdravstvenih osiguranja nema pokriće. Već ta činjenica postavlja siromašnije žene u lošiji položaj, zatim mlađe, one iz ruralnih krajeva i tamnopute.

Jedinu kliniku za pobačaje u Mississippiju vodi Shannon Brewer. Većina žena koje dođu u kliniku je tamnoputa, tako kao ja, kaže u izjavi za New York Times. Njena iskustva ne ostavljaju dvoumicu da se ispod površine borbe na pravo na pobačaj krije mnogo, da je pravo na pobačaj također rasno i imovinsko pitanje.

Zakonodavstvo koje sprječava i koči tamnopute Amerikance i Amerikanke, u Mississippiju i drugim saveznim državama na jugu SAD-a, pišu većinom bijelci. Pri tome praksa i istraživanja potvrđuju da će žena kojoj je uskraćeno pravo na pobačaj, vrlo vjerovatno, godinama poslije živjeti u siromaštvu, navodi Brewer, prenosi N1 Slovenija.