Za čelnike diljem Zapada, neizbježna uvjerljiva pobjeda Vladimira Putina na izborima bez prave opozicije bila je podsjetnik na njegovu čvrstu kontrolu nad ruskom političkom arenom dok se njegov rat protiv Ukrajine nastavlja.
Ali kineski čelnik Xi Jinping i drugi čelnici koji imaju koristi od Putinovog odbijanja globalnog poretka predvođenog Zapadom, navijat će za njegovu pobjedu.
Djelomični rezultati koje je rusko izborno tijelo objavilo u ponedjeljak rano ujutro ukazivali su na predvidljivu veliku pobjedu čelnika Kremlja na trodnevnim, organiziranim izborima, s konačnim ishodom koji je bio unaprijed poznat.
Xi je puno uložio u svoj odnos s Putinom od početka rata Kremlja prije više od dvije godine, odbijajući odustati od partnerstva “bez ograničenja” koje je proglasio s ruskim čelnikom tjednima prije invazije, istovremeno jačajući trgovinu, sigurnost, i diplomatske veze, piše CNN.
Kina je platila cijenu za to. Iako tvrdi da je neutralna, njezino odbijanje da osudi invaziju dok su se SAD i njegovi saveznici ujedinili da sankcioniraju Rusiju potaknulo je europsku sumnju u kineske motive. Uz to je skrenuta pozornost na planove Pekinga o samoupravnoj demokraciji Tajvana. Godišnje izvješće NATO-a objavljeno u četvrtak odražava čvršći stav bloka prema Kini, a šef Jens Stoltenberg kaže da Peking “ne dijeli naše vrijednosti” i “dovodi u pitanje naše interese”, istovremeno ukazujući na sve veću kinesku privrženost Moskvi.
Ali kinesko stajalište omogućilo je Xiju da ostane usredotočen na dublje ciljeve: on vidi Putina kao ključnog partnera u suočavanju s rastućim napetostima sa SAD-om i u preoblikovanju svijeta kojim vjeruje da nepravedno dominiraju pravila i vrijednosti koje su postavili Washington i njegovi saveznici. Stabilan odnos s Moskvom također omogućuje Pekingu da se usredotoči na druga problematična područja kao što su Tajvan i Južno kinesko more.
“Xi vidi Putina kao istinskog strateškog partnera”, rekao je “Xi vidi Putina kao istinskog strateškog partnera”, rekao je Steve Tsang, direktor SOAS China Institute na Sveučilištu u Londonu, uoči rezultata izbora u Rusiji, dodajući da bi sve manje od uvjerljive pobjede za Putina bilo “razočaranje” za Peking.
“Xi vidi Putina kao istinskog strateškog partnera”, rekao je uoči rezultata izbora u Rusiji Steve Tsang, direktor SOAS China Institute na Sveučilištu u Londonu, dodajući da bi sve manje od uvjerljive pobjede za Putina bilo “razočaranje” za Peking.
A Xi, koji ima centraliziranu kontrolu nad vlastitom nacijom kao niti jedan kineski vođa od Mao Zedonga, neće biti jedini među čelnicima koji plješću Putinovom ponovnom držanju vlasti.
Kim Jong Un iz Sjeverne Koreje nedavno se susreo s Putinom na ruskom Dalekom istoku tijekom rijetkog prekooceanskog putovanja za koje Washington kaže da je bilo usredotočeno na to da Moskva kupuje streljivo od Pjongjanga.
Za Kima je ta čvršća veza velika prilika da ojača svoje posrnulo gospodarstvo dok nastavlja s razvojem oružja usprkos sve većoj koordinaciji između SAD-a i Južne Koreje.
Iranska vlada pogođena sankcijama, koja širi svoju suradnju s Rusijom i opskrbljuje je bespilotnim letjelicama i streljivom, također ima koristi od nastavka Putinove ere.
Čak je i Indija, dok je jačala veze sa SAD-om i pozivala na mir u Ukrajini, imala koristi od kontinuirane razmjene s Rusijom, posebno kroz kupnju nafte po sniženim cijenama.
Druge vlade diljem globalnog juga također su nastojale osnažiti partnerstva s Rusijom, iako podržavaju mir u Ukrajini i pate od posrednih ekonomskih učinaka rata.
Alternativni svjetski poredak
Dok ruski izbori nisu bili natjecanje, nije bilo sigurno da će Putin uspjeti zadržati vlast u svom željeznom stisku i dostići ovu točku bez poraza u Ukrajini.
Ruski čelnik prebrodio je očiglednu pogrešnu procjenu da će ono što njegova vlada još uvijek naziva “specijalnom vojnom operacijom” u Ukrajini biti brzi uspjeh. Suočio se s izazovom pokojnog ratnog zapovjednika Jevgenija Prigožina koji je pokrenuo kratku, ali neuspješnu pobunu, i zapadnim sankcijama koje su odvojile rusko gospodarstvo od velikog dijela globalnog tržišta.
Kao odgovor na to, pojačao je represiju i dodatno ugušio neslaganje diljem zemlje – uključujući najkarizmatičnijeg i najistaknutijeg domaćeg kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog, koji je prošlog mjeseca umro u arktičkom zatvoru.
Sada, kada se pojavio spreman da nastavi s radom još najmanje šest godina, Putin upravlja gospodarstvom koje je preživjelo sankcije i bojno polje na kojem će njegov protivnik tek vidjeti odlučujući korak. U međuvremenu se pojavljuju novi znakovi umora, posebice iz Sjedinjenih Država, gdje bi predsjednički izbori u studenom mogli promijeniti američku potporu Ukrajini.
Još bi se mnogo toga moglo promijeniti u ratu. Ali za zemlje koje su ostale bliske Putinu ili su izbjegle napore predvođene SAD-om da ga izoliraju, njegova pobjeda osigurava stabilnost njihovih veza s Rusijom – i sve većeg grupiranja pokretača za nezapadno svrstavanje.
Rusija bi ove godine kao predsjedavajuća trebala ugostiti godišnji summit BRICS grupe velikih gospodarstava u razvoju. Skupina, koju od 2011. čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, početkom ove godine se gotovo udvostručila i uključila Iran, Ujedinjene Arapske Emirate, Etiopiju i Egipat.
BRICS se smatra odgovorom zemalja u razvoju na G7, a njegov zakazani listopadski samit u ruskom Kazanu vjerojatno će naglasiti veliku razliku između osjetljivosti ove dvije skupine. Godine 2014. zemlje G7 istisnule su Rusiju iz tadašnjeg G8 nakon invazije na Krim 2014. i odustale od planiranog sastanka na vrhu te godine u Sočiju.
Postoji niz razloga zašto se na Putina u nekim dijelovima svijeta gleda drugačije nego na Zapadu: uspon srednjih sila koje se ne slažu s dominacijom SAD-a nad međunarodnim poslovima; žudnja za svjetskim poretkom koji ne gleda s visoka na autoritarne ili represivne države; ili čista ekonomska praktičnost za gospodarstva koja teže razvoju.
Američka potpora Izraelu, posebno usred tekućeg razaranja u Gazi, bila je ključna točka otuđenja za mnoge od ovih nacija, a istaknuta kineska kritika načina na koji se postupa s Palestincima odjeknula je u velikom dijelu globalnog juga.
Putin je, sa svoje strane, BRICS opisao kao dio rastućeg pokreta koji zasjenjuje ustaljeni poredak, uključujući i u smislu ekonomske moći.
“Nema bježanja od ove objektivne stvarnosti i tako će ostati bez obzira što će se sljedeće dogoditi, čak i u Ukrajini”, rekao je tijekom svog govora o stanju Unije krajem prošlog mjeseca.
Zatim je naglasio stajalište koje će vjerojatno željeti da i prijatelji i neprijatelji razmotre kada bude ulazio u svoj novi mandat: “Nikakav trajan međunarodni poredak nije moguć bez jake i suverene Rusije.”
Pažljivi Peking
Ali to ne znači da i zemlje vezane za Moskvu pažljivo ne promatraju sukob u Ukrajini. To posebno može vrijediti za Kinu, najmoćnijeg strateškog partnera Rusije.
Kineski državni mediji lakovjerno su u ponedjeljak izvijestili o rezultatima izbora sa službenom novinskom agencijom Xinhua koja je istaknula Putinovo obećanje da će nastaviti promicati “nacionalni razvoj”, dok je drugi naslov državnih medija pozdravio ruski “politički proces koji stalno napreduje”.
Izvještavanje je također istaknulo Putinove komentare na tiskovnoj konferenciji u nedjelju navečer, gdje je ukazao na “poklapanje državnih interesa” između Kine i Rusije i ustvrdio da je to “stabilizirajući faktor” u međunarodnim odnosima.
Peking je požnjeo značajnu korist od rata i to će nastaviti činiti – sve dok ne krene prema ruskom porazu.
Xi je iskoristio rat u Ukrajini kao platformu za predstavljanje vlastitog, iako nejasnog, alternativnog sustava za globalnu sigurnost, dok je razvodnjeni fokus američke vlade dobra vijest za Kinu.
Peking, međutim, nastojeći stvoriti imidž mirotvorca, kaže da “neumorno” radi na privođenju sukoba kraju. Poslao je posebnog izaslanika za Euroaziju Li Huija na dvije turneje u Rusiju, Ukrajinu i druge dijelove Europe kako bi promicao pregovore za kraj sukoba. Druga turneja je završila prošlog tjedna.
Kineski teoretičari vanjske politike kao što je Wang Yiwei sa Sveučilišta Renmin kažu da je Peking zabrinut zbog nuklearne eskalacije – prijetnje koju je nedavno ponovno istaknuo Putin – i mogućnosti da se više europskih zemalja izravno uključi u rat. “Kako izbjeći eskalaciju sukoba… to je Li Huijeva posebna briga ovoga puta”, rekao je za CNN.
No, Li, bivši veleposlanik u Rusiji, i drugi kineski dužnosnici u većem dijelu Europe smatraju se samo onima koji predstavljaju plan čiji bi ishod koristio Putinu. To je u skladu s europskim stajalištima o stavu Pekinga od prvih dana rata, kada je Peking inzistirao da se moraju riješiti “legitimne sigurnosne brige” svih strana.
Za sada, dok raste pritisak iz cijelog svijeta da se sukob prekine, prethodni rezultati ruskih izbora ovog vikenda vjerojatno će samo ojačati mišljenje u Pekingu – i nekim drugim nezapadnim prijestolnicama – da su bili u pravu što su podržali Putina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!