Administracija američkog predsjednika Joea Bidena dozvolila je Ukrajini korištenje projektila dugog dometa ATACMS za udare na ruski teritorij.
Prema izvješćima, Biden je prvotno odobrio udare u ruskoj regiji Kursk, gdje je Ukrajina okupirala stotine četvornih kilometara teritorija od ljeta 2024., ali se sada suočava s protuofenzivom u kojoj sudjeluju tisuće sjevernokorejskih vojnika.
Odobrenje za korištenje projektila ATACMS unutar Rusije predstavlja veliku promjenu u američkoj politici i dolazi samo nekoliko tjedana prije nego što će novoizabrani predsjednik Donald Trump zamijeniti Bidena u Bijeloj kući, piše Atlantic Council.
Bidenova odluka izazvala je bijes i zabrinutost u Rusiji. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov optužio je SAD da dolijeva ulje na vatru, a ruski senator Vladimir Dzhabarov otišao je još dalje, ocjenivši taj potez “vrlo velikim korakom prema početku Trećeg svjetskog rata”.
U međuvremenu, ruske vladine novine Rossiyskaya Gazeta upozorile su da bi “luđaci koji uvlače NATO u izravan sukob s našom zemljom mogli uskoro biti u velikoj patnji”.
Unatoč ovakvim reakcijama iz Moskve, Atlantic Council navodi da ova odluka američke administracije vjerojatno neće transformirati bojno polje ili izazvati svjetski rat.
Crvene linije Vladimira Putina
Opseg za potencijalne udare daleko je preuzak, a Rusija je imala i više nego dovoljno vremena da najznačnije ciljeve pomakne daleko izvan dometa ovih projektila. Pravi značaj Bidenovog zelenog svjetla leži u onome što nam govori o smanjenju utjecaja crvenih linija ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Još od prvih sati invazije, Putin je koristio slabo prikrivene prijetnje kako bi zastrašio Zapad i natjerao ga da ne djeluje. Ovaj se pristup pokazao vrlo učinkovitim, jer su zapadni čelnici odgađali isporuke oružja Ukrajini i nametali ograničenja za korištenje zapadnog oružja, zbog čega je u Kijevu vladalo ogorčenje.
Međutim, kako je rat odmicao, Rusija je mnoge zapadne poteze opisivala kao eskalirajuće, a Putinove crvene linije više su se puta prelazile bez ikakvih posljedica. To je mnoge navelo na zaključak da je ruski diktator cijelo vrijeme blefirao.
Je li Putin samo blefirao?
Putinov prvi veliki blef dogodio se tijekom njegova službenog obraćanja u kojem je najavio napad na Ukrajinu, kada je upozorio zapadne čelnike da će svaki pokušaj uplitanja rezultirati posljedicama “kakve niste vidjeli u svojoj povijesti”.
Tri dana kasnije stavio je ruske nuklearne snage u stanje visoke pripravnosti. Kada je koalicija zapadnih država odlučila ignorirati ova upozorenja i počela naoružavati Ukrajinu, nije došlo do nuklearne eskalacije.
Šest mjeseci kasnije, Putin je otkrio planove za aneksiju četiriju djelomično okupiranih ukrajinskih pokrajina i obećao da će koristiti “sva sredstva koja su nam na raspolaganju” za obranu područja koje je Rusija osvojila.
“Ne blefiram”, izjavio je ruski čelnik tom prilikom.
Ukrajinci nisu bili impresionirani ovim zveckanjem nuklearnim oružjem i nastavili su ofenzivne operacije u sve četiri pokrajine. Za nekoliko tjedana oslobodili su Herson, jedini ukrajinski regionalni glavni grad koji je Rusija zauzela tijekom invazije. Ovo je bilo vrlo osobno poniženje za Putina, koji je grad upravo proglasio “ruskim zauvijek”. Ipak, nije posegnuo za svojim nuklearnim gumbom.
Ne treba zanemariti ni Putinov pristup u slučaju Krima kojeg je Rusija zauzela još u proljeće 2014. Mnogi su očekivali da će Putin posebno braniti ovaj poluotok, no kada je Ukrajina bombardirala rusko pomorsko zapovjedništvo na Krimu i potopila ili oštetila jednu trećinu cjelokupne Putinove crnomorske flote, on je tiho naredio svojim preostalim ratnim brodovima da se povuku u sigurnost ruskih luka.
Ukrajinska ofenziva – najveći udarac
Najveći udarac vjerodostojnosti Putinovih prijetnji dogodio se u kolovozu 2024., kada je ukrajinska vojska prešla najcrveniju od svih crvenih linija invazijom na samu Rusiju.
Suočen s prvom stranom okupacijom ruskog tla od Drugog svjetskog rata, Putin nije postavljao nuklearne ultimatume i nije se trudio okupiti ruski narod protiv osvajača.
Naprotiv, umanjio je značaj cijele ukrajinske ofenzive, nazivajući je provokacijom, a ruski mediji pod kontrolom Kremlja minimalizirali su značaj ukrajinskog povijesnog napretka.
No, Putin se i dalje držao svoje taktike zastrašivanja. Još u rujnu je poručio da bi ova američka odluka o projektilima dugog dometa označila da je i SAD u ratu s Rusijom. Nekoliko tjedana kasnije, predstavio je promjene u ruskoj nuklearnoj doktrini kojima se smanjio prag za upotrebu nuklearnog oružja. U ažuriranju su se posebno osvrnuli i na upotrebu projektila dugog dometa.
Prazne prijetnje
Nažalost po Putina, čini se da je čak i Bijela kuća zaključila da su njegove prijetnje isprazne, što je zasigurno loša vijest za ruske ratne napore.
Gotovo tri godine zapadni su čelnici dopuštali da ih Putin zastrašuje te su dopustili strahu od eskalacije da definira njihov odgovor na najveću europsku invaziju od Drugog svjetskog rata. Zbog pretjeranog opreza Zapada, ukrajinska se vojska suočavala s nedostatkom oružja.
No, to se sada, čini se, mijenja. Iako Bidenova odluka o projektilima vjerojatno neće promijeniti tijek rata, vjerojatno će zadati snažan udarac neuspjelim ruskim politikama upravljanja eskalacijom koje su potkopavale međunarodnu podršku.
Putinova sposobnost da zastraši Zapad bila je njegov najveći uspjeh u cijelom ratu, ali čini se da je njegov blef prečesto prozivan i da njegove prijetnje više nemaju takvu moć kakvu su imale. Nakon SAD-a, i Francuzi i Britanci dopustili su Ukrajini napasti Rusiju projektilima dugog dometa. Ako i druge zemlje budu slijedile ovakve korake, možda bi Putin mogao biti puno zainteresiraniji za ideju dogovornog rješenja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare