Krajem rujna Srbija je rasporedila napredno oružje na svoju granicu s Kosovom, što je predstavljalo jedno od najvećih gomilanja srpske vojske od završetka rata na Kosovu prije gotovo četvrt stoljeća.
Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost u SAD-u nazvao je to gomilanjem jedinica i topništva bez presedana, a američki državni tajnik Antony Blinken pozvao je srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da zahtijeva “momentalnu deeskalaciju”, piše Foreign Affairs koji takav razvoj događaja na Balkanu naziva alartmantnim.
Srbija je taj potez opravdavala nemirima na Kosovu u kojima su se naoružani etnički Srbi sukobili s policijskom ophodnjom na Kosovu. Četiri osobe umrle su u tim nemirima.
Rusija raspiruje vatru
Ovi incidenti također pokazuju rastuću prijetnju koju Rusija, partner Srbije, predstavlja za regiju. Primjerice, srpska premijerka Ana Brnabić kazala je da su Kosovo i Srbija “na rubu oružanog sukoba”.
Moskva, koja ne priznaje Kosovo, dodatno je raspirila vatru. Rusija je također naoružala Srbiju dok je istovremeno povećavala energetsku ovisnost Srbije o svojim tvrtkama koje se bave opskrbom plina i nafte.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u svibnju je kazao da se u “središtu Europe sprema velika eksplozija”.
Rastuće napetosti između Kosova i Srbije stavljaju na probu NATO-ovu moć opstanka u regiji. S druge strane, podržavanjem Srbije Rusija se dublje uvlači na Balkan.
Srbijanski dužnosnici zahvalili su Rusiji na “potpori teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije” i istaknuli da je podrška Moskve razlog zašto Srbija odbija uvesti sankcije Rusiji.
SAD je pritisnuo Beograd i tako uspio smiriti novi val nemira, a Vučić je nekoliko dana kasnije izjavio da će povući snage na granici i da Srbija nema namjeru izvršiti invaziju na Kosovo. No, tenzije su i dalje visoke.
Destabilizacija NATO-a
Kosovo je rujanske napade nazvao terorizmom, a Vučić je optužio Kosovo da je uz pomoć “međunarodne zajednice” izvršilo “brutalno etničko čišćenje” nad etničkim Srbima na Kosovu.
Vučić ne treba provoditi potpunu vojnu kampanju na Kosovu kako bi unaprijedio svoj projekt destabilizacije zemlje i ponižavanja NATO-a. Poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, Vučić koristi paravojne skupine za postizanje svojih ciljeva. Prema kosovskoj vladi, Beograd je pomogao orkestrirati rujanski napad. Sličnim potezima se služio Putin na Krimu.
Vrijeme je, dakle, da NATO odlučno stane na kraj Vučićevoj sporednoj igri koju je omogućio Kremlj, piše Foreign Affairs, dodajući i da SAD i Europa morajud ati jasno do znanja Beogradu da će na buduće balkanske provokacije reagirati snažno i oštro. Moraju ojačati prisutnost NATO-a u regiji i uspostaviti vjerodostojne crvene linije koje Srbija ne može prijeći bez provociranja vojnog sukoba sa snagama NATO-a. I moraju sankcionirati Beograd ako se čelnici Srbije ne odmaknu od Moskve i deeskaliraju napetosti.
Vučić – okorjeli srpski nacionalist
Nije čudno da je upravo Vučić pokretač napetosti s Kosovom. Kao mladi političar, Vučić je bio okorjeli srpski nacionalist. Tijekom balkanskih ratova koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije, Vučić je poticao novu srpsku državu da slomi svoje etničke protivnike, a posbeno je oštar bio prema kosovskim Albancima.
“Za svakog ubijenog Srbina ubit ćemo 100 Muslimana”, izjavio je Vučić u obraćanju 1995. godine, podsjeća Foreign Affairs. On je 1998. postao ministar informiranja srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, čiji je režim postao zloglasan po posebno brutalnom ubijanju Albanaca, a raspao se nakon intervencije NATO-a. Milošević je kasnije uhiće zbog ratnih zločina, a umro je u zatvoru prije nego što je mogao biti osuđen.
Danas je Vučić više oportunist nego nacionalist, vođen uglavnom željom da ostane na položaju i proširi svoju moć. Vučić ima političku korist od kaosa na Balkanu, što mu pomaže da opravda svoju političku relevantnost i zadrži kontrolu.
Krizu na Kosovu koristit za skretanje pažnje s vlastitih unutarnjopolitičkih pitanja i kako bi ugušio prosvjede protiv njegove vlade. Osim toga, to mu pomaže i na međunarodnoj sceni.
Eskalacijom i deeskalacijom krize na Kosovu, Vučić se pozicionirao kao onaj koji određuje stabilnost regije. Tako dolazi do prilike da pregovara i pogađa sa zemljama Zapada, obećavajući da će ublažiti napetosti ako ispune njegove zahtjeve za gospodarskom potporom. Tim cjenkanjem Vučić je izigrao i SAD i Europu.
I dok se priča o ulasku Srbije u EU, na što je Vučić teoretski pristao, on zapravo to čini da bi dobio europsku pomoć, no zapravo želi ostati na drugom putu. Srbijanski čelnik ne želi se pridružiti organizaciji koja bi ga prisilila da učvrsti vladavinu prava.
Vučić treba Putinovu pomoć
Dok je Zapad zaokupljen opskrbom Ukrajine, podrškom Izraelu i obuzdavanjem Kine, Vučić vjeruje da bi mu se prilika za provođenje operacija na Kosovu mogla uskoro pojaviti.
No, da bi u tome uspio, potrebna mu je Putinova pomoć. Vučić prije svega želi rusku energiju: ključni alat Moskve za utjecaj. No, Rusija i Srbija su također pojačale svoju vojno-tehničku suradnju.
Foreign Affairs navodi da postoji mogućnost da se Rusi umiješaju u srpske prijevremene parlamentarne izbore koje je Vučić raspisao za 17. prosinca. Da bi pobijedio, Vučić će se jako oslanjati na medije, koje je i u prošlosti već koristio i za širenje dezinformacija. Srpski mediji također šire i rusku propagandu pa tako znaju objavljivati da je Ukrajina prva napala Rusiju.
Putinu to koristi jer želi ojačati utjecaj Kremlja na Balkanu i pozicionirati se kao pouzdanog pregovarača u sukobima na Balkanu. Uostalom, ako mir na Balkanu ovisi o Putinu, dužnosnici NATO-a možda će morati učiniti ustupke Moskvi ako žele izbjeći rat. Gurajući Balkan do ruba, on želi pokazati da je NATO samo tigar od papira i da neće djelovati ako bude istinski testiran. Čak i ako NATO uzvrati Srbiji, Putin bi ipak mogao pobijediti. Otvaranjem drugog fronta, Zapad bi imao manje kapaciteta pomoći Ukrajini.
Kremlj ima druge razloge da podržava kaos na Balkanu. Putin koristi takozvani kosovski presedan za obranu svoje ilegalne invazije na Ukrajinu, tvrdeći da je aneksija ukrajinskih teritorija opravdana neovisnošću Kosova.
Ideološka veza Srbije i Rusije
Podrška Kremlja Beogradu nadilazi uske interese: Rusija ima istinsku ideološku vezu sa srpskim nacionalistima. Putin je radio na pozicioniranju Rusije kao vodećeg branitelja tradicionalnih kulturnih vrijednosti – poput strogih rodnih uloga i konzervativnog kršćanstva – protiv liberalnog Zapada. Mnogi Srbi su prirodni partneri.
Srbijanski mediji optužuju Zapad da pokušava uništiti Rusku i Srpsku pravoslavnu crkvu, te se bune protiv liberalne politike, poput LGBTQ prava. Mnogi u Srbiji podržavaju stvaranje “srpskog svijeta” koji bi trebao ujediniti sve Srbe (ekvivalent ruskom svijetu), uključujući i one na Kosovu.
Obje države imaju čak i temeljne mitove koji su ukorijenjeni u teritorijima koje bi htjeli zauzeti. Mnogi ruski nacionalisti, sa svoje strane, rusku civilizaciju povezuju s knezom koji je vladao s područja današnjeg Kijeva. Mnogi Srbi vjeruju da bi njihova zemlja trebala vratiti Kosovo jer je ono dom mnogih srednjovjekovnih srpskih pravoslavnih samostana i bilo je mjesto bitke na Kosovu 1389., kada je rođen mit o stvaranju srpske civilizacije.
Što može NATO?
NATO je nakon posljednjih sukoba pojačao prisutnost u regiji, no Foreign Affairs upozorava da to nije dovoljno nego da je potrebna koalicija na čelu sa SAD-om koja može uspješno izvršiti pritisak na Beograd i Moskvu da prestanu promicati političku nestabilnost. To znači jasno staviti do znanja Vučiću da će se, nastavi li poduzimati mjere eskalacije, suočiti s eskalirajućim nizom opipljivih posljedica—uključujući, moguće, sankcije.
Nadalje, NATO bi trebao rasporediti timove na Kosovu koji bi se suprotstavljali propagandnom stroju Rusije i Srbije. Ti bi timovi trebali ciljati na krajnje desničarske srpske skupine i podsjetiti ih da je rusko slanje poruka o “slavenskom bratstvu” – kojem Srbija tobože pripada – mit i da im Putin neće pomoći ako izbije sukob.
Da bi to učinili, sve što trebaju učiniti je govoriti istinu: Putin ima pune ruke posla u ratu protiv Ukrajine, i on neće dati resurse Srbiji za oružani sukob s Kosovom. Kao dokaz, ovi bi timovi mogli ukazati na rujanski rat između Armenije i Azerbajdžana. Rusija je dugogodišnji saveznik Armenije, ali unatoč zahtjevima Armenije, Rusija joj nije pružila vojnu podršku u nedavnom sukobu, koji je Armenija izgubila. Ekipe bi također mogle podsjetiti srpske nacionaliste da im Moskva nije pomogla tijekom ratova 1990-ih.
Zapad mora shvatiti da ono što se događa u ovim državama, rijetko kada ostanu samo unutar njihovih granica te bi se kriza potencijalno mogla preliti i na druge balkanske države. Obližnja Sjeverna Makedonija, koja je u NATO-u, mogla bi biti uvučena. Daljnje eskalacije na Kosovu također će izazvati kaos u Bosni i Hercegovini, gdje je čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik – koji ima veze s Putinom – zaprijetio odcjepljenjem srpskih teritorija u Bosni.
Širenje sukoba bilo bi još veći dar za Putina, koji želi da Zapad odvrati svoju pažnju od Kijeva dok se on bori za osvajanje većeg dijela te zemlje. Kako bi zaštitio Europu i zaustavio Kremlj, bitno je da NATO odmah ojača svoje balkansko krilo, dok su troškovi toga još uvijek niski.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
