Strategija Izraela za pobjedu nad Hamasom, koja se temelji na uništenju njihovih vojnih i političkih kapaciteta do te mjere da teroristička skupina više nikada neće moći izvesti velike napade protiv izraelskih civila, vjerojatno neće biti uspješna.
Štoviše, Izrael već sada vjerojatno stvara više terorista nego što ih ubija, piše za CNN Robert A. Pape, profesor političkih znanosti i direktor projekta o sigurnosti i prijetnjama sveučilišta u Chicagu.
Kako bi se porazile terorističke skupine poput Hamasa, važno je odvojiti teroriste od lokalne populacije iz koje oni nastaju. U suprotnom, trenutna generacija terorista možda će biti uništena, no nju će u budućnosti zamijeniti nova, još veća generacija. Iako je princip odvajanja terorističke skupine od šire populacije jednostavan, njega je nevjerojatno teško izvesti u praksi.
Upravo zato Izrael i SAD provode opsežne vojne operacije u kojima pogiba veliki broj postojećih terorista u kratkom roku, no to rezultira još većim brojem terorista, i to za već nekoliko mjeseci.
Ovaj uzorak možemo vidjeti i na primjerima iz prošlosti:
1. Izrael je u lipnju 1982. izvršio invaziju na jug Libanona s oko 78.000 borbenih trupa i gotovo 3.000 tenkova i oklopnih vozila. Cilj je bio uništiti teroriste i Izrael je postigao značajan uspjeh – u kratkom roku. Ipak, ova vojna operacija prouzročila je stvaranje Hezbolaha u srpnju iste godine i izazvala široku podršku Hezbolahu među lokalnom populacijom, kao i seriju samoubilačkih napada. Na kraju se izraelska vojska tri godine kasnije povukla iz velikog dijela južnog Libanona, a otada je Hezbolah u porastu.
2. Gaza i Zapadna obala od početka devedesetih do 2005. bili su pod teškom vojnom okupacijom Izraela. U tom periodu ubijeni su mnogi teroristi Hamasa i drugih palestinskih skupina, no također je drastično porasla lokalna podrška terorističkim skupinama, a odvijale su se i masovne kampanje samoubilačkih napada protiv Izraelaca koje su prestale tek nakon odlaska izraelskih trupa. Hamas nije bio ni izbliza poražen: pobijedili su na palestinskim izborima 2006. godine.
3. Izrael je pokrenuo kopnenu ofenzivu u Libanon u srpnju i kolovozu 2006. godine. Iako je cilj bio u potpunosti uništiti vođe i borce Hezbolaha kako skupina više nikada ne bi mogla izvršavati otmice izraelskih vojnika i lansirati projektile na izraelske gradove, ofenziva je bila neuspješna, a zbog nje je Hezbolah danas značajno snažniji.
4. SAD je izvršio invaziju i okupaciju Iraka 2003. godine, s 150.000 borbenih trupa. Američke snage u potpunosti su porazile vojsku Saddama Husseina u samo šest tjedana. Ipak, ove opsežne vojne operacije izazvale su najveće samoubilačke terorističke kampanje modernog doba, ogroman građanski rat u Iraku i, na kraju, stvaranje ISIL-a.
Ponavlja li se u Gazi povijest?
U Gazi se ovaj tragični scenarij vjerojatno već događa. Trenutno ne svjedočimo odvajanju Hamasa od lokalne populacije, nego njihovoj sve većoj integraciji, a regrutacija za Hamas vjerojatno je u porastu.
Izraelska naredba za evakuaciju 1.1 milijuna Palestinaca – čitave populacije sjevera Gaze – na jug neće dovesti do značajnog odvajanja terorista od populacije.
Tisuće stanovnika ne može otići jer su premladi, prestari, prebolesni ili ranjeni, i ovise o specijaliziranoj njezi i bolnicama. Evakuiranje čitave populacije sjevera Gaze prema tome nije moguće. Čak i ako bi se svi civili iz tog teritorija zaista evakuirali, mnogi borci Hamasa jednostavno bi otišli s njima.
Štoviše, Hamas je civilima naredio da ne odlaze nikamo. Budući da je Hamas izrazito integriran u civilnu populaciju, ne iznenađuje da su pokušaji Izraela da ubije teroriste Hamasa doveli do smrti preko 8.000 civila, prema brojkama koje je objavilo palestinsko ministarstvo zdravstva u Ramalahu, citirajući izvore iz Gaze, koja je pod kontrolom Hamasa. Gotovo svi stanovnici imaju članove obitelji koji se vjerojatno već sad pridružuju Hamasu u velikim količinama.
Prema tome, za očekivati je da će Hamas svakim danom postajati sve jači, umjesto da slabi.
Koja taktika može uspjeti?
Kako bi se porazile terorističke skupine, ključno je pokrenuti dugoročne kampanje selektivnog pritiska koje traju godinama, a ne pokretati opsežne kopnene operacije u trajanju od mjesec dana. Također od početka treba kombinirati vojne operacije s političkim rješenjima.
Upravo pokušaji da se teroristi unište u roku od mjesec ili dva dana, i to vojnim putem bez razmišljanja o političkim posljedicama – što Izrael čini sada – na kraju proizvedu više terorista nego što unište.
Jedini način da se trajno našteti teroristima je kombinacija – u dugogodišnjim kampanjama – selektivnih napada protiv identificiranih terorista s političkim operacijama koje stvaraju raskol između terorista i lokalnih populacija u kojima se kreću.
Izrael povlači paralele s porazom ISIL-a, no važno je prisjetiti se kako su muslimanske kopnene snage učinile ogromnu razliku stvarajući vojni pritisak na ISIL u Iraku i Siriji, koji je trajao godinama, i to na način koji nije poticao lokalnu populaciju da se pridruži teroristima. Muslimanske snage dopustile su lokalnoj populaciji da upravlja teritorijima očišćenima od terorista.
Kampanja kojom je poražen ISIL praktički je od početka kombinirala vojne i političke operacije.
Izrael mora osmisliti novu strategiju za poraz Hamasa. Jedini mogući način za odvajanje Hamasa od lokalne populacije je onaj politički.
Izraelska strateška vizija dosad je bila najprije krenuti vojno, a tek potom razmišljati o političkom procesu. To će vjerojatno samo još dublje povezati Hamas i lokalnu populaciju i proizvesti više terorista nego što Izrael uspije uništiti.
Nadalje, čini se da Izrael niti nema politički plan za period nakon eliminacije Hamasa. Od 2006., Hamas je u Gazi jedina vlast. Izrael tvrdi da ne želi upravljati Gazom, no tom enklavom morat će upravljati netko, a Izrael još uvijek ne objašnjava kako će Gaza izgledati nakon Hamasa.
Što će spriječiti novu verziju Hamasa da ispuni tu prazninu? U Gazi ne postoje ozbiljne političke alternative Hamasu, zašto bi im onda Palestinci okrenuli leđa?
Postoji alternativa: sada, ne kasnije, treba pokrenuti politički proces prema stvaranju mogućnosti za palestinsku državu, ali i stvoriti održivu političku alternativu Hamasu za Palestince.
To bi, tijekom vremena, moglo stvoriti sve veći jaz između Hamasa i lokalne populacije i dovesti do značajnog uspjeha. Palestinci moraju biti ti koji će odlučiti tko upravlja Gazom.
Ova nova strategija najbolji je način za poraz Hamasa, zaštitu stanovnika Izraela i očuvanje američkih interesa u regiji.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
